Mediji nas ovih dana već počinju gnjaviti savjetima za detoksikaciju organizma. Meni se pak čini da bi korisniji bili savjeti za detoksikaciju državei društva. Kada bi ih imao tko dati. Meni, tek neznatnom kroničaru, ostaje opažati simptome i kritizirati, manje ili više zajedljivo. Recimo, kako tumačiti činjenicu da je Borisa Vujčića, guvernera Hrvatske narodne banke, ugledni časopis The Bankar proglasio najboljim europskim i svjetskim guvernerom u 2018.? Je li to dobro ili loše? Ne znam, nisam stručan za te stvari.

Međutim, muči me jedna analogija.Isto takvo priznanje dobio je 2008. i Željko Rohatinski, tadašnji guverner HNB-a. Nakon toga uslijedilo je ''sedam mršavih krava'', sedam teških godina krize i recesije.Vujčić je za svjetske centre financijske moći, sudeći po priznanju, odradio dobar posao. Koliko dobar za Hrvatsku, osjetit ćemo na vlastitoj koži.

   Bandić pridobio trinaestog zastupnika u Saboru. Oni koji imaju malo dulje pamćenje od prosječnog hrvatskog birača, sjetit će se da Bandić svoj politički uzlet i počeo ''pridobivanjem zastupničkih ruku''. Upravo je takvim jednim ''pridobivanjem'' detronizirao HDZ u Zagrebu i poslao ga u dugogodišnju oporbu. Dobivanjem podrške za proračun u Gradskoj skupštini i strelovitim rastom u Saboru Bandić se nametnuo kao jedan od najuspješnijih hrvatskih političara u protekloj godini. Što god tko mislio o Bandiću, on se hrvatskom društveno-političkom okružju snalazi kao riba u vodi. Problem je samo što za ''male ribe'' ta voda postaje toliko toksična da tonu na dno ili bježe glavom bez obzira u neke druge vode.

   Na trenutak se neupućenom promatraču činilo da će Damiru Krstičeviću uspjeti učiniti nešto veliko za Hrvatsku vojsku. Domoljubni i tradicionalnim vrijednostima odani dio naroda bio mu je spreman progledati kroz prste zbog sudjelovanja u Vladi koja je prihvatila Istanbulsku konvenciju i Marakeški sporazum, koja je kulturu izručila Nini Obuljen, a obrazovanje HNS-u - samo da izgura to s nabavkom zrakoplova. Taj aranžman odgovarao je i Andreju Plenkoviću. Krstičević i Medved bili su mu zaštita od znatnijeg bunta braniteljske populacije. Na kraju je, izgleda, nabavka F-16 propala. Soroščad likuje, Krstičević je osramoćen, a Hrvatska ostala bez vojnih zrakoplova. Ne znam je li scenarij za cijeli taj zaplet i rasplet bio unaprijed napisan, no znakovito je da gotovo uvijek tako izvise oni koje javnost percipira kao domoljube i desno orijentirane političare. Sve je, dakle, spremno da se Krstičevića gurne među iskorištene i odbačene ljude, kao što su Barišić, Stier, Glunčić itd.

   No, pustimo malo visoku politiku. Razlog lošeg stanja u društvu treba barem dijelom tražiti i u navadama i mentalitetu običnoga svijeta. Što reći na priopćenje bjelovarske policije u kojem se upozorava na prevarante koji su od starijih gospođa na maštovit način izvukli poprilično velik novac: ''Unazad šest mjeseci na području Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske zabilježena su dva slučaja prijevare ženskih osoba starosti oko 60 godina, od nepoznatih počinitelja korisnika lažnih Facebook profila, na kojima se predstavljaju kao američki vojnici koji se nalaze negdje u misijama u svijetu.'' Lažni američki vojnici su se žalili da im nema tko pričuvati veće sume novca, pa su se sjetili da bi idealne za to bile ''postarije gospođe'' iz Bjelovara, a jedan se toliko uživio da je jednoj gospođi ponudio i svoje srce. Na neviđeno. Kvaka je, naravno, u tomu što su dotične gospođe morale prethodno uplatiti određene svote kako bi uopće došlo do realizacije tog plana. I tako nekoliko puta.

   Prostodušnost koja nasjeda na takve priče lak je plijen i mutikašama iz naših vodećih stranaka. Možda to tako i mora biti, možda narod mora biti stado kojega elite strigu. Međutim, bolno je, čak i u doslovnom smislu, što su nas strigu potkapacitrani tipovi koji ne mare gule li i dijelove kože dok nas strigu tupima škarama. Stoga i ne čudi da je jedina pozitivna vijest, koja mi je zapela za oko u ovom postblagdanskom vremenu, vijest iz svijeta. Vijest dolazi iz Velike Britanije i glasi: ''Sudac oslobodio dvojicu studenata-dilera jer su njihove poruke bile – gramatički točne!'' Ima nade za društvo gdje suci na taj način drže do gramatike i pravopisa. Jer nered u mišljenju usko je skopčan s neredom u jeziku. I zbog takvih sudaca, između ostalog, Velika Britanija jest velika, ma što mislili o njezinim tamnim stranama.

 

Damir Pešorda