Bilo je to i za očekivati. Nakon što se je tijekom 16 godina hrvatska vanjska politika nalazila u rukama lijevih vlada ili vlada koje su bile duboko infiltrirane starim komunistima ili pseudo liberalima, ateistima totalitarnih nagona koji rade u Hrvatskoj i u svijetu u korist novih podjela i  ''političke korektnosti'', otvaraju se sada novi prostori demokratskoj praksi.

Promjena je posljedica izbornog procesa od kraja 2016., ali i promjene na vrhu Sjedinjenih Američkih Država. Preslagivanje na političkoj sceni u Washingtonu tek počinje, ali TV koja emitira iz Zagreba i dalje živoga pokapa tek ustoličenoga Donalda Trumpa.

"Politički korektni" europski političari su ga osudili kada je zatvorio svoju zemlju migrantima iz Meksika i s Istoka, ali isto toliko su  ga ocrnili  kada je pred Božić, kao član jedne od kršćanskih konfesija (Episkopalne crkve) zatražio  da se na velike dane Isusove vjere ne čestita u Americi nesadržajno ''sretne blagdane'',  nego da se s dubokim osjećajima nazdravi u obiteljima i u javnom životu, riječima ''sretan Božić''.

Pomutnja u europskim  krugovima političkih moćnika je tolika, da se je u Nizozemskoj najavilo stvaranje financijskog svjetskog fonda čija bi riznica trebala nadoknaditi ''izgubljeni novac za abortuse'', ukoliko  Donald Trump odluči zaustaviti krvavi i skupi šport ubijanja još ne rođene djece.

U  ovih desetak dana od Trumpove prisege pa do danas, panika je nastala zbog mjera kojima Trump želi sačuvati mir i živote, a ne zbog očuvanja ostataka naslijeđa, pa makar drugi upitnici koji se odnose na njegove buduće odluke, ostaju na snazi.

Uloga hrvatske Predsjednice u zapadnom svijetu

Politički potezi predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović, od početka njenoga mandata,  stup su hrvatske suverenosti i to je  jedino što može protumačiti drske napade na njenu osobu u Hrvatskom saboru, u tisku, itd. Sramotne optužbe zbog njenog radnog putovanja u SAD,  gdje je konsolidirala položaj naše države spram administracije Donalda Trumpa i, općenito, hrvatsku poziciju unutar okvira  zapadnih vojno-obrambenih strategija, služi na diku novim generacijama hrvatskih žena i novim političarima.

U nekoj mjeri, to nadoknađuje žalosnu spoznaju da je Hrvatska morala spoznati kako njeni odnosi s Vatikanom pate teške udarce nakon što je ''causa'' kanonizacije bl. kardinala Alojzija Stepinca lakoumno prepuštena u ruke nekih   militarista i agenata KGB-a iz SPC , ''mišljenja  radi''…

 Vjerni dostojanstvenici na Kaptolu i svi  vjernici u svojoj zapanjenosti, očekivali su – nakon nikada viđene epizode -, da će Stepinčeva crkva i Crkva hrvatskih mučenika  dobiti zaista  uvjerljiva tumačenja  oko te nesretne situacije.

Istina jest međutim ta, da će nas Sv. Stolica sve obradovati kada preuzme ponovno taj slučaj i stavi na svoja mjesta klevetnike blaženog Alojzija Stepinca i intrigante koji su pokušali  oslabiti povjerenje Hrvata.  Ali to je povjerenje nepokolebivo!

 Za sada, činjenica jest, možda povezana s incidentom- da  je – kao gruba provokacija  porasla drskost nekadašnjih suradnika Slobodana Miloševića i da se je zadnjih dana dogodilo masovno gomilanje ruskog naoružanja gotovo na hrvatskim granicama.

Ipak, znademo da je Stepinac, kao zagovornik, čvrst i plemenit uz svoj narod i u ovim trenucima, a da euroatlantski političari razume o čemu se i u ovom slučaju radi.

 

Domagoj Ante Petrić