Logo

Bravo za Krešimira Macana! Njegov dolazak u HDZ mnogi su osudili kao transfer Trojanskog konja koji će u konačnici razoriti tradicionalnu biračku bazu HDZ-a te medijsko-obavještajnim akcijama posvađati i uništiti strukturu HDZ-a. No, u konačnici će se ispostaviti kako će Krešimir Macan biti jedan od najzaslužnijih ljudi za razvoj demokracije u Hrvatskoj i HDZ-u.

Naravno, nije baš da je on to želio, međutim, na svaki naš potez primjenjuje se zakon akcije i reakcije pa je tako i navedeni zakon zahvatio i Krešimira Macana i njegov rad u HDZ-u.

Činilo se kako nova društvena realnost u vidu MACoSOAizacije prijeti gušenjem svih demokratskih postignuća koja su se mukotrpno razvijala i gradila u društvu u ovih gotovo tri desetljeća samostalnosti, ali kako to obično biva represija je pokrenula nekontrolirani slijed događaja u kojem se izgubio i nesretni Macan te sad sve pokušava zaustaviti, ali ne zna na koji način. Što je točno MACoSOAizacija? Radi se o definiciji koju sam iskovao ovih dana dok sam sa zaprepaštenjem pratio ilegalne i sulude medijsko-obavještajne akcije glavnog PR-ovca HDZ-a. Kombinacija PR-a, obavještajnog podzemlja i medijskog kartela više nego ikada u posljednje vrijeme zaprijetila je mladoj hrvatskoj demokraciji. Ilegalne akcije ucjena, prijetnji i upozorenja, kombinirajući podatke iz paraobavještajnog podzemlja, medijski kartel i poziciju vlasti provodi, tvrde upućeni, nitko drugi nego Krešimir Macan. Ilegalne operacije Macan je zaveo kako bi progurao jedan politički projekt, odnosno, akt – Istanbulsku konvenciju. Cilj je bio navedenim metodama disciplinirati Crkvu, oporbu, ali i neposlušne zastupnike HDZ-a.

Ovih dana naslovnice svih medija u Hrvatskoj trese navodni pedofilski skandal iz jedne crkve u Splitu. Afera se razvlači na rate. Jedan dan možete pročitati kako je pedofilska afera poznata još od 2011., drugi dan izjavu navodne žrtve, a treći dan, opet na naslovnici, kako Nadbiskupija sve zataškava. Oporba je na ovom pitanju mogla i srušiti Vladu, ali je tako sistemski odrađena preko Bruxellesa da im to nije ni padalo na pamet. Najinteresantnije je bilo pratiti kako su se medijski razvlačili pojedini zastupnici HDZ-a koji su najavili kako će glasati protiv Istanbulske konvencije. Sex afere, razvlačenja obitelji i rodbine po portalima i novinama te otvorene prijetnje putem medija od strane navodnih visokih izvora iz vlasti i stranke postali su sastavni dio hrvatske političke scene. Kada je bio gotovo na domak cilja, kola su za Macana krenula nizbrdo.

Naime, iako se činilo kako će u jednom trenutku uspjeti slomiti Crkvu, a predsjednik HBK Puljić već je i dao izjavu na tragu želja Macana, dogodio se preokret. Pismom se javnosti obratio kardinal Bozanić, a HBK je vrlo brzo pojasnila kako je Puljićeva izjava izvučena iz konteksta. Upravo to je dalo vremena Macanovoj oporbi u HDZ-u da predahne i konsolidira se. Jezgro oporbe Macanu ostalo je čvrsto, a potom su jedan po jedan počeli iznositi vlastito viđenje unutarstranačke demokracije i vlastitih demokršćanskih stavova i uvjerenja. Već tada je bilo jasno kako je Macan doživo strahovit poraz, jer njegova jedina šansa za uspjeh je bila brzi nalet, prepad i konstantan pritisak. Čim taj svojevrsni Blitzkrieg nije donio rezultate u prvom naletu, odbrojani su i dani Macanu i njegovom PR-u u HDZ-u. Jer, iako je potpuno jasno da će Istanbulska konvencija proći u Saboru, nije uništen pokret otpora sadašnjoj vladajućoj politici u HDZ-u, a to je bio osnovni zadatak Krešimira Macana.

U HDZ- u se stvara, zahvaljujući Macanu i njegovim operacijama, unutarstranački pokret najsličniji „Tea Party“ pokretu unutar Republikanske stranke u SAD-u. Trenutno je on fokusiran na svjetonazorsko – ideološke društvene poglede, ali vrlo brzo unutar ove grupacije, konzervativnog usmjerenja, možemo očekivati i inicijative o drugim društveno važnim problemima – gospodarskim, demografskim i općenito političkim. Zaživi li hrvatska inačica „Tea Party“ pokreta unutar HDZ-a, a po svemu sudeći hoće, jer se sadašnja vladajuća garnitura unutar HDZ-a neće usuditi izbaciti iz stranke gotovo 15 zastupnika, Hrvatska će doživjeti strahovit demokratski iskorak. I to sve zahvaljujući Krešimiru Macanu – posljednjem koordinatoru medijsko-obavještajno-političkog represivnog aparata u Hrvatskoj. Dakle, Hrvatska počinje živjeti unutarstranačku demokraciju zahvaljujući jednom nedemokratskom pokušaju dokidanja ne samo unutarstranačke demokracije već i dokidanja osnovnih ljudskih sloboda.

Gledajući opći društveni okvir djelovanja puno je podudarnih točaka između američke i hrvatske verzije „Tea Party“ pokreta, uzimajući u obzir da se hrvatska varijanta tek treba afirmirati. Naime, prilikom formiranja ove frakcije u SAD-u najžešće napade je doživljavala upravo iz redova Republikanske stranke. Napadi su polazli sa osnova o pretjeranoj radikalizaciji navedene frakcije stranke koja će odbiti neopredjeljene birače. Međutim, već na prvim izborima „Tea Party“ je pokazao kako su entuzijazam i energija koje su njihovi aktivisti unijeli iz pokreta u stranku zahvatili kompletan birački prostor desnice te kako tzv. neovisni birači više ne igraju presudnu ulogu prilikom odlučivanja o izbornom pobjedniku. Rezultat pokreta je takav da danas Republikanci upravljaju i Kongresom i Bijelom Kućom.

„Tea Party“ je u SAD-u izrastao kao pokret koji se bavio prvenstveno gospodarskim temama. U Hrvatskoj on polazi od jedne ideološko-svjetonazorske teme na kojoj mobilizira svoje pristaše, ali dugoročno može uspjeti samo okrene li se gospodarskim temama kao prioritetima ovog društva. Na taj način od ovog pokreta, koji je još u statusu embrija, očekuje se da povede široku društvenu raspravu i akciju na tragu, sada već slavnog, „Tea Party“ pokreta u SAD-u.

Dakle, doživi li Hrvatska renesansu u unutarstranačkom razvoju demokracije zaslužan je -Krešimir Macan. Doživi li renesansu u gospodarskom razvoju zaslužan je opet Macan. Pa kako ga onda ne voljeti?

 

Željko Primorac

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.