U moru crnih vijesti koje ovih dana stižu iz svih krajeva svijeta čovjek, želi li opstati i vjerovati u budućnost, mora gledati naprijed i dalje planirati kao da se ništa ne događa oko njega. Tako je i nas zanimalo kako ovu krizu epskih razmjera preokrenuti i iskoristiti za boljitak naše zemlje i našeg naroda.

Naime, prvih dana pandemije koronavirusa svjedočili smo nezabilježenoj navali na dućane i gomilanju zaliha. Ovaj svojevrsni stampedo naveo nas je na razmišljanje ima li Hrvatska kapaciteta i zaliha da izdrži i prehrani svoje stanovništvo u uvjetima dugoročne blokade granica. Nakon što se opća histerija koliko-toliko smirila, a nadležni obavijestili stanovništvo da su opskrbni pravci sigurni te da zatvaranja granica za uvoz prehrambenih proizvoda neće biti, nas je ipak zanimalo kakvi su pokazatelji u našoj poljoprivredi te je li ona dostatna za naše potrebe.

Ruski primjer

Inspiraciju smo pronašli, ni više ni manje, nego u – Rusiji. Naime, nakon aneksije Krima Rusiji su uvedene brojne sankcije. Jedna od mjera koja je najteže pala Rusima, ali i brojnim europskim poljoprivrednicima, bila je zabrana izvoza poljoprivrednih proizvoda na teritorij Ruske Federacije. Budući je Rusija u značajnoj mjeri ovisila o uvozu poljoprivrednih proizvoda, posebno mesa, voća i mlijeka, našla se u dosta nezavidnom položaju. No, tada na scenu stupa poslovična ruska odlučnost i ruska država 2014. donosi odluku da poljoprivredna proizvodnja u svim sektorima uskoro mora biti samodostatna. Ta odluka je u roku od pet godina preporodila rusku poljoprivredu koja bilježi nevjerojatne rezultate u svim sektorima.

Rezultati su impresivni pa je tako ruski izvoz pšenice u protekloj godini ostvario prihode od čak 7,5 milijardi dolara. Putin je odredio da prihod od te grane poljoprivrede do 2024. mora biti 11 milijardi dolara. To je, ponosno ističu Rusi, prvi put da je prihod od izvoza poljoprivrednih proizvoda premašio prihod od prodaje oružja. Zabilježen je značajan rast i u proizvodnji voća i povrća, mesa peradi, svinja i proizvodnji mlijeka. Jedino zasad zaostaju u uzgoju tovljene junadi. Kako su Rusi u samo jednoj “petoljetki” iz temelja preokrenuli poljoprivrednu politiku u zemlji koja je tradicionalno orijentirana na uvoz prehrambenih proizvoda?

Kada govorimo o Rusima, treba naglasiti kako kod njih nema prevelike administarcije, strategija i studija koji su svrha sami sebi. Jednostavno, Rusi su odlučili iskoristiti jedan od svojih najvećih potencijala – poljoprivredno zemljište. U pogon su stavili milijune hektara dotad zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, zajamčili poljoprivrednicima otkup i dali kredite s niskim kamatnim stopama. Rezultat je bio eksplozija poljoprivredne proizvodnje u svim sektorima. Rusima je, dakle, na ruku išao golemi potencijal u poljoprivrednom zemljištu. Naime, u Rusiji se malim poljoprivrednikom smatra svaki poljoprivredni proizvođač  koji obrađuje ispod 1000 hektara, a njihov farmer u prosjeku obrađuje oko 280 hektara. Zemljišta propalih kolhoza ima mnogo, a za dvije tisuće eura moguće je kupiti čak 20 hektara izvrsnog zemljišta. I država je tu napravila značajne iskorake pa se hektar zemljišta davao u dugoročni zakup za jedan euro!

Dramatičan pad

Pa kako ove fenomenalne ruske pokazatelje rasta u poljoprivrednom sektoru primijeniti u Hrvatskoj te u kakvom je stanju danas naša poljoprivreda? Ako je vjerovati podacima koje je prošle godine objavio Eurostat, u protekle dvije godine RH bilježi značajan oporavak. Štoviše, Hrvatska je, uz Sloveniju i Rumunjsku, 2018. zabilježila najveći rast poljoprivredne proizvodnje među zemljama Europske unije. Tako je poljoprivredna proizvodnja rasla za 5,3 posto na 17,3 milijarde kuna prema Eurostatu. Kritičari ovog izvješća ističu kako je pad u proteklom desetljeću bio toliki da se, zakonom brojeva, rast morao dogoditi kad-tad. Najveći je rast zabilježen u sektoru biljne proizvodnje, 11,9 posto, dok zabrinjavaju pokazatelji iz stočarske proizvodnje koja nekoliko godina zaredom pada po stopi od tri posto godišnje. Ipak, unatoč slabijim rezultatima u stočarstvu, štoviše, alarmirajuće slabijima, statistički pokazatelji kažu kako je uvoz mesa svih vrsta usporen. Hrvatska je u 2018. uvezla 109, 8 milijuna eura živih životinja, a izvezla 97,3 milijuna eura. Sličan je omjer i kod mesnih proizvoda, uvoz je iznosio 89 milijuna eura, a izvoz je bio na razini 78 milijuna eura. Iako je uvoz i dalje veći, nakon mnogo godina izvoz se znatno približio vrijednostima uvoza.

Uz brodogradnju, poljoprivreda je sektor gospodarstva koji je u proteklim desetljećima dobio najviše subvencija od države. No, kao ni u brodogradnji, subvencioniranje očito nije urodilo spasom i oporavkom proizvodnje. Štoviše, u nekim segmentima poljoprivrede, poput mljekarstva i tova junadi, došlo je do dramatičnog pada proizvodnje, a nema naznaka da bi se stanje uskoro moglo promijeniti. Pozitivni pokazatelji u pojedinim sektorima poljoprivrede rezultat su korištenja europskih fondova i priljeva svježeg novca na žedno hrvatsko selo, ali, što je najvažnije, i rigoroznih kontrola utroška novca od precizne europske birokracije.

Plan za spas

Pa kako onda u takvim hrvatskim uvjetima primijeniti ruski scenarij i u relativno kratkom vremenu preokrenuti negativne poljoprivredne trendove? Kako pokriti potrebe domaćeg tržišta te od uvoznika postati izvoznik poljoprivrednih proizvoda? Prije svega, potrebna je strateška odluka države da to želi s jasno definiranim rokovima u kojima želi rezultate. Takvu odluku države ne treba pratiti studija izvedivosti na nekoliko tisuća stranica za svaki sektor poljoprivrede, nego jasan nacrt s jednostavnim i čitljivim, provedivim mjerama za brz oporavak. Ako je Rusija i njezin poljoprivredni preporod model za hrvatski rast, onda bi trebalo poći od poljoprivrednog zemljišta. Osim brze i jednostavne procedure raspodjele državnog poljoprivrednog zemljišta, treba okrupniti sadašnje usitnjene posjede i izraditi analizu kolika je to, na državnoj razini, održiva površina za poljoprivrednu proizvodnju u svakoj regiji za svaku kulturu. Nužno je konačno provesti komasaciju poljoprivrednog zemljišta kako bi usitnjena imanja postala funkcionalna i isplativa za obrađivanje. No, komasacija ne smije trajati godinama i desetljećima po starom hrvatskom obrascu, nužno ju je provesti u što kraćem roku, a za to su potrebne zakonske izmjene na svim razinama. Nakon što se pristupi okrupnjavanju posjeda, treba osigurati inicijalna sredstva za obnovu mehanizacije i što brže stavljanje novih poljoprivrednih površina u funkciju. To se već djelomično provodi preko europskih fondova, ali ovaj put treba izraditi plan i donijeti mjere koje bi se osjetile na svim razinama i u svim sektorima. Već se neko vrijeme razmišlja o pokretanju agro banke, možda je ovo najbolji trenutak za takav iskorak. Najvažnija mjera od svih svakako je osiguravanje tržišta za domaće poljoprivredne proizvode. To je rak-rana hrvatske poljoprivrede koju ni jedan ministar poljoprivrede do danas nije uspio riješiti, ali mogla bi korona. Nažalost, uvoznički lobi rasturio je domaću poljoprivredu, a država mu se, sve do danas, nije uspjela suprotstaviti odgovarajućim mjerama.

Nacionalna sigurnost

Međutim, danas je samodostatnost poljoprivredne proizvodnje i mogućnost prehrane vlastitog stanovništva postala stvar nacionalne sigurnosti. U takvim okolnostima dopuštene su i mjere koje u normalnim okolnostima teško dolaze na dnevni red – od detaljne provjere robe na granicama do zadržavanja svih onih pošiljki koje dolaze iz područja koja su epicentri zaraze. U ovakvim uvjetima, kada pitanje prehrane vlastitog stanovništva postaje pitanje nacionalne sigurnosti, ne treba se libiti ni drastičnijih mjera, poput konačnog donošenja zakona o zastupljenosti domaćih proizvoda na policama dućana. Mađarska i Rumunjska donijele su zakon prema kojem taj postotak mora biti minimalno 50 posto. Drugi, primjerice Irska, imaju zakon prema kojem je taj postotak 80 posto. Na taj se način čuva i razvija domaća poljoprivreda, ali i ostale grane prehrambene industrije. Nekada su za veće iskorake potrebni šokovi. Pandemija koronavirusa i šok koji je izazvala za cijeli svijet mogla bi biti nužan impuls za spas domaće proizvodnje.

 

 

Željko Primorac

 

Share
0