Moram priznati da nisam vjerovao da će Bandić pristati na promjenu imena najljepšeg zagrebačkog trga. Ne zato što sam mislio da se Bandić intimno ne bi mogao odreći ''maršala'' nego zato što znam da on dobro poznaje svoje dojučerašnje drugove i zna da oni ne opraštaju. Bilo kako bilo, Bandić je nakon šesnaest godina gradonačelnikovanja učinio pravu stvar, a netom osnovana stranka Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića odnijela prvu političku pobjedu.

Urnebesne su bile reakcije titoljubaca na Bandićevu odluku. Nenad Stazić patetično je ustvrdio: ''Da nije bilo Tita i njegove narodnooslobodilačke borbe, rat bi završio kao što je završio, ali hrvatski narod bi bio na strani poraženih, ovdje bi se obnovila Kraljevina Jugoslavija, pitanje je bi li Hrvatska imala pravo zvati se Hrvatska ili bi bila samo regija, pitanje je bi li se hrvatski narod smio zvati hrvatskim. Od takve sudbine Hrvatske i Hrvata spasio nas je Tito, a sada dvoje Pavelićevih sljedbenika ucjenjuje gradonačelnika Zagreba koji na to pristaje." Slušajući ga, pomislim kako sam krivo procijenio čovjeka. Nikada nisam ni pomislio da je Staziću hrvatski narod i hrvatska država toliko na srcu. Međutim, što se tiče konstrukcije da je Tito zaslužan za hrvatski opstanak, ona je, najblaže rečeno, nebulozna. Tako da baca sjenku sumnje i na njegovu tobožnju zauzetost za Hrvatsku i Hrvate.

   Krešo Beljak, predsjednik Hrvatske seljačke stranke, za Titom žali još više nego Stazić. Ogorčen Bandićevom izdajom partizanskih ideala, Beljak se ne može suzdržati ni od tzv. ''govora mržnje''. Ovaj put, čini se, po vjerskoj osnovi. On predlaže: ''Hitno mijenjati Teslinu, Preradovićevu i Vlašku, a Cvjetni trg preimenovati u Trg cvijeća hrvatskog naroda. Zagrebstan!'' Razvidno je aludira na Hasanbegovićevu vjersku pripadnost. A ovim ''Zagrebstan'' želi valjda aludirati na nižu civilizacijsku vrijednost Istoka. Zanimljivo je kako naši ljevičari nikako ne uspijevaju zadržati minimalnu razinu političke korektnosti u svom diskursu iako besramno ''govor mržnje'' pripisuju svim ostalima. Apsurdno je također i to da za Titom jadikuje čovjek koji je na čelu stranke koju je Tito svojedobno doslovce zatro.

   Peđa Grbin pak veli da on ne bi bio u Hrvatskom (državnom) saboru da nije bilo Tita. Iskreno, preživjeli bismo i bez tebe u Saboru, Peđa. Kao i bez Beljka i Stazića, naravno. A Istra bi bila Hrvatska i s Titom i bez Tita. Titova jedina ratna zasluga je ta da je isprovocirao građanske ratove i krvavu poratnu eliminaciju nepoćudnog stanovništva u ondašnjoj Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, te je ukupnom broju stradalih na području bivše Kraljevine Jugoslavije dodao nekoliko stotina tisuća žrtava više no što bih bilo da njega i njegova pokreta nije bilo.

Sve u svemu, ode Tito preko Romanije, a njegove smo divizije otjerali još devedesetih. Ostaje problem zaostalih titoljubaca. Za njih bi se mogao organizirati zabavni tematski park Titoland. U terapeutske svrhe. Uz prethodnu lustraciju, razumije se.

 

Damir Pešorda