U svoj ovoj gužvi oko toga tko će koga, Plenković mostaše ili mostaši njega, jasno se pokazalo koliko se u Hrvatskoj malo drži do logike. I pokazalo se da se čestitost dokazuje time tko će glasnije za sama sebe vikati da je čestit. Pokazalo se također i to da se lukavost, lažljivost i snalažljivost slave kao vrhovne političke vrline.

Kao što reče predsjednik Vlade Andrej Plenković, bilo je ovo vrijeme razotkrivanja. Golotinja koju ugledasmo neke je zgadila, a neke razgalila. Iz cijele te parade političkog i medijskog hohštapleraja ipak bih izdvojio jedan slučaj čiji medijski tretman osobito vrijeđa logiku.

Budući da je zaborav jedina disciplina u kojoj su Hrvati nepobjedivi, podsjetit ću kako je sve počelo. Prvo je SDP pokrenuo inicijativu za smjenu ministra Marića, onda se toj inicijativi neočekivano pridružio HDZ-ov koalicijski partner Most. Nakon što premijer Plenković uvježbano hladnokrvno smjenjuje tri Mostova ministra u izravnom televizijskom prijenosu, borba se prenosi u Sabor, gdje SDP, HNS i Most nastoje pridobiti većinu za smjenu ministra Marića, što bi bio i znak da Vlada više nema povjerenje saborske većine, a HDZ nastoji ''presložiti'' saborske snage tako da bi u budućnosti mogli vladati bez prevrtljivog Mosta. Za sada bolje ide HDZ-u, no konačni rasplet slijedi tek poslije lokalnih izbora. Takve borbe i takva preslagivanja, po dobrom starom hrvatskom običaju, prate čudnovati prijelazi i pretrčavanja iz šatora u šator.

Slučaj o kojemu ovdje želim nešto više reći jest ponašanje nezavisnih zastupnika Brune Esih i generala Glasnovića. To dvoje čestitih ljudi čije je stavove i opredjeljenja javnost imala prilike više puta čuti optuženo je za nekakvu nedosljednost i izdaju. Koga? Čini se SDP-a! jer kako drukčije objasniti činjenicu da im mediji zamjeraju to što nisu glasovali za SDP-ovu inicijativu, to jest smjenu ministra Marića. Od 151-og zastupnika u Saboru Bruna Esih i general Glasnović su najudaljeniji od svega onoga što predstavlja i simbolizira SDP i, čemu okolišati, zastupnici koje SDP-ovi jurišnici Maras, Stazić, Jovanović i drugi najiskrenije mrze. Ne treba ni napominjati da je treći na toj SDP-ovoj listi za odstrjel Zlatko Hasanbegović. Stoga njima predbacivati da su nedosljedni, štoviše izdajice, zato što nisu glasovali za SDP-ovu inicijativu uistinu predstavlja atak na zdrav razum.

Čitajući rasprave i polemike po raznim forumima, portalima i Facebooku, može se uočiti da takve besramne optužbe ne dolaze samo s lijeva nego i od onih koji se predstavljaju kao veliki patrioti. To su, čini se, uglavnom zadrte pristaše Mosta. A upravo Most i jest uzrok svoj toj pomutnji. Oni se već po drugi put pridružuju SDP-u u rušenju vlasti u kojoj i sami participiraju, a onda to pokušavaju prikazati kao da HDZ sam ruši svoju Vladu. Da bi zaštitio nekakav imaginarni kriminal, o kojemu mostovci uvijek govore općenito, bez konkretnih podataka. Kriminala i korupcije, naravno, ima, no Mostu oni služe samo kao sredstvo manipulacije, a ne kao nešto protiv čega bi se uistinu borili. Takvim svojim djelovanjem Most je samo uspio zaustaviti Karamarkov pokušaj da HDZ vrati izvornom, tuđmanovskom patriotizmu, a otvorio put trijumfalnom Šeksovu povratku na poziciju vrhovne moći. Zato ima neke poetske pravde u Šeksovu palcu nadolje sa saborske galerije dok je padao Božo Petrov.

Glasujući protiv Mostove destrukcije radi destrukcije i SDP-ova pokušaja da se preko novih izbora eventualno vrate na vlast, Bruna Esih i general Glasnović opravdali su povjerenje svojih birača, koji SDP percipiraju stranku skloniju Jugoslaviji nego Hrvatskoj. Ako i kada Plenković bude slagao neku novu vladu u kojoj će Mostova mjesta zauzeti Pupovčevi i Vrdoljakovi kadrovi, Bruna Esih i general Glasnović znat će se, u to ne sumnjam, postaviti na pravi način. Hasanbegović, također. A ako uskoro budu neki novi izbori, tuđmanisti će, čini mi se, opet imati za koga glasovati. Tako je ova kriza iznjedrila i neke dobre stvari. S druge strane dobro je i za Most da ode u oporbu, tamo bi mogao doživjeti nužno pročišćenje.

 

Damir Pešorda