Politički položaj budućeg hrvatskog premijera gospodina Andreja Plenkovića, asocira me na antičkog svećenika Laokonta sa sinovima koji se bori s dvije velike zmije koje su izašle iz mora i pokušavaju ga zadaviti, njega i njegova dva sina.

Prije par dana netko tko dobro poznaje MOST iznutra (kao političku kategoriju) reče ako g. Plenković s njime uđe u koaliciju (premda mostovci taj termin uvijek izbjegavaju), poput udva će omotati mu se oko vrata i daviti ga do iznemoglosti.

Gospodinu Plenkoviću prijeti još jedna zmija izišla iz mora naših zabluda – anakonda, koja simbolizira nerealne, ponekad i politički vrlo drske zahtjeve za sudjelovanjem u vlasti RH, pa čak i više da određuje tko može ući u sastav buduće Plenkovićeve vlade, a tko ne može – a to su nacionalne manjine, a daleko najviše politički agresivna Srpska nacionalna manjina na čelu s gospodinom Miloradom Pupavcom.

Gospodin Plenković, u simboličnoj ulozi starogrčkog svećenika Laokonta, trebao bi jednim političkim potezom riješiti se i “udava” i “anakonde”. Mostu kao političkoj kategoriji ponuditi nešto što je realno, po principu – uzmi ili ostavi, daljnje diskusije nema. Pa da vidimo kako će gospodin Petrov i njegova družina na to reagirati.

Gospodin Milorad Pupovac je druga kategorija, ali niti malo neopasna ukoliko se s njime uđe u savez. Njega treba ljubazno zamoliti da u roku od osam dana donese vrlo detaljan izvještaj u što je potrošio svaku kunu koju je dobivao iz Hrvatskog državnog proračuna. Kako je riječ o više desetaka milijuna koja je dobivao od doba Sanadera do danas, taj izvještaj treba biti potkrijepljen dokazima, računima, valjanim ispravama i sl. kojeg bi trebala skupina vrhunskih financijera iskontrolirati i dati konačan službeni izvještaj o trošenju tih sredstava. Ukoliko to on ne može dati ili ne može dokazati dokumentima, treba mu otvoreno reći – ne možeš ući u Hrvatsku vladu, otvoren ti je eventualno put u Remetinec.

Nadalje njegovo blaćenje i pljuvanje po gospodinu Hasanbegoviću, koji je dobio skoro najveći broj glasova od strane glasača na prijevremenim parlamentarnim izborima, svaku svoju tvrdnju treba dokazati dokumentima ili pravomoćnim sudskim presudama. Ako toga nema, neka začepi gubicu i šuti...!.

Može li taj gospodin objasniti kako to da često ide u Beograd i sastaje se s četničkim vojvodama i ratnim zločincima koji su tamo na vlasti, to mu ne smeta, a smeta mu tumačenje povijesti od strane jednog Hasanbegovića, kome je to profesija, i koji se uvijek poziva na povijesne činjenice i dokumente. Ne smetaju mu podignuti spomenici Draži Mihajloviću, popu Đujiću, pjevanje četničkih pjesama od strane najvišeh srpskih sveštenika i sl.

Gospodin Plenković u svemu tome treba biti rezolutan, ne obazirati se ni na čije pritiske, ni one iz Buzina, ni one iz Brussellesa ili Berlina, Pariza i Londona.

Gospodin Šeks ako misli i zna, da hrvatskom i europskom politikom odlučuju neformalne skupine uz kavicu, neka odmah napusti svaku svoju, pa i najmanju političku funkciju i neka se više nikada ne pojavljuje javno pred hrvatskim narodom. Za razliku od njega gospodin Plenković ima veliku šansu da se osamostali, da bude istinski vođa svog naroda, a za to su mu najvažniji početni potezi, što je adekvatno postavljanju temelja za neboder.

Ako gospodin Plenković popusti na samom početku stegnut će ga i udav i anakonda, ali ne samo njega već i cijeli hrvatski narod, a za to nije dobio mandat naroda. Gospodin Plenković ne smije krenuti putem Ive Sanadera, koji se upleo u srpsku manjinu kao pile u kučinu, pa više iz toga nije mogao izići.

Mudrost i odlučnost političkog vođe, uz znanje i sposobnost, su kategorije bez kojih se ne može. Čistoća i bistrina političkog puta je kao melem na srcu naroda, to svaki vođa mora znati. U tome i jest njegova veličina da ne podliježe pritiscima interesnih skupina.

 

Mile Prpa