Nije mu zasigurno bilo lako u amfiteatru punom organiziranih bubnjara, ulaštenih političara, slugana ''dozvoljene'' odnosno nametnute ''istine'', svojim snažnim iako umirućim glasom poručiti svijetu i čitaćima papira na  kojima je pisala davno prije sročena presuda: ''s prezirom odbijam vašu presudu''.

To je uspio uraditi general Slobodan Praljak, kao svjedok istine u ratu, u miru i u sudnici punoj sramote. Nevin čovjek, kao osoba visoke svijesti i snažna intelekta, kojemu  je bilo jasno da njegov odabir smrti kada se je već nalazio pred uvjetnom slobodom, pred izlaskom iz zatvora (ali uz sramotnu kvalifikaciju da je ratni zločinac),  svakome je pokazao  dodatni dokaz da  zločinac on bio nije.

Kao pred masovnim ubijanjima u Republici Hrvatskoj, od kojih je onaj u Vukovaru  najmasovniji, pa do  pokolja muslimanskoga puka u Srebrenici,  uz prethodne igre Alije Izetbegovića i prešutnu potporu nizozemskoga bataljuna, jednako indiferentno i danas europski establishment gleda na pokušaj klanja istine nad hrvatskim generalima u Haagu. Tako je taj establishment gledao i ubijanje civilnog pučanstva povijesnoga grada Sarajeva,  kojega su, jednako kao i Zadar, Gospić, Mostar ..., ubijali srpski ekspanzionisti komunističke doktrine, a jedan predsjednik republike iz izmišljenog ''politički korektnog društva'' Europe (Mitterrand)  odletio je u  glavni grad Bosne i Hercegovine kako bi spriječio da Amerikanci ( još 1992. godine) zaustave krvoproliće.

  Četrdeset mjeseci opsade Sarajeva i ubijanja s okolnih visina koje su agresori zauzeli, bili bi se proširili   i na druge krajeve Bosne i Hercegovine da  nakon tolike ''korektnosti'' nekih europskih lažova, snage Republike Hrvatske nisu prihvatile dati pomoć dotadašnjim žrtvama Beograda. Hrvatska pomoć BiH, a kasnije i zračne operacije NATO-a u Srbiji, spriječile su stvaranje osvajačke ''velike Srbije''. Zaustavio se je i rat, a Beograd je donekle postao znatno manji ortak Moskve, jer ne može Vladimiru Putinu ponuditi vojnu bazu na Jadranu.

A kamo vodi ili kamo želi odvesti ova presuda generalu Praljku i ostalim hrvatskim generalima i političkom vodstvu u Haagu? Očito, ima za svrhu nadoknaditi izgubljeno vrijeme  udruženih mafija. Na tome su u Zagrebu radile komunističke i jugoslavenske krtice, a u Londonu, Parizu i Haagu njihovi sponzori.  

''BOŽIĆNI POKLON HRVATIMA I SVIM KATOLICIMA ''

Richard Dawkins,  oxfordski znanstvenik, iskusan protukršćanski agitator rođen pred skoro 80 godina, svakako je danas- kao i balkanski sličan aktivist Igor Mandić – jaka ličnost militantnog ateizma u svijetu.  Dobio je milijunske donacije od Georgea Sorosa, Rotschildovih i drugih organizacija (dobrotvornih  i znanstvenih zaklada, kako se to kaže) pa je dao oblijepiti autobuse mnogih gradova ogromnim plakatima o nepostojanju Boga, a pred bolnicama i školama dijeli letke sličnim sadržajem.

Jedna ''teologinja'' koja radi za  sličnu organizaciju u Grazu zatražila je od biologa nobelovca Dawkinsa tehničku  potporu za ''osvješćivanje'' hrvatskih sveučilištaraca. Navodno ju dobila nije…ali niti joj ona i  ne treba. Dawkins je iz     Kalifornije poručio da će Hrvati i zapadni kršćani dobiti za Božić jedan ''dobar poklon''.  

I stvarno, za širenje mržnje, beznađa i  navalu na mir,  zaduženi su među ostalima i ti čitači haaških elaborata: u slučaju kojega dobro poznamo, to jest u slučaju optuženih Hrvata, oni ljude tjeraju u ogorčenje, a srpski ekspanzionizam opet je potican  u egzaltaciju, dok  radikaliziranim bosanskim muslimanima nameću odbijanje europskih asocijacija. A jedino preko Hrvata mogu Bošnjaci osigurati sebi i svojim budućim naraštajima  mjesto u sferi postojanja u miru, u današnjoj eurokonstelaciji.

JOŠ JEDNA VELIKA PRIJEVARA

Zadnja zbivanja, koje mnogi analitičari smatraju slaganjem scenarija za novi  regionalni kaos, srušila su veliku prijevaru devedesetih godina, kada se je hrvatsku javnost uvjeravalo da će naša zemlja po volji ''Velikih'' imati ulogu predvodnice  ''Zapadnoga Balkana'', spone još nedovoljno naprednih država europskoga jugoistoka, s kolijevkom moderne demokracije.

Velike li laži: dokazalo se je da nepravedno i krivotvoreno haaško sudište, kao izvor i konačni pečat na percepciju o Hrvatima, nama bi htjelo oduzeti legitimitet za takav posao, a jedva nam ostavlja dovoljno vremena da iz diplomatskih i pravosudnih struktura MAKNEMO agente, lobiste i prodane antihrvatske duše. To je pravi posao za Hrvate.

 Naravno, taj posao  mora se obaviti od ozgora prema dolje, ali je pitanje ima li tamo ''gore'', dovoljno ljudi čistoga dossiera i hrvatske političko-filozofske koncepcije. 

 

 

Domagoj Ante PETRIĆ