Čuo sam svojedobno priču o čovjeku iz Cerova Doca kojega su nakon povratka iz Australije svi zvali za kuma. Valjalo se kumiti s bogatim povratnikom iz Australije! Išlo to tako jedno vrijeme, dok čovjeku nije ponestalo novca. Vidjevši da mu prijeti propast, čovjek se vratio natrag u Australiju. Nakon spektakularnog uhićenja Milana Bandića na ovdašnjim televizijama vrte se razne snimke iz njegova života i karijere.

Na jednoj od njih, braneći se od prigovora da gradske poslove daje kumovima, Bandić uzvikuje kako ima 113 kumova i da stvarno ne zna je li koji od njih i dobio neki posao. Budući da je iz Pogane Vlake, sela do Cerova Doca, možda mu je u tom trenutku prošla kroz glavu poučna priča o Australcu iz Cerova Doca. Možda, ali skloniji sam mišljenju da nije. Dok se kumstva množe, čovjek je u nekoj euforiji i ne uspijeva sagledati posljedice. Premda je već tada mogao naslutiti što mu se sprema.

Dva-tri mjeseca prije uhićenja Ive Sanadera napisao sam kolumnu pod naslovom ''Uhićen Ivo Sanader'', godinu i pol prije uhićenja Milana Bandića napisao sam kolumnu ''Sprema li se uhićenje Milana Bandića''. Ne radi se, naravno, o nekakvoj mojoj izvanrednoj sposobnosti predviđanja nego o predvidivosti hrvatskog policijsko-pravosudnog aparata. Dugotrajna medijska priprema određenih uhićenja analitičaru političkih zbivanja u zemlji omogućuje da relativno lako iščita koga čeka Remetinec. Međutim, onome tko nema nikakvih insajderskih informacija vrlo je teško pogoditi kada će se određeno uhićenje dogoditi. To je taj famozni tajming. Zato se prigodom svakog takvog uhićenja više govori o tajmingu negoli o meritumu stvari. I, čini mi se, s pravom! A to baca veliku sjenu na našu policiju u pravosuđe.

Postavlja se stoga pitanje – Zašto je Bandić uhićen baš sada? Instinktivno većina ljudi to pokušava na neki način povezati s predstojećim predsjedničkim izborima. Milanović je poprilično rasturio Partiju, tako da je najmoćniji čovjek hrvatske, proregionske ljevice Ivo Josipović. No koji bi bio Josipovićev motiv da uhiti Bandića? Na prošlim izborima mu je upravo on, eliminiravši Andriju Hebranga, omogućio da pobijedi. Nije li mu i sada mogao poslužiti u slične svrhe? Najapsurdnija bi varijanta bila da je Bandić zaglavio zbog toga što je ovaj put odbio biti ''trojanskim konjem'' na desnici. Uza svu apsurdnost čak ni ta solucija nije potpuno nevjerojatna.

No, puno je vjerojatnije da je aktualni politički vrh zemlje procijenio da im je ovo zadnja prilika da s vlasti u Zagrebu makne Bandića, koji je s vremenom prerastao u svojevrsnu instituciju, neovisnu o ideologijama i političkim strankama. Korist koju vlast može izvući iz ovog uhićena višestruka je. Prvo, SDP-u koji vjerojatno gubi parlamentarne izbore dobro bi došlo preuzeti Zagreb, i tako zadržati barem jednu od tri poluge moći u zemlji budući da ni Josipovićeva pobjeda uopće više nije izvjesna. Drugo, eliminacijom Bandića eliminira se potencijalna opasnost da bi on eventualno koalirao s HDZ-om nakon parlamentarnih izbora.

Ne treba zaboraviti da će, unatoč činjenici što će biti najjača stranka nakon parlamentarnih izbora, HDZ teško naći koalicijskog partnera za sastavljanje vlade. Treće, uhićenje Bandića i SDP i Josipović mogu pripisati kao uspjeh u borbi protiv korupcije, odnosno funkcioniranju ''nove pravednosti'', i tako povećati svoje šanse na predstojećim izborima. Nije, naravno, tim strukturama naodmet ni skretanje pozornosti sa suđenja Mustaču i Perkoviću o čemu govori Bandićev odvjetnik Krsnik.

No, sve su to, barem se meni čini, sporedni i usputni razlozi za Bandićevo uhićenje. Pravi razlog istinskih gospodara Hrvatske ostat će, bojim se, skriven i nedokučiv nama običnim smrtnicima, kao i pravi razlog Sanaderova povlačenja. Doduše, može se uopćeno konstatirati da iza svih takvih događaja na neki način stoji novac, veliki novac. No, kako, zašto i u čijem interesu, to je teško dokučiti. Ponekad je i 113 kumova premalo da čovjeka zaštiti od Kuma.

 

Damir Pešorda