Tvrde da ih ima oko 40.000, okupljenih uz marksističke i pseudoliberalne te neke organizacije manjina na području Republike Hrvatske.

Operiraju pod nazivom antifašizma, ali na bilo koje osobno zvučnije ime na koje naiđete u vodećoj sviti, to će vam ime svjedočiti o militantnom otporu prema samom postojanju svakog oblika neovisne Republike Hrvatske. Obožavatelji Hude jame, foiba i jama po cijeloj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Makedoniji i Crnoj Gori: Fumić, Teršelićka, Josipović, Manolić, Maletić, Kotnik, Nobilo, Hrženjak, Markovina, Pupovac, Hodžić, Pusićka i Pusić, Frljić, Vejnović, Mesić, Klasić, B. Vlašić, Jakovina, B.Lončar…, spremni su.

Svojim izjavama truju javnost, potiho organiziraju razne revolucionarne elemente sklone prijevarama i razbojstvima. Nisu svi oni na vodećim položajima Lige, ali pripadaju sviti koja preko financijskih krugova i medija, pa po stranim veleposlanstvima i fondacijama, kongresima u našoj zemlji i inozemstvu agitiraju protiv neovisnosti Republike Hrvatske, opravdavaju komunističke zločine, veličaju svoje drugove komuniste, te huškaju protiv Hrvatske glede budućih masovnih krimena.

Njihova organizacija ima desetke podružnica, stotine traka, bezbroj ideoloških propagandista.

Ima li ih zaista 40.000 u toj Ligi? Nekim automatizmom zbrojeni su u tu količinu svi članovi stanovitih organizacija ekstremne ljevice, a opet nisu baš svi ti ljudi neprijatelji postojećeg ustavnoga poretka. Ipak, treba taj značajan broj uzeti kao neki osnovni podatak, jer paralelno s tim poznatim strukturama postoji barem još toliko komunističkih spavača koji čekaju trenutak za operativnu akciju…

Bilo kako bilo, organizatori tog pokreta neće se za donošenje svojih protuhrvatskih manifesta i manifestacija, prethodno savjetovati sa svojim članovima, posebice ne s onima koji su se eventualno našli u tom društvu obožavatelja prolivene ljudske krvi, jauka, mučenja i lanaca i premlaćivanja i sakaćenja. I masovnih krađa privatne imovine, ''buržujskih'' dragocjenosti i nekretnina po cijeloj bivšoj državi.

Lavrov - dika beogradske mafije

Broj pristaša kojeg si pripisuju, dolazi iz njihovih redova upravo kada uz napad neosovjetskog ministra Sergeja Lavrova na Hrvatsku, stupa na snagu niz financijskih mjera Banskih dvora kojima će se - prema istraživanjima stranih ekonomista - dramatično baciti u bijedu i u revolt velik broj naših sugrađana, pod službenom maskom oslobađanja od dužničkog ropstva.

Takav razrađeni scenarij – tvrde analitičari - smatran je u KOS-ovoj organizaciji u Hrvatskoj kao dobar temelj za nove unutarnje sukobe a možda i novi rat.

Lavrov, koji je dobrim djelom upropastio Putinove uspjehe na diplomatskom polju, juriša bez razloga i bez razuma protiv Hrvatske na nekom polukrepanom konju kojeg su mu poklonili zagrebački partijci, za sramotu njegovoga ministarstva i njegove osobe, mahom u službi trećih obavještajnih agencija.

Tijekom sinoć odigrane utakmice pred praznim Poljudom dobili smo i materijalni dokaz Lavrovljevih tvrdnji. Diverzija sa svastikom na travnjaku koju su mediji odmah "prišili" Hrvatskoj u biti je dio ruske strategije kojom Hrvatsku i Europu želi prikazati neonacističkom. Nema nikakve potrebe isticati kakve bi poteze s ciljem raskrinkavanja počinitelja i nalogodavaca ovog čina vlast trebala poduzeti u ovom slučaju. Međutim, zbog karaktera režima i svjetonazorskih bliskosti sa strategijom Sergeja Lavrova, teško da takvo što možemo očekivati.

Ruska diplomacija i kriza u jugoistočnoj Europi

Što se Bosne i Hercegovine tiče, novine, radio postaje i televizija sa sjedištem u Hrvatskoj, nastojali su obmaniti neke prelate Katoličke crkve koji su bili u pratnji Svetoga Oca, isto kao i široku javnost. Njihove nametnute ali i preuranjene nade o Sarajevu kao ''Novom Jeruzalemu'', tek titraju u nesebičnom radu i srcima čestitih muslimana, katolika, pravoslavaca i židova. Zar katolici Hrvati imaju danas neki održivi status u Sarajevu?

Nakon krivoga poteza ministra Lavrova, jugoistočna Europa je bliža ratu nego prije. Ruska diplomacija je bez promišljanja, napadom na Republiku Hrvatsku, povukla krivi konop te ohrabrila avanturiste s trga sv. Marka i njihove jatake.

K tome je povrijedila i povijesnu istinu što se tiče Bosne i Hercegovine. a to je dokazao i težak propust što se informiranja tiče, u skladu s tom krutom realnošću: ono briljantno pastoralno pismo koje je kardinal Vinko Puljić napisao i pročitao u sklopu i tijekom svete Mise koju je Papa predvodio, dakle pismo poslano cijelom svijetu s punim znanjem i odobrenjem Pape Franje, uglavnom je prešućeno. Taj je tekst u potpunosti hrabar i istinski dokument o položaju katolika Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali pao je odmah na njega crni plašt informativne cenzure i prijevare.

Naravno, kardinalova poruka, koja se ne može nikako odvojiti od Papinih spoznaja i odobrenja, otvorila je oči onim vjernicima koji su čitanju te homilije osobno prisustvovali ili manje više slučajno čuli taj hrabar sadržaj.

Papa Franjo upozorava na novi rat

U svojoj glavnoj homiliji u Sarajevu (06.lipnja 2015.), papa Franjo je skoro proročkim naglaskom ustvrdio da je već sada u tijeku početak Trećega svjetskoga rata, sa slikovitim opisom kako se isti trenutačno vodi fragmentarno.

Papa Bergoglio je nekoliko puta tijekom zadnjih mjeseci na skupovima katolika izrekao istu konstataciju. Na primjer, u rujnu 2014, na velikom vojnom groblju Fogliano Redipuglia, bez da bi tisak i ''suci'' onoga što je ''politički korektno ili nije'' ovakve njegove zaključke dovoljno istakli, očinskom je tjeskobom opisao današnju međunarodnu situaciju. Odjek je bio jadan.

Međutim, mi Hrvati koji smo konačno naučili prepoznati na vrijeme''konjanike smrti'' koji jašu uz Drinu i Dunav, po Brijunima i po Zagrebu, Varaždinu, Rijeci, Dubrovniku ili Splitu, dajemo Papinim riječima svu pravu težinu. Da, III. rat je pred vratima, pojavila se nova generacija terorista, ova koju su njihovi očevi preselili iz šuma u gradove, iz klaonica nevinih u redakcije, u institute i ministarstva, od 1945. do danas.

Lokalni revolucionari u akciji

Vratimo se samo četiri mjeseca unatrag. U samoj kasnoj večeri izborne pobjede hrvatske kandidatkinje za predsjednika Republike, Kolinde Grabar Kitarović, njen suparnik iz stranke SDP, koja je legalna nasljednica Komunističke partije Jugoslavije, Zoran Milanović, dosadašnji premijer, uz potporu dvadesetak najbjesomučnijih svojih drugova, nije htio priznati svoj poraz.

On i njegova ''elita'' pregazili su kao četa bandita, sve norme protokola, ispljuvali zakon i zamislili si da će njihove horde nakon takvog ponašanja svojih komesara izići na ulicu i započeti proces građanskog neposluha i huliganskoga nasilja koji bi doveli do građanskoga rata u Hrvatskoj.

Tek nakon dva mjeseca, crveni lutkan porijeklom iz sela obilježenog u partizanskoj mitologiji II. Svjetskog rata s imenom ''Mala Moskva'', sagnuo je glavu i sjeo uz izabranu predsjednicu Republike.

Ipak, za njega je III. Svjetski rat u Hrvatskoj te noći počeo u otvorenom obliku. Govoreći o izbornim pobjednicima nešto kasnije izrekao je na španjolskom jeziku revolucionarnu parolu koju je pred osamdesetak godina svjetski popularizirala jedna od suosnivačica Španjolske Komunističke partije te zemlje, ''La Pasionaria'' Dolores Ibarruri, na početku građanskoga rata: ''No pasarán''.

Aludirala je na navodno neminovni poraz nacionalnih snaga, koje su rat dobile. Te iste noći   u svom zanosu je Milanović podigao i šaku u vis, što se mora povezati s njegovim ''ili oni – ili mi'' uz gromki pozdrav svojim drugaricama i drugovima. (U stvari, poklik ''no pasarán'' bio je prvotno slogan francuskoga maršala Pétaina i njegovoga generala Roberta Nivellea, a skovan je kako bi ohrabrio francusku vojsku za bitku pred Verdunom, čak 20 godina prije rata u Španjolskoj.)

Bosna i Hercegovina na udaru ekstremista

Znademo da je sudbina Hrvatske nerazdvojivo povezana uz Bosnu i Hercegoinu, a da rat ili mir u Bosni i Hercegovini ovisi o stanju u Hrvatskoj.

I evo, salonski i ostali komunisti koji u Hrvatskoj žele rat, već su tijekom prvih krim-misija Mesića, Pusičke i Josipovića, u Beogradu, Sarajevu i Banjaluci huškali narod i ustanove BiH protiv Hrvatske.

Po njihovoj formulaciji, Hrvati kao narod agresora, zaslužuju agresiju kao prirodnu kaznu i kao mjeru prevencije , da ne bi njihove famozne zmije ujele njihove istočne slugane.

Danas osnivači Lige žele zakopati živu hrvatsku predsjednicu Republike, čelnike HDZ-a s Tomislavom Karamarkom i Milijanom Brkićem na čelu, pravaše, neovisne novinare i druge intelektualce, Crkvu, sve postrojbe Hrvatske Vojske i posebice hrvatske branitelje, koji su živo jamstvo hrvatske opstojnosti.

Hrvatski je posao danas, ne samo braniti ono što je vidljivo i izravno ugroženo u Republici Hrvatskoj. Geostrateški prostor je ponekad prostran do nepredvidivosti, označen varljivim simbolima, pa zato obrana mora obuhvatiti čak i kulturu, čak i područja izvan granica, čak i svijet mladeži, sistematski podvrgnut paljbi srpskih blagodati balkanske razonode (HTV, RTL, na prvom mjestu).

Podataka o ratnim pripremama imamo mnogo, među koje je gospodin Lavrov u veliki projekt agresije na Ukrajinu uvrstio i otvorenu agresiju na Hrvatsku, za sada samo diplomatsku preko beogradskih revanšista i kreacija kao što je to Liga.

Glasovi uzbune stižu iz mnogih izvora. A jedan kojeg mnogi još ne uzimaju ozbiljno, jest upozorenje da treba snažno braniti interese Hrvata u Bosni i Hercegovini. BiH je na nišanu, a Republika Hrvatska mora biti svjesna da su sudbine država ponekad nerazdjeljive.

 

Domagoj Ante PETRIĆ