Ivan Ugrin: Piše pismo tinta mu crvena

Bome je Zoran Milanović zaigrao na sve ili ništa. Do jučer ga nije zanimalo ništa osim njegova komoda, a sad trči od vrtića do staračkih domova, prebacuje se s jednog na drugi kraj zemlje, otvara sve što mu se nađe na putu, piše pisma, pjeva, pleše...

  Tko bi ga više prepoznao. Koji je zapravo pravi, onaj mrgud koji nam je tri godine išao na živce, ili ovaj izbrendirani pod palicom PR maga Alexa Brauna. Unatoč svoj tajnovitost koja prati Braunovo peglanje premijerova imagea, jedan detalj koji je široj javnosti ostao relativno skriven, otkriva da su Zoran Milanović i SDP spremni za izbore već sredinom listopada. Naime, njihov najveći "taktički" adut, konzultant Alexander Braun, doselio se u Zagreb, i to još koncem ožujka, doznaje se iz izvora bliskih vrhu SDP-a.

Očigledno, Zoran je u ovom trenutku na sve spreman, postao je neosjetljiv na kritike, kao ono kad ga jedan od prosvjednika ispred šatora u Savskoj nije htio niti pozdraviti a on ga je nakon sastanka u ministarstvu branitelja tražio kako bi ipak dali ruku jedan drugome. SDP-ov guru gura naprijed po svomu čak i u stvarima u kojima se to ne bi od njega očekivalo. Tako je nedavno izjavio kako prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman zaslužuje u Zagrebu ljepši trg od onoga na kojemu je danas izvješeno njegovo ime. A podrška inicijativi da se zagrebačka zračna luka nazove po predsjedniku Tuđmanu samo je dio naglog zaokreta i domoljubne retorike u predizborne svrhe.

Ne znam je li to Braunovo postignuće, međutim, zanimljivo je kako se premijer odjednom počeo zanimati i za nogomet, najvažniju sporednu stvar na svijetu, odnosno za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Nije mi poznato je li u ovih nešto više od 1000 dana od kada vlada u Banskim dvorima ikada bio na utakmici Vatrenih. Čak, štoviše, zaobilazio je Maksimir u širokom luku kad bi na njemu igrala reprezentacija. Za koga navija od hrvatskih klubova nije nam poznato, međutim, čini se, iako je dečko s Trešnjevke, da nije Dinamov fan.

Po svemu sudeći trlja ruke i dok su braća Mamići u pritvoru. Ako ništa drugo, i zbog toga bi mogao dobiti dio glasova još uvijek neodlučnih birača koji su u bahatom Zdravku i bratu mu Zoranu vidili oličenje korupcijske hobotnice koja je svoje krake splela oko institucije hrvatskog nogometa, poznatije kao HNS, u kojoj se već godinama potkupljuje suce i klubove, a jedini svijetli obraz bila je prva nogometna vrsta zbog koje smo nebrojeno puta bili ponosni.

I tako smo došli do famoznog premijerova pisma Michelu Platiniju, čelnom čovjeku UEFE, u iščekivanju kazne HNS-u zbog zlosretne svastike koja je osvanula u osvit utakmice hrvatske protiv talijanske reprezentacije na splitskom Poljudu. "Građana Hrvatske bilo je najviše u partizanskim postrojbama tijekom rata. Ističem ovo kako bih pojasnio da za počinitelje gnjusnog čina u Splitu nema podrške niti razumijevanja u hrvatskom društvu. Njihov čin usmjeren je ponajprije protiv Hrvatskog nogometnog saveza", pisao je Milanović.

Dan poslije, na pitanje novinara zašto je Platiniju pisao sada, je li to predizborni potez, ili možda ima naznake kakva bi kazna mogla biti, Milanović je odgovorio da tu za njega nema politike, to mu je bila dužnost i stoji iza svake riječi. Alo, Zoki, da nije bilo politike. Kako nije, kad je sve u životu politika, pa i tinta kojom pišeš je crvena, koliko god se trudiš prikazati je nekom drugom bojom.

Ivan Ugrin