Tomislav Saucha je pušten iz pritvora. I ne samo da je pušten nego se koji dan kasnije već šepiri u Saboru kako on neće progoniti svoje progonitelje, ali da želi natrag svoj život i da nitko za njim na cesti ne viče 'lopove' ili 'jazavče'.

Optužnica protiv Sauche još postoji, još uvijek stoji sudsko vještačenje da je njegov potpis na nešto manje od dvjesto lažnih naloga za isplatu dnevnica autentičan. Saucha je iz pritvora pušten uz obrazloženje da su svi svjedoci u slučaju ispitani te da, shodno tomu, on više ne može na njih utjecati. Sada je istraga proširena i državno odvjetništvo uvodi u priču nove svjedoke, a možda i okrivljenike. Zar ne bi bilo logično da Sauchu vrate nazad u pritvor!? Da ne utječe na nove svjedoke. Ili ga ponovo pritvoriti ili osloboditi svake optužbe, sve drugo smrdi. Na uobičajene manipulacije našega pravosuđa.

   Smiješni hrvatski mediji sada žale Sauchu i kude kleto pravosuđe što ga je na pravdi Boga pritvorilo. Nazovianalitačari razglabaju o tomu kako se Cvitan tim nepravednim pritvaranjem SDP-u zamjerio, poštenjačinama iz Mosta postao sumnjiv, a naklonost HDZ-a nije zadobio. Špekulira se kako Cvitan zbog toga neće dobiti novi mandat. Zapravo, okreće se pila naopako. I sve je ovo, čini se, u funkciji reizbora Dinka Cvitana kao provjerenog kadra SDP-a. Samo treba, da se Vlasi ne dosjete, prodati priču kako se Cvitan približio Plenkoviću. Kao što je i Mladen Bajić bio k'o prst i nokat s Kosoricom dok je uhićivao hadezeovce i na koncu doveo i cijelu stranku na optuženičku klupu. Ipak, i SDP je nekako nisko pao. Svojedobno je Sauchin šef Milanović, obraćajući se Srbiji, govorio: '' Orao ne lovi muhe, a mi smo orao.'' Sada se Saucha pribojava da bi mu kakvi običnjaci mogli na ulici dobacivati: ''Jazavča!'' Spasti s orla na jazavca u tako kratkom roku, peh je kako se god uzme.

   Ponešto drukčijom analitikom bavi se Jelena Lovrić. Ona mudruje ovako: ''Ponavlja se Tuđmanov obrazac iz 90-ih. Je li Davor Stier Plenkovićev Gojko Šušak, čovjek zadužen da drži na uzdi desnu frakciju HDZ-a?'' Lijepo Jelena umuje, njezine doumice dobro zvuče, samo uspoređuje neusporedivo. U svakom slučaju, kada bi bilo i zrnce istine u tim njezinim doumicama, ona bi se mogla svesti na onu narodnu o spadanju s konja na magarca. Na žalost, u tomu su Hrvati oduvijek bili dobri.

   O toj posvemašnjoj regresiji svjedoči i Noćni marš za dan žena. Zašto su se zalagali prosvjednice i prosvjednici teško je dokučiti. Navodno za zaštitu ženskih prava, za autonomiju svoga tijela, za pravo na pobačaj i te stvari. Gledajući neke od tih prosvjednica, politički nekorektno pomislih da je autonomija njihovih tijela zajamčena i bez prosvjeda. A pobačaj je ionako ozakonjen u Hrvatskoj već desetljećima. Još grotesknije su izgledale neke mlade djevojke s transparentom: Baba i dida/bili su NOB/ bit ću i ja. Cure bi u partizane. Bojim se da kasne, petokrakaši su izgubili devedeset pete. A i ne priliči im ovo 'NOB' na transparentu. Točnije bi bilo ROB – Rodnooslobodilačka borba. Iliti sretni ROBovi novog svjetskog poretka. Budući da se bore za prevagu rodne ideologije u društvu, a ne za slobodu naroda.

 

Damir Pešorda