Kojeg je etničkog podrijetla Hrvoje Hribar, ne znam niti me previše zanima. U kojem će se narodu roditi, čovjek ne bira, međutim kakvo će njegovo kasnije opredjeljenje biti - jest. Gostujući u emisiji Nedjeljom u dva Aleksandra Stankovića, Hribar se razotkrio kao čovjek silno opterećen nacionalnim pitanjem.

 U jednom trenutku ustvrdio je da mu je bivši ministar Hasanbegović prigovorio da su filmaši čijim je projektima HAVC na čelu s Hribarom dodijelio sredstva mahom Srbi. Hasanbegović je to demantirao kazavši: ''Potpuna je neistina to što je rekao Hrvoje Hribar. Na svim našim sastancima, u svojstvu njegove najbliže suradnice i braniteljice, bila je sadašnja ministrica kulture pa neka ona potvrdi je li to istina ili nije. A i svatko tko me poznaje, zna da prizemni šovinizam nije moj način komunikacije.'' Kako se nije oglasila Nina Obuljen, nema razloga da ne vjerujemo Hasanbegoviću.

  Dakle, Hribar očito neke svoje prizemne opsesije pripisuje i Hasanbegoviću. Prizemni ljudi obično misle da su i svi drugi isto tako prizemni. Hribar kaže da nema pojma koje su nacionalnosti ljudi kojima je odobravao novac te da se on rukovodio isključivo vrijednošću ponuđenih projekata. Međutim, kako smo već vidjeli da Hasanbegović nije govorio ni o kakvim Srbima, ne preostaje nam ništa drugo nego zaključiti da je Hribar znao što su po nacionalnosti ljudi čije je projekte podupro. Ako je tako, postavlja se logično pitanje zašto bi HAVC podupirao pretežno projekte autora srpske nacionalnosti? Hrvata je u Hrvatskoj oko devedeset posto, a Srba oko četiri posto. Čak i da su Srbi puno talentiraniji za filmsku umjetnost od Hrvata, što bi moglo biti i točno budući da su srpski filmovi kudikamo gledljiviji od hrvatskih, sumnjivo je kada četiri posto stanovništva nadmaši devedeset posto stanovništva u istoj državi! O čemu god se radilo.

  Iz svega rečenoga moglo bi se zaključiti da je Hribar šovinist jer besramno protežira jednu naciju na račun druge. Ne treba nas pri tomu zbunjivati Hribarovo eventualno etničko podrijetlo. Najžešći orjunaši bili su hrvatskog etničkog podrijetla. Dodatno se Hribar iskazao kao veći Srbin od pravih Srba kada je, kako tvrdi Ivona Juka, denuncirao nju u Beogradu, gdje se Juka natjecala za sredstva za svoj filmski projekt. Komisiji u Beogradu Hribar je pisao da je Ivona Juka ''ustaša i psihički poremećena osoba''. Izgleda da su u Beogradu procijenili da je Hribar ipak malo previše revan te su hrvatskoj redateljici evejedno dodijelili određena sredstva. Doduše, tvrdi Juka, znatno manja nego bi bila da Hribarova pisma nije bilo.

   Ne ulazeći ovdje u sve prijepore oko HAVC-a koji u posljednje vrijeme potresaju našu javnost, možemo zaključiti da je bivši ravnatelj te institucije, blago rečeno, čovjek nacionalno nesnošljiv. Jedan od onih koji, kako se to često kaže, rado prebrojava krvna zrnca. A nije liječnik. Kako je funkcionirao HAVC pod vodstvom takvog čovjeka, lako je zamisliti.

 

Damir Pešorda