Prema mnogim mišljenjima, propast Ive Sanadera započela je svađom s njegovom nasljednicom Jacom Vlaisavljević oko raspolaganja s novcem koji je preostao u tajnim fondovima koje je licemjerni premijer prikupio za njihovu tada zajedničku  stranku i osobnu uporabu.

Navodno, sve točne podatke o toj  svađi (koju je Vlaisavljevička dugo očekivala i za nju se oboružala  tajnim adutima)  posjeduju navodno njemačke i britanske službe, koje su i sudjelovale u uhićenja Sanadera u Austriji (10.12.2009).

Svakako Vlaisavljevička, kao hvaljena polaznica  škole Komunističke partije u Kumrovcu, pokazala se je mnogo lukavijom od Sanadera. Iako  on nije pronađen "pod nekim mostom" – kao  nelojalan i pohlepan blagajnik lože P-2, Roberto  Calvi –, cijela afera Sanader u hrvatskoj političkoj vrhuški je navodno doprinijela odbojnosti koju je Angela Merkel već i od prije osjećala protiv hrvatskih nacionalnih težnja za neovisnošću.

Po svemu sudeći, istina o svemu onome što se  nalazilo u pozadini te sramote, vjerojatno se  nikada neće saznati. Trajne su jedino posljedice, od kojih je najteža ova današnja nevjerojatna sklonost gđe. Merkel prema beogradskim snovima i prema projektu ''Europe dviju brzina'', koji posebno ugrožava nas kao državu.   

Nešto slično, što se prijevara i zakulisnih igara tiče, događa se sada s aferom Agrokor. Vjerojatno se niti o njoj nikada neće saznati puna istina. Koga može Andrej Plenković uvjeriti da, on kao premijer, nije barem od siječnja 2017. znao da  se nekakve nelegalnosti zbivaju  u tom koncernu? 

Isto tako, što reći o ruskim velikim bankama, koje su godinama samo prividno prihvaćale iskrivljena izvješća Agrokora, kako bi u svojoj glumljenoj naivnosti, bez ozbiljnih provjera,  bacale i dalje milijarde u vreću bez dna (ne) uvjerljivoga Ivice Todorića?

Sličnu igru izveli su i neki međunarodni investicijski fondovi. Kako se je isplela ova omča postavljena njihovom lukavošću i podlošću oko vrata Republike Hrvatske, to jest oko njenog financijskog sustava? Neizravno, i oko njene suverenosti?

 Što to priča  sada Martina Dalić, potpredsjednica Vlade, suradnica i prije i sada financijskog mešetara Borisa Škegre a samim tim i Zlatka Mateše i Franje Gregurića?

Danas, pasivizirani Sabor i u pravilu uvijek ponizna Vlada i premijer, predviđaju  apsurdno daleke rokove kada se radi o završetku  posla ''povjerenstva'' u istrazi Agrokora. Radi se o rokovima i nejasnoćama  upravo toliko tmurnima koliko našim vjerovnicima treba da nas pred međunarodnim sudovima blokiraju i stvore ucjenjivačko ozračje za naše pokušaje da spasimo svoju prehrambenu industriju i socijalni mir.

Mega prijevara Agrokor, isto kao (u manjem financijskom omjeru) afere Ive Sanadera, narušavaju neovisnost Republike Hrvatske i dozvoljavaju nekim analitičarima tumačenja temeljena na teorijama zavjere. Te teorije zavjere su međunarodnog kova ali nisu zato obvezno povezane s ezoterikom ili fantazijama. U svakoj velikoj prijevari  postoji više sudionika a njihov je posao u dobroj mjeri konspirativan.

Moja kolumna od 23.09.2017.  ponukala je hrvatskoga poduzetnika J.V. koji  živi u Trstu, da mi se javi. On mi je opisao  užasnu smrt svojih roditelja u ljetu 1945., u razdoblju  kad su ''partizani klali u ovom gradu i manjim mjestima po principu nacionalnosti. Ubili su preko 18.000 ljudi, a na prvom mjestu Slovence i Hrvate koji nisu bili staljinisti niti komunisti, od  1945. do 1948. Ubijeni su i  mnogi razočarani komunisti, a pošteđeni su Srbi pod zaštitom Engleza i masoni jer im je grad bio baza na sjevernom Jadranu.

Spomena je to vrijedno jer i danas  masonske lože i tajna društva određuju politiku i ekonomiju i za slovensku i za  hrvatsku Istru, zajedno sa svojom braćom iz Rijeke. Lože jednoga i drugoga  grada kao da sačinjavaju jedan jedini hram a u Trstu u blizini pravoslavne crkve  viđan  je saborski zastupnik Pupovac.

Prema našem čitatelju J.V., uz druga Pupovca uvijek dođu još dva ili tri njegova suradnika, koji na sastancima uglavnom  šute, pa je teško zaključiti jesu li oni dio njegovog političkog tima ili  su njegovo osiguranje. Pupovac gotovo otvoreno agitira za obnovu Jugoslavije. Međutim, tijekom jedne rasprave   povjerio je da u Bruxellesu postoji skupina eksperata koja  radi na projektu ''Europa Regija''. Ova jadranska regija bi se protezala od Venecije duž Jadrana pa sve do Crne Gore, osakativši Sloveniju, Hrvatsku, Hercegovinu i samu Crnu Goru. Venecija bi u tom slučaju trebala postati centar te ''konfederalne regije'', a o tome je bilo govora još 2011. godine.

Vjerujem da je bilo potrebno citirati dijelove ovog pisma tršćanskoga čitatelja, posebice nakon javnoga (ali i prešućenoga)  istupa poznate novinarke Mirjane Hrga,  voditeljice vrlo uspješne emisije na  privatnom kanalu RTL, koja je informirala javnost da je na zahtjev, odnosno po diktatu Milorada Pupovca izbačena sa svoga mjesta.

Taj  skandalozni događaj nije pokrenuo javne prosvjede ni parlamentarnu raspravu, udruge  novinara nisu izišle pred javnost niti se je Vlada oglasila: kukavičluk i duh izdaje naslijeđen iz komunizma pokazao je još jednom svoje duboke patološke korijene u moćnim, u vodećim slojevima našega društva. Hrga, jednostavno, nije htjela biti samo izvršiteljica diktata Vučićevog  komesara usred Zagreba.

Zato, kao i zbog bezbroj drugih zbivanja u  Hrvatskoj, Hrvatski poslovi su pred nama, žurni, zahtjevni i požrtvovni.

 

Domagoj Ante Petrić