Pogledajmo na udaljenost između Hrvatskoga Sabora i Hrvatskoga narodnoga kazališta u Rijeci. Na oko je velika, više zbog razina i materije u njihovoj nadležnosti nego po zemljopismim mjerilima. Ali, u stvari, blizu su si.

Iz prvoga, Neša Stazić i Milorad Pupovac ruše Vladu ali i čitavi institucionalni poredak Republike Hrvatske te šalju svojim trojkama diljem Hrvatske upute o načinu kako moraju djelovati i koje laži širiti. Nitko za taj komesarski duet i njihove ortake nije zatražio ukidanje imuiteta, usprkos njihovih teških povreda Ustava, zakona i poslovnika.

Nakon Stazića i Pupovca uzmimo u obzir riječko kazalište gdje na prostački način slične političke direktive prerađuje Frljićevo društvo i dalje ih raspačava u još prostačkijem obliku, - onda će nam biti jasno da je cijela država sustavno dekontaminirana i zagađivana. Zagađivana iz Hrvatskoga narodnoga kazališta s ciljem da postane ismijana, ekonomski izolirana, prezrena na medunarodnoj sceni, a narod da se zarazi kompleksima nemoći i prijezira prema vlastitim institucijama, te da se preda u ruke starih terorista sinova i unuka Orjune i jugoslavenskih komunista koje su se danas razvile u nove klanove. U tim klanovima - od narkotika, preko kulture, medija i zarobljavanja radne snage, pa do sofisticiranih oblika borbe,poput upadnja u vlastite stanove - sve vrijedi. Istodobno se iz Sabora, klevetama i izjavama starih suradnika jugoslavenskih tajnih službi, daje parlamentarna potpora svakoj protunacionalnoj laži.

Srpski presedan doista postoji

Politički i kulturološki terorizam, koji se valja ispod psihološkog terorizma nad širokim slojevima naroda, pojavljuje se kao korak ispred naoružanog terorizma. Čak Srbija, koja se je nadala da će biti pošteđena, iskusila je takvu agresiju: njen predsjednik vlade Zoran Đinđić (koji je svojevremeno opravdano bio smatran simbolom jedne neššto civiliziranje srpske politike), ubijen je 2004. nakon sustavne difamacije koja se je mjesecima u valovima širila jedna za drugom iz njegove vlastite prijestoljnice.

Đinđić je prije smrti shvatio da se stvara klima koja bi, pred širokim masama, opravdala ili ubažila osudu njegove smrti, pa je u potrazi za primirjem počeo praviti ustupke tamošnjim lokalnim mafijašima jer je shvatio da mu se ''braća'' ne bave samo komplotima protiv Hrvatske, nego da bi i on sam mogao pasti na krvav način. Čak je u obavještajnoj službi postavio na vrlo osjetljiva mjesta Legijine ljude. Ništa mu te spoznaje, ni ustupci koje je napravio, nisu koristili - ubijen je iz zasjede, a njega su nasljedili najgori među najgorima!

Novi ''infowar'' Beograda protiv hrvatske demokracije i Države nije se koristio ni letcima ni dezinformacijama beogradskih medija, koristio se je i koristi se manje četničkim nego jugoslavenskim diplomatama, ''ustaškom gujom'' Ive Josipovića i posvemašnim krivotvorinama Mesića, Goldsteina, Pusičke, Teršelićke Yu-lista i Rodić-Toljevog Večernjaka, a najviše ubacivanjem svojih ljudi u medije i u ključne sigurnosne punktove sa sjedištem u Hrvatskoj.

Naivnost hrvatske strane na tom polju zaista je zapanjujuća. Dok u središtu Europske unije i pet koraka od središta NATO saveza terorizam organizira svoje krvave festivale, na Balkanu se, u nadi da će se otvoriti Jadranska ruta ili da će puknuti grčko-makedonski čvor, teroristi i četnički ekspanzionisti slažu svoje pijune, s naprtnjačama na leđima. Sve se to događa u pozadini Stazić-Pupovčeve verbalne agresije u Hrvatskome Saboru i Frljićevih uputa "letećim trojkama" izrečenih na daskama prostituiranog Narodnoga kazališta u Rijeci.

Istovremeno obavljaju specijalne zadaće, stvaraju klimu nereda, siju konfuziju i kljaštre sposobnost za dostojan građanski odgovor. Po njihovom, mi bi se morali samo   baviti prostotama lokalnih uvređenih ''demokrata'', ''kulturnjaka'', naprednih ''udruga'' i slično, njihovim televizijskim i estradnim pukotinama, da bi se krtice bolje ugnjezdile i množile se....

Gledam jučer primjer na postradmanovom HRT-u. Tamo je potomak nekadašnjeg partijskog dužnosnika iz Zenice, u svojstvu domaćina, u goste doveo unuka OZNA-ša Jove Kapićića i srpsku glumicu Nedu Arnerić. Sukus sve priče koja se tamo čula je žal za nekim "boljim vremenima" i aktivnosti slične Stazić-Pupovac-Frljićevim - stvaranje preduvjeta za neku ''novu Jugoslaviju''!

Gdje je žarište?

Bilo gdje, sukobi između migranata i autohtone populacije, neizbježni su i poznati još iz Antike, a dokaze o onima još starijama vrijeme   je uglavnom izbrisalo. Pa makar Angela Merkel osobno pozivala migrante da se smjeste u Njemačkoj, nezadovoljstva i sukoba manjeg intenziteta je već i tamo bilo.

Puno ozbiljniji sukobi tinjaju pod maglom koju nad Europom, pa tako i Hrvatskom, svojim pozivima na autocenzuru i prekrivanjem istine, raspršuje medijska propaganda, određujući što je politički korektno ili korektno nije. Prije spomenutih poziva je gđa Merkel zasigurno dala izraditi ozbiljne ekonomske, sociološke, demografske, kulturološke i geopolitičke (integrirane) studije, ali društvena psihologija nije jedna egzaktna znanost niti su periferni akteri pri takvim seobama u svemu predvidljivi. Njemačka kancelarka je već ranije osobno priznala poraz takozvane multikulturalnosti i nemogućnost provedbe njenog programa repopulacije premještenih ljudskih masa iz Azije u Europu. Za sada još uvijek nije jasno što je sa tim svojim projektom, kojim je negirala svoju raniju izjavu, uopće htjela postiči. Slična politika gotovo kompulzivnog naseljavanja Europe prije petnaestak stoljeća, dovelo je do urušavanja Rimskoga carstva....

U sjeni rješavanja te migrantske krize već su počeli sukobi u Grčkoj i Makedoniji, podmukli grčko-turski rat na Egejskom moru se vodi daleko od očiju javnosti, (ne)očekivane prijetnjeAlbaniji da će njena granica biti probijena za nekoliko tjedana prestane li transport migranata preko Makedonije na sjever, pa se tako stvaraju obrisi novog scenarija razaranja Europe, pa tako i Hrvatske..

Izbezumljeni migranti, s fiksnom idejom kako moraju naći svoje mjesto u Njemačkoj, ili barem u Austriji, imaju kao prepreke pred sobom zemlje jugoistočne Europe, uključujući i Hrvatsku, prije nego bi se domogli obećanog ''raja'' u koji ih netko iz izbjegličkih logora u Turskoj sustavno šalje.

Veliki sukobi nisu isključeni

U slučaju većih sukoba, Hrvatska će se iznova naći pod novom agresijom, ne migranata nego onih koji ih lako pretvore u pijune u službi realiziranja njihovih netransparentnih ciljeva. A terorizam je pri takvim sukobima prva faza bilo kakovoga sukoba.

Kolika je danas operativna spremnost naših vojnih i redarstvenih snaga, nakon godina strahovlade vladajućih neokomunista nad časnicima i dočasnicima, te nakon teških udaraca neznanja i nepotizma, nad preventivnim, informativnim, represivnim i obrambenim sustavom RH, teško je reći. Kolika je želja za nastavkom opstruiranja nacionalne sigurnosti vidjelo se nedavno iz saborskih istupa Nenada Stazića i njegovih igrokaza s "tenkovima koji će čuvati njega".

Kao logična nameće se inicijativa da Hrvatska vojska treba biti rapoređena barem u zoni pograničnih prostora istoka i sjeveroistoka, da se Hrvatsko ratno zrakoplovstvo mora u potpunosti obnoviti i imati u svom sastavu nekoliko eskadrila modernih zapadnih lovaca, a Hrvatska priobalna obrana se razviti po uporištima na jadranskim otocima, s prilagođenom bojnom opremom i plovilima.

Hrvatska si ne može dozvoliti jedan novi Vis, ali niti jednu humanu tragediju kao što su to Lesbos i Lampedusa. Isto tako, za vremena koja su pred nama i pred Europom, potrebno je uspostaviti služenje vojnoga roka u trajanju od 4/6 mjeseci za mladiče koji navrše 19 godina (odnosno prema njihovom radnom ili studentskom statusu).

Dokazano je da to njima daje samopuzdanje, sposobnost za rješavane izvanrednih situacija i u ratu i u miru, obrambeno znanje, itd. Sve su to prijedlozi za srednji rok, ali to su rokovi koji u životu jednoga naroda nisu razlog za odustajanje. Što prije će Republika Hrvatska krenuti u tom smjeru, to će prije naš Hrvatski Sabor postati Hrvatski Državni Sabor, a naša kulturna središta zaista središta naše kulture a ne stjegonoše promocije nepostojeće države i mogući saveznici svih izvanjskih ugroza koje prijete Republici Hrvatskoj.

 

Domagoj Ante Petrić