Željko Primorac: Regionalna utrka u naoružanju se nastavlja
Ma koliko to političari i diplomati pokušavali prikazati kao standardno opremanje oružanih snaga, odnosno, zamjenu dotrajale vojne opreme novom i suvremenijom, teško se oteti dojmu kako se u ovom dijelu Europe upravo odvija prava mala regionalna utrka u naoružavanju. Naime, pored niza drugih prostora diljem svijeta, gdje svoje snage odmjeravaju SAD i Rusija, i jugoistok Europe je poprište školskog primjera asimetričnog ratovanja.
Za sada, hvala Bogu, još uvijek u verbalnom kontekstu i odmjeravanju snaga. No, koliko brzo verbalno odmjeravnje preraste u pravi oružani konflikt najbolje se vidi na primjeru Ukrajine, Sirije, Jemena i drugih aktulanih žarišta diljem svijeta. Jugoistok Europe je oduvjek zanimljiv svjetskim geostartezima. Na ovom području, koje je prirodna veziva komponenta Europe i Azije, sijeku se brojni prometni i energetski pravci. Vrh jugoistoka Europe duboko je uronjen u Sredozemno more pa se s njega vrlo lako može kontrolirati veći dio istočnog Sredozemlja koje se onda nadovezuje na svjetsku žilu kucavicu – Sueski kanal. U globalnom preslagivanju karata ne treba zanemariti ni naraslu moć Erdoganove Turske i njenu želju da kontrolira bivšu zonu utjecaja Otomanskog imperija na jugoistoku Europe. Sve se to sudara s vječitim nastojanjima Rusije da njena mornarica bude stalno prisutna na Sredozemlju, ali i snažnim prisustvom SAD-a na ovom području još od 90 - tih godina prošlog stoljeća. Ne treba zanemariti ni činjenicu kako je NATO iskoristio slabljenje Rusije, odnosno raspad SSSR-a, te je u svoje članstvo primio većinu država jugoistočne Europe. Rusiji je kao jedini „igrač“ u ovom području presostala Srbija koju raznim donacijama naoružanja pokušava zadržati u svojoj sferi utjecaja. Ruske donacije Srbiji izazivaju reakciju SAD-a koji na ovom asimetričnom pravcu odmjeravnja snaga naoružava svog glavnog regionalnog saveznika – Hrvatsku!
Ruski oklopnjaci BRDM -2MS i tenkovi T -72 MS vs američkih Bradleya
Službeni Beograd je, do sada, proklamirao neku čudnu verziju vojne neutralnosti s tim da je, dok proklamira vojnu neutralnost, primao obilnu vojnu pomoć od Rusije. Također, malo je poznato kako Srbija pored pristupnih pregovora sa Europskom unijom vodi i pregovore s Euroazijskim gospodarskim savezom ili nekom vrstom Euroazijske unije. Projekt je to koji pod Ruskim vodstvom obuhvaća Bjelorusiju, Kazahstan, i Armeniju. Srbija, očito, u današnjem svijetu pokušava igrati ulogu koju je u Hladnom ratu imala SFRJ. Dakle, balansirati ekonomski između istoka i zapada, primati naoružanje od jednih i drugih, ali, ipak, s osnovnim istočnim hardverom. Koliko će joj ovo balansiranje na tankoj žici poći za rukom teško je reći. No, izgleda kako su ovaj put ipak prešli granicu. Trenutna administracija Donalda Trumpa prožeta je snažnim lobijima američkih proizvođača vojne opreme. Trump to i ne krije, već se na svakom koraku hvali snagom i pouzdanošću američkog oružja, ali i što je najvažnije, snažno lobira za kupnju američkog naoružanja prilikom svakog službenog posjeta inozemstvu. Koristeći Rusku prisutnost u Ukrajini Trump je nametnuo i određeni vid sankcija svim kupcima ruskog oružja i vojne opreme. Stoga je Ruska i Bjeloruska donacija Srbiji u vidu deset zrakoplova Mig 29 te 30 oklopnih izviđačkih vozila BRDM-2MS i 30 tenkova T-72 MS posebno zaintrigirala Pentagon. Iako je snaga naoružanja koje je „neutralna“ Srbija primila od Rusije zanemariva u odnosu na vojnu moć koju posjeduju članice NATO-a koje okružuju Srbiju, SAD će izgleda poslati snažnu poruku Srbiji. I to, što će Srbe najviše zaboliti, upravo preko Hrvatske. Tako bi Hravtska ni kriva ni dužna uskoro mogla postati bogatija za 60 teških oklopnih borbenih vozila Bradley.
Bradleye će zamjeniti BVP M-80 u sastavu Hrvatske kopnene vojske
M2 Bradley je vozilo koje već ima legendarni status u američkoj vojsci. Prve varijante su u operativnu uporabu uvedene još 1981., a tokom godina vozilo se opremalo i nadograđivalo ovisno o potrebama američke vojske. Do sada je proizvedeno preko 4600 ovih oklopnih vozila pješaštva, a Amerikanci su ih masovno koristili u ratovima na Bliskom istoku. U odnosu na BVP M-80 Hrvatske vojske, koje bi M2 Bradley trebao zamijeniti, radi se o neusporedivo moćnijem vojnom stroju. Za razliku od topa od 20 mm koji koristi M-80, Bradley koristi top od 25 mm. Oklop se kod M-80 sastoji od zavarenih čeličnih ploča dok Bradley posjeduje eksplozivno-reaktivni oklop. Pogonski motor kod M-80 je snage 320 KS dok Bradleya pogoni motor od 500 KS u osnovnih verzija do čak 600 KS u nadograđenim verzijama. Masa vozila je također neusporediva, M-80 teži oko 14 tona dok Bradley ima masu od čak 23 tone u osnovnoj verziji do 33 tone u nadograđenim verzijama. Posebno treba naglasiti kako Bradley pored automatskog topa od 25 mm posjeduje i moćni protuoklopni sustav TOW za razliku od Maljutki kojima je opremljen M-80. Dakle, Hrvatska dobiva daleko moćniji i napredniji sustav nego je to vozilo M-80 koje je do sada bilo glavna prateća snaga hrvatskih tenkova M-84. Pa ipak, ostaju otvorena brojna pitanja na koja, barem za sada, nema odgovora ni iz Ministarstva obrane ni od analitičara koji prate segment obrane. Prije svega, nepoznato je koju će verziju Bradleya RH dobiti te što će biti sa Patrijama koje su bile predviđene kao zamjena za BVP M-80? Ostaje otvoreno pitanje i je li nabava Bradleya uvod u formiranje nove oklopno mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske, obveze koju je RH preuzala prilikom pristupanja NATO-u? Ukoliko je predstojeća nabava Bradleya na tragu formiranja nove brigade, onda ova nabava ima smisla.
Počeli opremati Patrije pa krenuli u nabave Bradleya
Projekt nabave borbenog oklopnog vozila Patrije za potrebe Hravtske vojske od početka je bio trnovit. Izuzmemo li činjenicu kako je nabavu 126 finskih oklopnjaka svojevremeno istraživalo i finsko državno odvjetništvo pa čak i sumnjičilo neke od najviših državnih dužnosnika u RH zbog primanja mita, nonsens je kako je RH ugovorila i nabavila – gole oklopnjake. U javnosti su uskoro nazvani taxi oklopnjacima. Nikome nije jasno zašto nije ugovoren manji broj, ali opremljenih oklopnjaka. Grešku ispravljamo do danas pa već godinama nastojimo adekvatno opremiti ogoljene oklopnjake. Tako je dio Patrija naoružan Kongsbergovom oružanom stanicom 12,7 mm s termovizijskom kamerom s mogućnošću djelovanja noću i laserskim daljinomjererom s označivačem cilja. Međutim, samo osam Patrija je naoružano „ozbiljnim“ naoružanjem. Naime, natječajem na kojem je pobjedio izraelski Elbit s ponudom od oko 94 milijuna kuna ugovoreno je opremanje osam Patrija oružanim stanicama UT30MK2 koje se sastoje od topa 30 mm i spregnute strojnice 7,62x51 mm te protuoklopnog sustava Spike kojeg proizvodi, također, izraelski Rafael. Realizira li se nabava Bradleya Hrvatska bi u sastavu oklopno mehaniziranih brigada uskoro mogla imati dva protuoklopna sustavab – TOW i Spike! Oba sustava su odlična, ali logističari i tehničke službe održavanja HV-a se sigurno već sada preznojavaju.
Vrlo je bitno koju veriju Bradleya će RH dobiti
Kao što smo već kazali, o nabavi oklopnih vozila Bradley u hrvatskom javnom prostoru ima vrlo malo podataka. Za sada se samo zna kako se se pregovara, a pojavila se i neslužbena informacija o broju vozila koja bi mogla stići u RH. Amerikanci će Bradleye ponuditi saveznicima u sklopu svog programa pomoći savezničkim vojskama, a sve se odvija kao posljedica buduće zamjene ovih vozila u američkoj vojsci kroz razvojni program novog oklopnog vozila GCV. Pritom nije nevažno hoće li RH imati povlašteni status prilikom izbora navedenih oklopnjaka kao što je to imala prilikom odabira helikoptera Kiowa. Tada smo dobili mogućnost da prvi izaberemo iz američkih vojnih viškova i izabrali smo praktički nove helikoptere s najnaprednijom opremom. Stoga Hrvatska, ukoliko ne želi ponoviti lekcije s gomilanjem slabo iskoristive opreme poput MRAP-ova, ne treba uzimati ništa manje od verzija M2A2 ODS/ODS-E i M2A3. Radi se o najmodernijim sustavima koji imaju termovoziju, laserski daljinomjr, taktički navigacijski sustav, raketne protumjere i modrene sustave upravljanja paljbom. To je ono što modrne mehanizirane oklopne snage danas nastoje uvrstiti u svoje postrojbe. Sve manje od toga, pristati na gole verzije M2 proizvedene početkom 80-tih godina 20-tog stoljeća, znači gomilanje zastarjele tehnike koja na modrenom bojištu ne može donijeti prevagu.
Zapostavljena tenkovska komponenta
Ukoliko dođe do realizacije posla s Bradleyema Hrvatska će imati jednu od najvećih i najmodrenijih flota oklopnih borbenih vozila u Europi. Međutim, ostaje nejasna satrategija s jačanjem i obnavljanjem tenkovske komponente oklopno mehaniziranih brigada. Kada bi uspoređivali Hrvatsko ratno zrakoplovstvo sa oklopno mehaniziranim brigadama HV-a, ukoliko je to uopće moguće uspoređivati, onda helikopterska komponenta odgovara komponenti oklopnih borbenih vozila, a zrakoplovna komponenta HRZ-a je ekvivalent tenkovskoj komponenti u oklopno mehaniziranim brigadama. Prevedeno, kao što se ratno zrakoplovstvo godinama zapostavljalo na uštrb helikopterske komponente tako se i tenkovski segment oklopno mehaniziranih brigada godinama zapostavljao u odnosu na transportersku komponentu. Hrvatska vojska danas posjeduje 70-tak tenkova M84. Prema dugoročnom planu samo 48 navedenih tenkova ostati će u operativnoj uporabi dok će 24 biti stavljena u rezervu. Za potrebe obrane RH ovo je premalen broj i na tome će u doglednoj budućnosti sigurno trebati poraditi. Prije svega jer i postojeće siromašne tenkovske snage nisu prošle proces modrenizacije već samo revizije. Prilikom modrenizacije na tenkove se ugrađuju novi modreni sustavi poput elektro-optičke zaštite, sustava upravljanja vatrom, termovizije..., a prilikom revizije na tenkovima se samo mijenjaju dotrajali djelovi. Stoga Hrvatska pod hitno, kao i u slučaju komponente borbenog zrakoplovstva, mora poraditi na obnovi i nadogradnji tenkovske flote.
S Bradleyem dolaze i modreni višecijevni raketni sustavi M270 MLRS?
SAD su do sada Hrvatskoj, u sklopu programa vojne pomoći, donirali preko 500 milijuna dolara oružja i vojne opreme. Posljednja donacija dva nova helikoptera UH -60 M Black Hawk, vrijedna 50 milijuna dolara, koja će u Hrvatsku stići 2022. najbolje pokazuju obim pomoći u opremanju hravtske oružane sile. Neki su i ovu donaciju shvatili kao odgovor Srbiji zbog nabave ruskih Mi-35 helikoptera. Treba napomenuti kako bi Hrvatska za par godina mogla imati kompletnu eskadrilu UH-60 M helikoptera kojima će zamijeniti postojeću flotu Mi-8. No, kako je tema ovog članka moguća nabava Bradleya, ispod radara je u javnosti prošla informacija kako bi s Bradleyema mogao stići i modreni višecijevni raketni sustav M270 MLRS. Naime, prije nekoliko godina se ozbiljno spekuliralo o nabavi ovog sustava kojim bi se zamjenili postojeći višecijevni raketni bacači BM-21 Grad u kalibru 122 mm. Sada se ponovno pojavila informacija o pregovorima s SAD-om o ovom sustavu, a sama činjenica da se M270 MLRS nalazi na postolju od M2 Bradleya daje nadu kako bi s oklopnjacima u Hrvatsku mogao stići i ovaj moćni sustav. Zašto moćni sustav? Iz jednostavnog razloga jer može lansirati dva projektila kalibra 240 mm od kojih svaki teži 307 kg na udaljenost od čak 150 km! Dakle, snažna poruka svima koji se oko stadiona fotografiraju s prastarim ruskim tenkovima...
Željko Primorac / Dnevno7