Možda nikada u dvije tisuće godina povijesti Katoličke crkve ni jedan papa nije se našao raspet između neba i zemlje, poput pape Franje.

Brojni pape kroz povijest, često zbog svjetovnih razloga poduprtih moćnicima ovoga svijeta, bili su u dilemi prihvatiti nešto što nije u skladu s Isusovim naukovanjem, ali su ipak radije žrtvovali samoga sebe na bilo koji način, počevši od ugleda i papinskog dostojanstva i sl. pa sve do ugroze vlastitog života, samo da bi se ostalo na strani dobra i vjere.

Ne samo pape predšasnici, već na tisuće svećenika i biskupa kroz povijest držali su se one Isusove maksime;

„Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.” (Ivan 11,25.26). Ili...

.. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi moga imena, naći će ga“. i zato su postali sveci, uzdignuti na čast oltara.

U Međugorju je izraslo veliko marijansko stablo, a ne nekoliko malih biljčica. Priznati samo prvih sedam ukazanja, je isto kao da se za nekoga prizna samo njegovo djetinjstvo, a ne i cijeli život. Ili priznati cijelog čovjeka sa svim onim što ga čini u duhovnom i materijalnom smislu, od rođenja do danas, ili ga u cijelosti odbaciti.

Ne može se priznati samo dio međugorskog događanja, jer sve zajedno čini organsku cjelinu s potpuno istim protagonistima. Kako su vidioci rasli, jednako tako rastao je i međugorski svjetski duhovni utjecaj.

Čitajući brojne Gospine poruke, dalo se isčitati da se ovdje vodio, i još uvijek se vodi, pravi antimarijanski rat prioritetno u duhovnom smislu, ali koji se je odražavao i materijalno, razaranjem brojnih svetišta, kao objekata brutalnim agresorima od najveće “strateške“ vrijednosti.

Upravo u kasnijem dijelu poruka koje su stizale, to se može prepoznati kao na pr.

„Draga djeco Sotona vam želi sve razoriti, sve uništiti, ali Bog vas je odlučio spasiti“

Potom poruka; „Draga djeco ovoj sam župi (misleći na Međugorje,) obećala oazu mira, a svuda oko vas će biti pakao.“ Doista, na Međugorje su bačene četiri kazetne bombe, ali ni jedna nije eksplodirala. Gospa je održala svoju riječ.

Ili poruka „Draga djeco sotona želi novi rat“. Tad sam se upitao kakav novi rat, zar nam nije dosta i ovoga rata? I doista za nekoliko dana izbio je suludi rat između katolika i muslimana u BiH.

Ili poruka – Draga djeco Sotona želi pokazati svoje ružno lice kao nikada do sada. Za par dana slijedilo je razaranje grada Dubrovnika.

Sve poruke su beziznimno stilski iste, što znači da ih je izrekla jedna te ista osoba. Kako su djeca (vidioci) odrastali, poruke su postajale sve snažnije i misaono dublje.

U Međugorju je izraslo gigantsko marijansko stablo koje gotovo da nadmašuje i sami Vatikan. To stablo je krcano plodovima od prvog dana ukazanja pa sve sve do danas. Ima i materijalnih plodova, ali oni su sporedni, dominiraju duhovni plodovi koji postaju baština cijeloga svijeta. Cijeli narodi se samoinicijativno i dobrovoljno obraćaju na kršćanstvo, a ponajviše narodi iz Dalekog istoka - Azije.

Nazivati Gospu, koja se na samom početku ukazanja predstavila kao Nebeska Kraljica mira, „poštaricom“ koja šalje svaki dan poruke ili ne priznavanje istoj da je Isusova majka, je pitanje osobne kulture ophođenja, koja ne bi bila primjerna ni znatno nižoj razini klera da je itko javno izgovori.

Taj antimarijanski rat danas se vodi političkim sredstvima, pored ostalog i unutar crkve nepriličnim izjavama pojedinih crkvenih dostojanstvenika i sl.

Tko ima oči neka vidi, tko ima uši neka čuje! – Nakon tih izjava Pape pojavilo se, samo u Hrvatskoj, na tisuće i tisuće nepriličnih komentara na Internetu i društvenim mrežama kojima se pljuje po Gospi Međugorskoj, nanoseći joj silnu nepravdu i uvrede koje čovjek nikada ne može zaboraviti, a pogotovo oprostiti, „Oče oprosti im jer ne znaju što čine“ – izdišući na križu govorio je Isus.

Sve sami vulgarni tekstovi, a svi se pozivaju na riječi pape Franje. Čini se da je time prešao Rubikon i više mu nema povratka. Prestrašno! A što se tek događa po cijelom svijetu, to možemo samo pretpostaviti kakve su vulgarnosti pokrenute. Neka nam dragi Bog pomogne. „Vlast tmine, razduha, Belzebula, buka“ rascvjetala je po cijelom svijetu s nesagledivim posljedicama.

„Poštarica“ svaki dan šalje poruke?! A što će tek biti kad počne slati pakete?! Probuđen je najveći osinjak mržnje prema vjeri i crkvi, a posebno Gospi kao Isusovoj majci, i to nažalost s najvišeg crkvenog vrha, možda nesvjesno. Bilo kako bilo normalnom kršćaninu je sve to nerazumljivo i zbunjujuće. O tome je i te kako trebalo voditi računa.

Mi možemo govoriti i o dva hrvatska biskupa koji su zaredom stolovali ili još stoluju u Mostaru. Ako je istina ono što se prenosi kratkim filmovima preko društvenih mreža da su ih ucijenili UDBA, te još gore da je prvoga, dva tjedna nakon početka ukazanja posjetio KGB (Ruska tajna služba) i ucijenili ga, tada to znači da nisu bili osobno sposobni podnijeti žrtvu za Krista, da im je vlastita sigurnost i vlastiti život tog momenta bio važniji od svega. Slijedom toga osporavali su istinitost ukazanja u Međugorju.

Ovdje treba posebno napomenuti, da su djeca kao vidioci zajedno sa svojim obiteljima imali stravičan pritisak i prijetnje da se odreknu viđenja, i ni jednog milimetra nisu popustili, spremni i umrijeti.

U kontekstu ovoga moram spomeniti i našeg blagopokojnog Stepinca. Kad je Poncije Pilat ustvrdio za Isusa - da na ovome čovjeku ne nalazi ni najmanje krivnje, pa ipak ga je predao da o njegovoj krivnji ili nekrivnji odluče oni koji su tražili Isusovu smrt.

Poput Poncija Pilata, papa Franjo je predao (možda dobronamjerno) blagopokojnog Alojzija Stepinca da mu još jednom sude onima koji su bili idejni začetnici i podupiratelji svega što je protiv postojanja bilo kakve hrvatske države, pa podržavatelji i rata protiv Hrvatske, tvorci agresije laži na Hrvatsku, a posebno na blagopokojnog blaženog Stepinca. To su radili više od stotinu godina sve do danas. Kao moralnu veličinu Stepinca treba srušiti i detronizirati njegovu svetost. Možete zamisliti kakva će biti njihova „presuda“ o Stepincu.

Zašto je to Papi trebalo? Zašto treba rušiti Međugorje, ili da budem umjereniji, zašto mu se neda da se i dalje prirodno razvija u veliko marijansko središte, koje i te kako djeluje na moralnu preobrazbu gotovo cijeloga svijeta. Tamo se vodi marijanska bitka za bolji i pošteniji svijet u budućnosti. Tamo se nudi budućnost svijeta u ljubavi prema Bogu, tamo je svaki kamen i svaki grm postao svetinja.

Papa Wojtila je rekao i višekratno puta ponovio – Čuvajte mi Međugorje! To je njegova oporuka i dužni smo je svi poštivati. Papa Wojtila je shvatio i po dubini i po širini značaj Međugorja za budući duhovni život svijeta u Bogu, bez kojega neće i ne može biti budućnosti.

Mile Prpa