Kriza politička, gospodarska a posebice moralno-kulturološka koja Republici Hrvatskoj osujećuje napredak i snažnu svijest o vlastitoj snazi i slobodi, rasplamsala se je ponovno na samom početku druge polovice 2017. godine.

U vrlo kratkom razdoblju, u rukama vlasti našli su se veoma zahtjevni predmeti što se tiče vanjske politike, a polemike u društvu raspirivane su svom maštom komunističkog agitpropa. Na sreću, danas je barem obrambena i sigurnosna politika stabilizirana te uživa opće povjerenje, ali ne može se reći isto to za usmjerenja diplomatskih djelatnosti hrvatske Vlade.

Za sigurnost i obranu najveće su nam garancije danas Strategija nacionalne sigurnosti odnosno Zakon o Domovinskoj sigurnosti, te modernizacija oružanih snaga. Sve se to postiglo tijekom nekoliko tjedana, ali u diplomaciji se je dogodila suprotna čudnovata promjena na operativnom planu.

Vidljivo je nepovjerenje nekih prijateljskih država spram realne orijentacije koja će se u vezi s kritičnim pitanjima u budućim tjednima i mjesecima razvijati u Zagrebu te se iz Zagreba prenositi na ostatak Europe. Uvijek ispod prozapadne frazeologije odgovornih dužnosnika, predviđa se moguće ometanje onih hrvatskih i srednjoeuropskih uspjeha koje je sa svojim međunarodnim djelatnostima postigla predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović na tom polju, te uspjeha zadnjega ministra vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Davora Stiera. Sabotaža je stara uvježbana djelatnost političkih subverzivaca a u današnjoj Hrvatskoj se stalno usavršava. Ona bi u nadolazećem razdoblju mogla poprimiti nasmiješeni i točno tempirani izražaj uz realno ometanjima demokratske suverenističke diplomacije.

Zbog toga, državotvorne ustanove Hrvata u matičnoj zemlji i u inozemstvu trebaju pomno motriti rad hrvatskih diplomatskih predstavništava i razotkrivati one koji narušavaju ugled, pretpostavke za mirni razvoj, te gospodarske i ine interese RH.

Nije to lagan posao, jer crveni oblaci koje stvaraju u samoj Hrvatskoj retrogradne snage totalitarizma pokazuju koliko jaku vezu one imaju još uvijek s likom i zločinima diktatora Tita te s generacijama potomaka totalitaraca, koje podmuklo haraju Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom.

U uličnoj i medijskoj agitaciji trenutačno je na prvom mjestu operacija protiv promjene imena zagrebačkog ''najljepšeg trga'', ali u stvari radi se i o pokušajima rušenja društvenoga mira, o aktivizmu ruskoga aparata koji gleda preko granica i traži saveznike za izbijanje na Jadran, te o ukidanju našeg suvereniteta. On bi trebao nestati u sjeni crvenoga maršala, u nekakvom Zapadnom Balkanu pod vodstvom Vučića, Dačića, Vlaisavljević-Kosorove, Pusičke, Pupovca, aktivirane dugogodišnje uspavane ''otrovnice iz Siska'' (arogantne pitomkinje Marasa, Neše Stazića i Manolića). Itd.….

Potomci Orjune i UDBE u ovim napornim danima djeluju i na kompleksnom problemu arbitraže o razgraničenju sa Slovenijom, blateći čak i svaku zakašnjelu hrvatsku reakciju. Isto tako osporavaju mjere poduzete u slučaju AGROKOR, a "dolijevaju benzin" i u aferu oko jednoga sasvim drugačijega, duhovnoga predmeta, koji nadilazi crkvene krugove i stvara antikatolički i protuhrvatski animus: nastojanje da se Srpsku pravoslavnu crkvu pretvori u ''su-kanonizatoricu'' ili pak u uvjerljivu demonizatoricu katoličkog hrvatskog blaženika kardinala Stepinca, što je neviđeni izljev antieuropske mržnje… Na ovom tragičnom primjeru vidljiv je rad starog marksističkog ustrojstva preko visoko rangiranih krtica i krijumčara najvećih svetinja naše kulture.

Nasuprot tome, Hrvatska je, ipak, preko predsjednice Republike uspjela stvoriti jedan pogodan scenarij za našu zemlju u Europi tako zvanom ''Inicijativom triju mora'', koja obuhvaća prostor od Jadrana, preko Crnog mora do danas još ranjivih država na Baltiku.

Dakle, zemlje koje je Drugi svjetski rat uništio više duhovno nego materijalno, bez nadoknada i bez temeljitih stranih doprinosa za obnovu. Bijela kuća je  najavila da će na Konferenciju Inicijative osobno doći predsjednik Donald Trump, te na obali Odre, u poljskom povijesnom gradu Wrocklawu, sa hrvatskom predsjednicom Republike zacrtati temelje buduće bilateralne i transkontinentalne suradnje.

U vezi s najavama Trumpovoga putovanja i bilateralnih razgovora, treba naglasiti da se je Washington po prvi puta javno oslobodio anakronog tereta retroeuropske prakse kojom se je našu zemlju uporno smještalo u izmišljeni Zapadni Balkan. SAD ovim potezom Donalda Trumpa priznaje da Republika Hrvatska pripada Srednjoj Europi pa se i zbivanja oko nje moraju mjeriti drugačijim mjerilima: čak i kada u Parizu još uvijek sjedi kao veleposlanik čovjek koji je proizašao iz mraka, a u Rim se, u zadnjem tjednu lipnja 2017., šalje osobu ekipiranu u Kumrovečkoj školi Komunističke partije Jugoslavije. 

 

Ante PETRIĆ