Pravi je Božji blagoslov pobjeda Domoljubne koalicije i Mosta na predsjedničkim i parlamentarnim izborima tijekom 2015. godine, jer čak i unatoč takovih izbornih ishoda, iz busije mentalni teroristi i dalje postavljaju svoje zamke, ulijepšavaju svoja gujina gnijezda i najavljuju Hrvatima kaos za nadolazeče vrijeme.

Također je Božji dar i to što su svi planovi Vesne Pusić vezani uz  njene ambicije da postane glavnom tajnicom UN-a, protiv Hrvatske i ljudskih prava i sloboda, upali u duboko blato: danas joj jedino preostaje cviljenje nad svojim frustracijama i jahanje na  mrtvom konju, bez većega utjecaja na hrvatsku sudbinu.

Svaki  poraz crvenih i jugoslavenskih totalitaraca, pobjeda je hrvatskog projekta učvršćivanja  nacionalne sigurnosti, moderne europske demokracije i ekonomskog i socijalnog napretka, u kojem će Bog konačno biti upisan s velikim početnim slovom ''B''. Ipak, radost da je do tih trenutačnih uspjeha došlo, ne smije nas odvesti u pretjerano slavlje.

Nema dvojbe da je imenovani predsjednik hrvatske Vlade, Tihomir Orešković, izabrao jedan veoma originalan način biranja svojih suradnika i ministara te da je cijeli postupak ostao zamršen - ponajviše zbog pojave političkog bloka MOST, stvorivši neugodne situacije u koju su time upale do sada rutinarne dvije koalicije (jedna s HDZ-om na čelu, druga s neokomunistima i četnicima SDP-a).

Orešković ima znanje, iskustvo, odlučnost i dobre namjere, ali toga će vjerojatno uzmanjkati u Hrvatskom Saboru i u ministarstvima na  onim mjestima koja su pripala ljudima koji su iz koruptivnih namjera i zbog mržnje  prema hrvatskoj nezavisnosti, spremni potkopavati rad Vlade. Premijer ima u Predsjednici Republike, Kolindi Grabar Kitarović, osobu apsolutno predanu služenju naroda, ali i ona je na udaru političke, medijske i financijske mafije, te su njene ovlasti  svakodnevno ometane.

Kako dugo će Oreškovićeva hrvatska Vlada opstati i koliko će od svojih planova stići ostvariti, veliko je pitanje. Kao razumni i žurni zadatci, namećuju joj se lustracija, makar ona bila i djelomična; izglasavanje zakona za integralnu zaštitu memorije Domovinskoga ratsa, hrvatskih boraca živih, ranjenih, oboljrlih i poginulih, te njihovih obitelji; spašavanje Slavonije, Bačke, Baranje i Srijema od do sada programiranog masovnog osiromašenja i iseljavanja, kako bi se cijelo područje moralno, kulturološki i fizički razoružalo; dodijela potpore Hrvatima Istre, pa Varaždina i Čakovca, i repopulacija Like.

Poznato je da veliki elaborati i osnivanje povjerenstava, u hrvatskoj politici  i državnim tijelima služe samo za to da vlade ništa ne učine a da se situacija pogorša. Naravno da premijer to znade, pa će zasigurno  malim, brojnim i brzim mjerama nastojati sve te pojedinačne kritične sirtuacije poboljšati, kako bi se u dogledno vrijeme postigli značajni rezultati. Međutim, to znadu i brojni ostaci sustava Ive Sanadera i Zorana Milanovića: onima prvima trebalo  je samo pet radnih dana da pripreme i izglasaju (zapravo nametnu cijelom Saboru) onaj projekt kojega je narod kolokvijalno nazvao  ''pederski zakon'', a SDP-u tri dana da nametnu tzv. Lex Perković.....

Vjerujmo da će Božja milost još jednom pokucati na vrata Hrvatske.

Na popisu opasnosti svakako se nalazi opasnost koja prijeti hrvatskom južnom Jadranu. Sjetimo se da je pod režimom još uvijek prijetećeg Milanovića- započela priprema za izgradnju logora  za azijske ilegalne migrante duž obale Jadrana. Izborni porazi  lijeve koalicije zaustavili su Milanovićev štetni projekt, ali njegovi suradnici razrađuju idalje njegov program uništavanja hrvatske obale, te  neki od njih nastoje preko ruskog veleposlanika Vitalija Ivanoviča Čurkina uvjeriti Vijeće Sigurnosti i europske ustanove, da je ''pritisak islamskih terorista'' pre jak u Bosni i Hercegovini. Tamo navodno djeluju ''podmuklo i dinamično'' te stvaraju nove terorističke mreže. Prema tim navodima, fundamentalisti su posebno aktivni u južnoj i zapadnoj Bosni, pa je potrebno da se izbjeglice smjeste na Jadran, gdje će navodno biti izolirani.

Upravo ovih dana, Zapadna Europa na dramatičan način, s mnogim prijeporima, donosi odluke o migrantima (izbjeglicama i drugim ilegalnim putnicima iz Bliskog Istoka i Male Azije), pa dolazak na vlast Ostojićevoga ''tima''iziskuje jasne i energične stavove, da ne nastradamo i od agresivnih neprijatelja i od ''komotnih'' prijatelja sa  Zapada, koji mogu iskoristiti našu potpunu nespremnost i lažnu propagandu SDP-ovog režima, kako bi nam RH napunili sa  stranim ljudstvom kojeg više ne mogu primiti, a koji u većini samo traže materijalno blagostanje a ne zaštitu od progona.

 

Domagoj Ante Petrić