Velikoj većini ljudi u Republici Hrvatskoj neugodno je bilo 22.veljače čuti da je naš premijer Tihomir Orešković, zbog zatucanosti nekih EU birokrata koji prilično nesretno kormilare našom Unijom, morao podnijeti pridjev ''zapadnog balkanca'' kako bi Hrvatskoj  omogućio sudjelovanje u Western Balkans Investmens Summitu.

Konferencija se je održala u Londonu, u organizaciji Europske Banke za obnovu i razvoj a bavila se je zemljama nastalim raspadom nekadašnje Jugoslavije.

Prema komentarima istaknutog britanskog analitičara, skup je Oreškoviću dao priliku da Hrvatsku i sebe osobno prikazaže veoma stručno, da naglasi perspektivnost naše zemlje i svoj osobni stupanj poznavanja hrvatske i europske  situacije što se tiče suvremenih trendova, a to je ugodno iznenadilo neke sudionike skupa. U stvari, ''većina njih očekivala je samo neki birokratski nastup, u stilu prethodne vlade''.

>>Tihomir Orešković: LNG i Jadransko-jonski plinovod su strateški projekti u energetici

Međutim, isti taj ekspert naglašava da je Oreškovićev uspjeh u glavnim crtama bio jalov: rezultata za Hrvatsku ne može biti jer nad zemljovidom "regije" u koju je ona smještena, zbog politike velikih centara financijske moći, ''lebde fantomi ratova i neprekidnih konflikata. Ulaganja na osnovi ovakvih konferencija, kasne i veoma su ograničeni. Iz fondova EU-a Hrvatska će nešto postići, ali to je druga platforma rasprave.

Ratovi i neprekidni balkanski konflikti! 

Nikako to ne bi vrijedilo za Hrvatsku da od Račana do danas, uključujući i polu kosovske vladavine velikog glumca Ive Sanadera i male partijske četnikuše, ezoteričarke Jace Vlaisavljević, komunisti i orjunaši nisu uspjeli našu zemlju duboko uvaliti u balkanski blatnjak.

>>Neinventivna repriza već viđenog Šeksovog scenarija

Jasno je, prema tome, da  hrvatski poslovi imaju svoj redoslijed prioriteta, a tu se nalaze na prvom mjestu uspostava pune suverenosti u svim onim područjima gdje je to moguće, uzevši u obzir neka ograničenja koja nam donosi članstvo  u NATO-u i Europskoj uniji, a zatim i konsolidacija unutarnje i vanjske sigurnosti.

Postignemo li to, oslobodit ćemo se  smrtonosnog uklještenja u Balkanu i tek onda ćemo moći, s prognozama mira i zakonitosti, privlačiti produktivni kapital.

Može li Vlada to ostvariti, s tim polaganim tempom rada i s vidljivom intervencijom krtica u državnom aparatu?

Kako danas stvari stoje, postoji na hrvatskoj političkoj i institucionalnoj sceni utrka između hrvatskih institucija i građana na jednoj strani, i komunističkih jugorevanšista na drugoj. Dok mi  radimo za hrvatske nacionalne, socijalne i kulturološke interese,  jugosvalenski savez smrti radi za novi rat ili barem za stanje kontinuiranih sukoba, koji bi zadovoljavao  ime ''zapadni Balkan'', te prelio svoje vrelo olovo i kulturu mržnje, na dobar dio Mediterana. 

Kontinuirano stvaranje ozračja smrti

Kao i na začetku prethodnih velikih tragedija, organizirani kriminalci trebaju prvo stvoriti ozračje mržnje (stavaraju ga klevetama, falsifikatima i agresijama  svakodnevno u Zagrebu, u Saboru, na televiziji i u tisku) i.... zlu krv. 

Krv nevinih Hrvata prolili su već na ranjenom sjeveroistoku Hrvatske, ali provokacija će zasigurno biti još. I smrti, inscenirane ali uvijek bolne, okrutne i podle, kako bi došlo do velikih sukoba.

Od "pupovčevskih" egzekutorskih nastupa do "stazićevskog" deliriuma, ima samo nekoliko klupa. To je neostaljinistička parlamentarna osovina, a od riječke "frljavštine" do "teleradmanovske" idolatrije zločina, od nove generacije ubojica iz Vukovara do kradljivaca njemačkih prezimena s "oberima i reicherima", linije dogovora su vidljive. One vode i do arhitekture nove strukture pokolja u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, u Crnoj Gori i Moldaviji, podvrgnute su djelomično nekim europskim salonima od kuda se upravlja na oko nekontroliranom migrantskom krizom iz Bliskog Istoka....A najava  je uvijek ista: glasovita Balkanska ruta, koja može postati jedan od fokusa, od kuda bi na prvom mjestu bila zahvaćeni Hercegovina i hrvatski Jadran.

S mirisom na krtice

Vidljivo je nezadovoljstvo djela naroda zbog toga što, na oko, Vlada polako djeluje: sramotne godine SDP-a i HNS-a, te degeneriranoga HDZ-a (sa Sanaderom i Vlaisavljevičkom) stvorile su napetosti i nestrpljivosti, koji očekuju sada žurna rješenja te ispravljanje nepravdi. Neki smatraju da je ta ''tromost'' posljedica nazočnosti krtica u raznim ''échélonima'' državne strukture, te da oni koče sanaciju ustanova i donošenje odluka. A da taj gubitak vremena (''s komunistima, anarhistima i svim teroristima, svaki izgubljeni dan ima težinu jedne izgubljene godine'', napisao je Furio Colombo, osvrčujući  se 1990. godine na iluzije o ''definitivnom porazu totalitarizma u Istočnoj Europi".

"Uvijekpostoje škole totalitarnih ideja, a posebice ih iza sebe ostavlja komunizam, sa svojim militarističkim odjelom", dobro je zamjetio Colombo.

Upravo to potvrđuje se i na primjeru Hrvatske.

 

Domagoj Ante Petrić