Logo

Povijest je već poznata. Jedini vladar u Republici Hrvatskoj koji nije Hrvate razočarao bio je predsjednik Franjo Tuđman. Oslobodio je privremeno okupirana područja i mirnim putem uz pomoć SAD-a reintegrirao Vukovar.

Od onda pa do danas, nakon smrti njegove i smrti Gojka Šuška, gomilale su se laži i obmane. Tako je to i danas. Dana 05.srpnja 2020. održavaju se parlamentarni izbori između jedne varke i druge a narod jedva da povjeruje neku od u javni prostor ubačenih fraza. Iza tih fraza nema ni sunca ni slave. Tek neki bljesak iluzije da ipak ne mogu svi lagati i da barem u malim strankama postoji zrno ljubavi za domovinu i za narod.

Koliko ti sitni doprinosi mogu utjecati na budućnost veoma je upitno. Stotine kandidata trse se da ostavi neki trag u politici, ali radi se samo o skromnoj politici, običnih ljudi sa skromnim ciljevima. Mogli bi reći da je hrvatsko društvo jadno i bespomoćno, te da je ovo vrijeme velikih igraća koji se samo klanjaju dominantnim snagama na geopolitičkoj sceni. Ta scena je ispunjena i nema mjesta na njoj za poštene ljude: ako prijevara ne uđe na velika vrata, ona će ući po pomoćnim putevima i prevariti ljude. Mi Hrvati nismo navikli na velike laži niti možemo vjerovati da su one moguće.

Miroslav Škoro je uspio pretvoriti Evanđelje u Sveto Pismo a istovremeno probuditi otpor prema teškim hrvatskim zbijanjima. Nisu se tresla brda da bi se rodio miš. Nisu kucala srca građana da bi nastala alijansa raznovrsnih interesnih grupacija i prevaranata. Hrvatska srca još i danas, nakon svih iskustava, kucaju snagom nade, ali u podsvijesti većine nalazi se pitanje što kada se još jednom izdaja nametne u sredini političke pozornice. Miroslav Škoro je uspio pridobiti ogroman broj čestitih i sposobnih Hrvata ali njemu će pasti šminka s lica, a da ne govorimo o Plenkoviću koji već od početka kreće s ekipom ljudi koji su u dosadašnjem njegovu mandatu pokazali koliko im Hrvatska vrijedi manje od mutnih zarada. Nakon toga ostat će ponovno magla depresije i razočaranja te uobičajena parola: „bit će bolje“.

Koronavirus i propast turizma u 2020. g. dobra je izlika za gospodarsku krizu i recesiju koja se približava, ali ta izlika neće trajati do iduće sezone niti spasiti nas od teških gubitaka koje će patiti hrvatsko društvo u idućem razdoblju. Čestiti narod bez Škore, njegove supruge i sestre te istovremeno bez Plenkovića i njegovih „diplomatskih“ uspjeha u središtima jugoslavenske moći (Berlin, Bruxelles, Pariz) bez NKVD suvladara sudbinom nad kanonizacijom kardinala Stepinca -, mogao bi reći konačno smo slobodni.) Jer blaženi zagrebački nadbiskup nije samo blaženi on nego su s njime blaženi također hrvatska neovisnost i cijeli hrvatski narod.

Sve to za Božju veličinu i snagu izgleda veoma skromna molitva, ali treba uzeti u obzir koje su sile upregnute u uništavanje ljudskog dostojanstva i prava malih naroda i ukupnog katoličanstva. Od jednom se smjer zbivanja mora i može promijeniti: u to se nadamo, u to vjerujemo i to zaslužuju narodi Hrvatske, Bosne i Hercegovine te cijeloga jadranskoga bazena u kojemu je čudesna povijest stvorila čudesne zbivanja kao dio hrvatskih poslova , žrtava i nadljudskih napora.

 

Domagoj Ante Petrić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.