Postoji li igdje u svijetu, tj. u bilo kojoj državi svijeta, da se toliki brojni prigovori upućuju jednoj državnoj instituciji zaduženoj za borbu protiv kriminala, a da ta institucija uopće ne reagira na te prigovore već i dalje tjera svoje – optužuje koga hoće, oslobađa koga hoće, štiti koga hoće, prešućuje koga hoće, kao što je Državno odvjetništvo RH koje provodi selektivnu politiku procesuiranja, a poglavito onu na ideološkoj podlozi.

Čini se da je Hrvatskoj potrebna revolucija, ne ona koja reže vratove svima koje uhvati, već duhovna i pravna revolucija, koja će hametice iz pravosudnih tjela pomesti sve one tzv. socijalističko-komunističke kadrove koji ne štite pravdu bez predrasuda, već zadojeni ideološki to rade selektivno, na uštrb nacije i na uštrb Hrvatske države i njenog kaznenog sustava, a posebno na uštrb pravne sigurnosti.

Vlast je mlitava, gotovo nikakva, dopušta državnim institucijama da rade što hoće i kako hoće. Ali to više ne ide, došlo jer vrijeme loma ili sječe Gordijskog čvora – hrvatsko pravosuđe se mora urediti, dovesti u red i punu funkcionalnost na principima jednakosti svih građana i institucija pred zakonom.  Beziznimno, pravosuđe mora funkcionirati kao švicarski sat.

Vlada RH, da bi bila dosljedna svojim obećanjima, treba u pravosudnim institucijama napraviti pravi lom u čišćenju nesposobnih, i antihrvatskim politikama podobnih, kadrova. Treba predložiti Saboru i cijeloj naciji novu i funkcionalnu organizaciju svih pravosudnih tijela, što znači i kadrovsko čišćenje i dovođenje onih ljudi koji znaju i koji će se prihvatiti posla i postupati ex lege, bona fide i službeno, bez iti jedne iznimke u pravilima postupanja. Treba postupati hitno i učinkovito, a nadasve zakonski i pravedno. DORH niti u jednom predmetu gdje činjenički supstrat ukazuje na kazneno djelo, ne bi smio nikome progledavati kroz prste.

Prisutno je potpuno neprocesuiranje vrlo brojnih i teških komunističkih zločina, a braniteljima iz Domovinskog rata traži se dlaka u jajetu, pače i više, često se na silu izmišljaju novi zločini potvrđivani nevjerodostojnim četničkim svjedocima. Neprocesuiranje komunističkih zločina je duboka razdjelnica hrvatskog pravosuđa o nevjerojatnoj nejednakosti građana pred zakonom.

Teški zločini lijeve provenijencije se uopće ne kažnjavaju, a desnoj i domoljubnoj provenijenciji traži se i najmanja grješka da ih se hapsi i procesuira. Posebno treba spomenuti neprocesuiranu kategoriju brojnih ratnih zločina u Domovinskom obrambenom ratu počinjenih od strane srpskih agresora, koji naprosto vape za pravdom. Mnoga njihova velika zlodjela u brojnim mjestima u Hrvatskoj pala su u zaborav upravo zahvaljujući DORH-u i njegovoj svjetonazorskoj politici selekcije procesuiranja. Kao da nikoga nije briga za hrvatske  žrtve, ponajprije hrvatske vlasti?

Najnoviji primjer nepreocesuiranja lijevih protagonista zločina je i nacrtana nacistička svastika na Hajdukovom nogometnom igralištu, kojom su ljevičari pokušali podmetnuti fažizam Hrvatskoj i hrvatskom narodu čime su naš narod i državu osramotili u cijelom svijetu.

Isključivi krivac tog neprocesuiranja je DORH koji je pod svaku cijenu trebao otkriti i procesuirati crtače svastike kao hrvatske neprijatelje.  Tu bi se trebao čuti i glas  visokih državnih dužnosnika poput Ministra unutarnjih poslova, Predsjednice RH koja je obećala da će javno razotkriti tko su  crtači! Ovog puta javno ih pitamo – zbog čega još ne znamo tko je crtao svastiku na nogometnom igralištu u Splitu. To cijeli hrvatski narod očekuje da se javno obznani. Zašto se to uporno skriva?

DORH je u velikom dijelu zaslužan da se hrvatski branitelji ne osjećaju kao pobjednici u Domovinskom ratu u vlastitoj domovini već kao poražena vojska, i  tisuće njih su suđeni od strane pravosudnih vlasti svog naroda kojeg su svojim životima oslobodili od stravične agresije neprijatelja.

Takvom ponašanju hrvatskih pravosudnih vlasti nema premca u  svijetu i cijeloj njegovoj povijesti .  Djelomično su i branitelji sami tome krivi jer nakon pobjede u Domovinskom obrambenom ratu nisu zadržali vlast u svojim rukama već je predali u ruke “političkom strančarenju” koje je u mnogo čemu nesposobno vladati a  počesto i antihrvatski raspoloženo.

Vrlo veliku krivicu za stanje u pravosuđu snose i mainstream mediji, koji  javno, i to vrlo agresivno, unaprijed ili sude ili prešućuju po ideološkoj razdjelnnici počinitelje kaznenih djela.

U hrvatskom pravosuđu to su vrlo opasne pojave. To nije politika već je to pravosudni apsurd na samoj granici pravne diverezije.

U DORH-u ne smiju biti stranački ljudi po bilo kojoj osnovi. Stručni djelatnici DORH-a trebaju biti pokretači funkcioniranja kaznenog pravosuđa, trebaju biti spiritus movens, a ne poslušna politička stranačka podružnica.

Smjene u DORH-u su politički i moralni imperativ Vlade RH. Bez uređenja DORH-a u kadrovskom smislu hrvatsko kazneno pravosuđe neće nikada stati na zdrave noge. Time se, htjeli mi to reći ili ne, ugrožava i nacionalna sigurnost.

Ponovno zagovaram osnivanje Ministarstva domovinske sigurnosti i informiranja, koje bi sve to pratilo i ukazivalo na neprvilnosti i onemogućavalo da siguronosno nepoćudni ljudi dolaze na visoke državne funkcije. Upravo onako kako je to osmišljeno u - Codexu moralis Croaticum.

Samo srca puna ljubavi za našu Hrvatsku mogu je izvesti na Božji put, na put blagostanja i njenog svekolikog prosperiteta u budućnosti.

 

Mile Prpa