U Bruxellesu, odakle se diktiraju, kako je s laganim zaprepaštenjem primijetio premijer Zoran Milanović, i naši dnevnopolitički potezi, ministar financija Boris Lalovac okupljenim je kolegama iz Europske unije objašnjavao novi zakon o konverziji kredita u švicarskim francima u eure, inače glavni izborni adut vladajuće stranke.

Ministri su ga uglavnom blijedo gledali i kazali kako će stvar pomno razmotriti i javiti o svojem stajalištu. No ni sam Lalovac ne sluti na dobro. - EU je bliži bankama - kazao je nakon povratka, uz tanku optimističku notu: - Neće biti sankcija, ali „za sada“.

Dakle, za tim stolom nitko ništa nije komentirao riječima, tek su lica govorila. Samo je ministar iz Austrije imenom Hans Joerg Schelling nakon Lalovčeva izlaganja, u kojemu je ovaj iznio apsurdan podatak kako se nakon deset godina otplate, glavnica dužnika poveća za 30 posto, a rata za 60 posto, a da franaka nikada zapravo nije ni bilo, izustio riječ „unglaublich“.

Ostalo je visjeti u zraku i samom Lalovcu nejasno što je to austrijski ministar mislio pod tim „nevjerojatno“. No kad su se stvari malo slegle i dojmovi smirili, postalo je očito kako Schellingu nije nevjerojatno to što se dužnicima događa, nije mu nevjerojatno što su postali dužnički robovi i što su upali u namještenu klopku, za što su i sami dobrim dijelom zaslužni, nego je Austrijancu nevjerojatno to što je i kako je Lalovac govorio, što dovodi u pitanje zakone financijskog tržišta, sklopljene ugovore i interese banaka.

U tom dramatičnom trenutku Boris Lalovac, koji inače više sliči šefu socijaldemokratske partije ili propovjedniku s oltara, nego šefu financija, našao se u sudaru s jednim posve drugim pogledom na ekonomiju, na svijet i na samog čovjeka. Lalovac je govorio o ljudima, a Schelling o novcu. Po ovom drugim shvaćanju, koje nazivaju neoliberalnim, čovjek ne postoji osim kao sredstvo uvećavanja profita u ime kojega se može, čak i mora, lagati, varati, pljačkati i ubijati. To je inače jedna, uz seksualne slobode i pravo žene odlučivati o nerođenima, jedna od najvažnijih europskih vrijednosti.

Milanovićeva se Vlada našla u ozbiljnom sukobu s bankama, uključujući i Hrvatsku narodnu banku. Traju međusobna prozivanja, optužbe i ucjene. Mi vama ne damo kredite, a mi ćemo vama povećati poreze. No sve je to posljedak jedne duboko pogrešne politike koja je sve banke sanirane državnim novcem predala stranim upravljačima koji iz Hrvatske izvlače ogromne profite zahvaljujući nerazumno visokim, neeuropskim kamatama i deviznim klauzulama, dok je HNB pozicioniran kao instrument stranih financijskih interesa i uvozničkih lobija, a ne monetarne suverenosti zemlje.

U ovo predizborno vrijeme traju nadmetanja obećanjima, željama, prognozama i postocima, a bankarski sustav, najvažnija gospodarska tema, spominje se tek diskretno i usput. Trebalo bi konačno okrenuti ploču, kad je već mlijeko proliveno. Recimo, umjesto uzaludnog nastojanja da se banke udobrovolje, valjalo bi razmisliti o formiranju jedne jake državne banke, koja će moći diktirati uvjete na tržištu.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Share
0