Obavijest o tome da je predsjednik Francuske Republike dodijelio Vesni Pusić odličje Legije časti bivšoj predsjednici HNS-a, bivšoj ministrici vanjskih poslova i bivšoj samoproglašenoj i glatko odbijenoj kandidatkinji za mjesto glavne tajnice UN-a, puštena je u javnost uoči hrvatskih parlamentarnih izbora.

I unatoč činjenici da je ta odluka g. Francoisa Hollanda bila zaprimljena znatno ranije, njena javna objava uslijedila je "pet do dvanaest". Htjelo se očito tako promovirati operušani politički lik gđe. Pusić kako bi naivnjaci počeli opet uvažavati njene neistine ali i jasno izrečene apetite povratka na mjesto šefice hrvatske diplomacije. Naravno u slučaju pobjede Zorana Milanovića.

Ipak, važnost ovoga čina g. Hollandea, inače dugogodišnjeg prijatelja Zorana Milanovića, i njegovog ministra vanjskih poslova, precjenjena je. Istina je da Hollande priznaje za samoga sebe da je ''tvrdi ateist'', pa mu odlikovanje Pusičke vjerojatno nije toliko odvratan potez, ali ne radi se u ovom slučaju o osobnim porivima. Davanje ovoga odličja je čin koji spada u rutinu francuske diplomacije i unutarnjeg protokola zasluga, a to što je sada jugoslavenska zagrebačka aktivistica postala nešto što se zbog problema s prijevodom naziva ''vitez'' i u njenom slučaju, nema veze s vrlinama viteštva.

Vitez Vesna Pusić?

Da slika bude jasnija, sjetimo se riječi francuskog senatora Henna Torrea, koji je pred nekoliko godina osudio sustav dodijeljivanja te počasti, rekavši da ''Legiju daju bilo kome. Često me je sram kada vidim imena koji su na popisu''. A u svoje vrijeme, predsjednik Charles de Gaulle pokušao je primiriti prosvjede časnih ljudi koji su se ponekad našli u društvu stanovitih Pusička onoga doba, ali nije uspio stanje do kraja uskladiti s logikom.

Godine 1961. Legiju časti posjedovalo je 318.000 živućih ljudi, što Francuza što stranaca. General de Gaulle je uspio odrediti da broj odlikovanih ne smije priječi količinu od 113.000 osoba i ustanova (putem nekoliko godina uzastopnog smanjenja). Što se pak tiče hijerarhije u Legiji, ''vitezovi'' spadaju u najnižu kategoriju, ima ih preko 80.000, a pred nekoliko dana, na primjer, njome su nagrađeni i strojovozač i troje putnika vlaka koji je bio u opasnosti od terorističkog napada u Francuskoj.

Fotelje za Pupovca i Pusićku

O političkom partnerstvu Vesne Pusić s čitavim arsenalom četničkih ili četničko komunističkih likova govori se već nekoliko godina. Posao s propalom, to jest oštećenom Tesla bankom nije koristio ni upletenom Miloradu Pupovcu. Jasno je da je Pusička iskoristila njegov lik i u Beogradu i u Moskvi kako bi ojačala ucjene tamošnjih vlada na Hrvatsku.

Danas nastoji iskoristiti prilično tanke koalicijske potencijale buduće  hrvatske demokratske vlade koju sastavlja g. Plenković za svojevrsni skok za vrat budućem hrvatskom mandataru. San o neojugoslaviji i o geostrategiji neocrvene armije koja bi trebala opet zakrvariti Bosnu i Hercegovinu te Republiku Hrvatsku, svakodnevno je prisutan na Preradovićevom trgu.

Može li Andrej Plenković smoći dovoljno snage i prepoznati Pusićkin scenarij s Miloradom Pupovcem u glavnoj ulozi. Krug Vesne Pusić i Stjepana Mesića naime ispred sebe gura Milorada Pupovca koji svojim zahtjevima želi usložiti odnose pred formiranje nove Vlade. Uz pokušaje izazivanja razmirica u HDZ-u, scenaristi pokušaju iskoristiti Pupovca za raskol među tzv. zastupnicima manjina kako bi se otežalo formiranje Vlade i Plenkovića prisililo na suradnju s HNS-om i Vesnom Pusić.

Sam Andrej Plenković u ovom slučaju mora biti jako oprezan, prepoznati ovaj scenarij i rastjerati od sebe ove emisare koji su sve do izborne noći gajili nade u tzv. veliku koaliciju. Cilj je zapravo pojačavanje veza između Zagreba i Beograda i zabijanje klina u osnovicu Baltik-Jadran a Legija časti, oskvrnuta imenom Pusičke, koristi se sada za pokušaj promoviranja Vesne Pusić.

Bog, pisan malim početnim slovom

Kada je plan o komunističkoj klasnoj revoluciji bio satrt u Parizu 1968, a danas se ne uspjeva utjeloviti niti u Venezueli, monopol komunističke revolucije koncentrirao se je u prestižnim salonima visoke klase Europe i Amerike.

Financijska korupcija je zamjenila požrtvovni fanatizam i delirij prevarenih masa koje su bile povjerovale Titu, Moši Pijadi i Kosti Nađu, ideologija se je preimenovala u svjetonazor, ljudi-narod i puk u građane a jedan dio olgarhijskog sustava zamjenio je partizanske osloboditelje koji su narod ''oslobodili'' od materijalnih sredstava preživljavanja. Ipak, najveći uspjeh im je na početku XXl. stoljeća to što su postigli da se ime Stvoritelja, danas u jednom dijelu tiska, u mnogim školama, tijekom mnogih seminara, itd., piše ''bog'', malim početnim slovom ''b''.

Mjera te agresije na znanstvenu istinu i na prirodni poredak u Hrvatskoj, jesu napadi na poznate političke ali i apolitičke osobe (na primjer, na svjetsku prvakinju Blanku Vlašić) samo zato jer žive i promoviraju svoju katoličku vjeru. Nakon toga, kako ne bi očekivali navalu neokomunista i neojugoslavena, na sjedište Vlade?

Čovjek koji sastavlja vladu, europarlamentarac i predsjednnik Hrvatske demokratske zajednice, ima težak zadatak, ali izazov se najviše sastoji od izbjegavanja političkih "nagaznih mina", od otpora pred očitim ucjenama, od odbijanja lažnog ''kišobrana'' kojeg Europska unija nudi pred novom invazijom azijskih i afričkih migranata.

Hrvati u Bosni i Hercegovini opravdano očekuju da se zaključi političko šarlatanstvo lažne ''elite'' , da se zalupi već jednom vratima i da foteljaši sinovi bogova s malim ''b'', te moskovski i beogradski totalitarci, prestanu voditi igru. Na Plenkoviću je sada red da dobro promisli i odlući što mu je ćiniti. Ne može reći, kao što je svojevremeno rekao Tihomir Orešković, nakon davanja preporuke za kandidaturu Vesne Pusić, da nije točno znao i razumio o čemu se točno radi.

 

Domagoj Ante Petrić