Gnjevni kritičari Kolindi Grabar-Kitarović zamjeraju promjenu stajališta o Marakeškom sporazumu (službeno Globalni kompakt za sigurne, uredne i regularne migracije), što se redovito komentira kao dodvoravanje desnici, i to onoj ekstremnoj. No, dosta bi bilo glupo dodvoravati se ekstremima jer su ekstremi po definiciji margina.

S pravom, međutim, ona računa, ako računa, kako će se odbijanje sudjelovanja na prosinačkom skupu u Marrakechu svidjeti većini građana ove zemlje. Promjena stava nije nelogična kako izgleda. Promijenile su se, naime, okolnosti. Globalni kompakt nije više i nije uopće kompaktan. Ne prihvaćaju ga SAD, Australija, Švicarska, Mađarska ni Austrija, a vrlo vjerojatno ni Slovačka, Poljska te Češka.

Netočno je da spomenuti sporazum ili kompakt (nitko ne zna što bi ta riječ imala značiti) ne obvezuje države. Ako ne pravno, onda svakako moralno. On se zalaže za ljudska prava, nediskriminaciju, integraciju, itd. legalnih migranata, a da opet nije jasno razlikovanje između legalnih i ilegalnih. On predstavlja svojevrsno ohrabrenje migrantima, kakve im je ranije davala Angela Merkel.

Nasuprot lažnog humanizma, koji iza fraza skriva druge motive, ili iza naivnog humanizma koji nas s dobrim namjerama vodi u pakao, stoje neke sve očitije činjenice s kojima se mora suočiti i Europa u cjelini i svaka država posebno. A te činjenice izgledaju ovako: sve više migranata dolazi iz područja u kojima nema rata.

Povećana ulaganja u zemlje emigracije su dogoročno rješenje, ali zvona već zvone i vrag već kuca na vratima. Integracija velikog broja doseljenika iz muslimanskih zemalja čista je iluzija, jer se radi o ljudima posve druge kulture i mentaliteta. Kako ćete integrirati one koji po ulicama Pakistana traže smrtnu kaznu za ženu koja je navodno uvrijedila Muhameda u civilizaciju koja ne poznaje smrtnu kaznu ni za najteže zločine.

Svijest o opasnostima koje donose imigracije sve je dublja i sve raširenija, o čemu govore rezultati izbora u nizu zemalja. I nisu sve zemlje jednako ugrožene. Nema masovno useljavanje jednake posljedice za Njemačku i za Hrvatsku. Hrvatska je postala, s obzirom na svoj položaj, najizloženijom, a slično je i s nekim drugim zemljama srednje Europe pa nije čudno da baš one odbijaju sporazum iz Marrakecha. Austrijski kancelar Sebastian Kurtz spominje milijun ilegalnih imigranata koji su došli u njegovu zemlju u jednoj godini.

Predsjednica Republike je svojim bojkotom skupa u Maroku izazvala uznemirenost, iznenađenost i uvrijeđenost u Vladi pa su međusobne polemičke note s jednog na drugo zagrebačko brdo, a korištene su i međunarodne pozornice, izgledale kao da se prepucavaju dvije države koje nisu u naročito prijateljskim odnosima.

Umjesto razgovora iza zatvorenih vrata o jednom problemu koji će bivati sve većim, izbio je svom silinom javni skandal. Predsjedničina suverenistička reakcija povrijedila je političko načelo bespogovorne poslušnosti.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija