Najprije iznenadni posjet Ankari i predsjedniku Turske Erdoganu, zatim isto tako žuran posjet Sarajevu i razgovori s članovima Predsjedništva BiH, a onda možda i najveće iznenađenje – poziv srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću da posjeti Zagreb. Sukus je ovo angažmana predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u posljednjih mjesec dana, a poveznica između svih ovih putovanja i susreta je samo jedna – položaj Hrvata u BiH.

Naime, u Bosni i Hercegovini će se ove godine održati Opći izbori, a cilj predsjednice je izbjeći preglasavanje Hrvata, kako u Domu naroda tako i na izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ali i vrlo izvjesnu "mostarizaciju" BiH nakon izbora. 

Sadašnja ustavna rješenja, koja je osporio i Ustavni sud BiH, naloživši parlamentu da hitno donese novi izborni zakon, omogućavaju većinskom narodu u Federaciji BiH, Bošnjacima, da biraju predstavnike malobrojnijem narodu, u ovom slučaju Hrvatima.

Predsjednica Republike je očito jako svjesna kako je izmjena izbornog zakona ključ poboljšanja položaja Hrvata u BiH, ali i temelj na kojem se u budućnosti može graditi priča o nekom novom preustroju BiH na federalnim načelima. Može se slobodno kazati kako je Grabar Kitarović Bosnu i Hercegovinu označila kao svoj najveći vanjskopolitički prioritet uz politiku Tri mora odnosno uspravnice Baltik-Jadran. Razumljiv je stoga i angažman i napor koji ovih dana predsjednica ulaže obilazeći ključne aktere BiH drame.

Prije svega treba naglasiti kako se težnjama Hrvata u BiH za izmjenama izbornog zakona suprotstavlja snažna bošnjačka koncepcija tzv. građanske BiH u kojoj bi većinski narod dominirao kako izbornim procesom tako i sa svim institucijama u BiH. Ova koncepcija građanske BiH, ustvari velikobošnjačka nacionalistička koncepcija, ima snažnu podršku u djelu međunarodne zajednice, ali i u zemlji kojoj je Alija Izetbegović u "amanet" ostavio BiH – Turskoj. S druge strane, Srbi inzistiraju na doslovnom poštivanju Daytonskog mirovnog sporazuma i tu imaju snažnu podršku Srbije i Rusije. Njihova poruka doslovno glasi – ukoliko nešto želite mijenjati u BiH mijenjajte to u Federacije, Republiku Srpsku ostavite na miru.

Nazočnost Turske na prostoru jugoistočne Europe osjeća se sve snažnije u posljednje vrijeme. I dok je ranije ovo prisustvo bilo deklarativno kroz povijesni utjecaj, danas to prisustvo ima itekako opipljivu političku dimenziju. Tako je nedavno turski predsjednik Erdogan na sastanak u Istanbul pozvao srbijanskog predsjednika Vučića i člana predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Tema sastanka, za javnost, bila je autocesta Beograd –Sarajevo koju će grditi i uzeti u koncesiju na 30 godina upravo Republika Turska.

Kako tema sastanka nije bila samo autocesta, već osjetljiva nacionalno politička situacija u BiH, svjedoči činjenica da na sastanak nije pozvan predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović, već član predsjedništva, predstavnik Bošnjaka, Bakir izetbegović.

Kod djela analitičara je to probudilo bojazan kako Turska priprema dogovor u BiH između Srba i Bošnjaka na štetu najmalobrojnijeg naroda – Hrvata. No, pokušaj izolacije Hrvata i izostavljanje iz dogovora spriječio je upravo posjet Kolinde Grabar Kitarović Ankari i sastanak s Erdoganom na kojem je dogovoren trilateralni sastanak Grabar Kitarović-Erdogan- Izetbegović koji bi se uskoro trebao održati. Najnovijim pozivom Aleksandru Vučiću i otvaranjem razgovora o BiH, koji će se sigurno biti jedna od teme, predsjednica u potpunosti u fokus vraća hrvatsko pitanje u BiH i sprječava planirani nastavak majorizacije Hrvata u BiH.

Treba napomenuti kako se svi ovi sastanci održavaju prije glavnih sastanka s predstavnicima SAD-a i Europske Unije, a na kojima će se definirati i ustavna i upravna struktura eventualnog preuređenja BiH.

Hrvatska će u ovim pregovorima, kao jedna od potpisnica Daytonskog sporazuma, koristiti činjenicu da je članica Europske Unije i NATO saveza, te će nastojati da stajalište Hrvatske po pitanju BiH postane i službeno stajalište Unije.

Hrvatski euro zastupnici su već progurali nekoliko rezolucija u Europskom parlamentu koje su na tragu službenog hrvatskog stava po pitanju BiH, tako da ni službeno stajalište Europske komisije neće moći puno odstupati od rezolucija koje je ranije donio Europski parlament.

Ono što je očito iz cijele priče je kako je predsjednica potpuno preuzela vođenje vanjske politike prema Bosni i Hercegovini i kako ona daje tempo svim razgovorima i dinamici pregovora. Tu se puno ne pouzdaje u Ministarstvo vanjskih poslova iz jednostavnog razloga jer su ključni ljudi koji bi trebali provoditi službenu vanjsku politiku Republike Hrvatske u BiH, poput hrvatskog veleposlanika u BiH Ivana Del Vechia, dojučerašnji najvjerniji zagovornici politike Stjepana Mesića i Vesne Pusić prema BiH. Podsjećanja radi, to je ista ona politika koja je prešutno blagoslovila sustavnu institucionalnu majorizaciju i sudjelovala u trasiranju nestanka Hrvata u BiH.

 

Željko Primorac

Share
0