KOLUMNA BENJAMINA TOLIĆA - ZABLUDE TRGA

Benjamin Tolić: Petarde

Mjesec-dva nakon Oluje telefonski mi se javio Johann Georg Reißmüller, suizdavač i vanjskopolitički urednik Frankfurter Allgemeine Zeitunga (FAZ). – Prijatelju – rekao je veselo – Krajina je od osmanskih vremena naviknula na okupaciju.

Benjamin Tolić: Ustoličenje

Svečano ustoličenje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u nedjelju, 15. veljače 2015., na Trgu sv. Marka u Zagrebu izazvalo je golemo zanimanje ne samo sredstava javnoga priopćivanja nego i cijele nacije, a pratila ga je i prilično živahna radoznalost geopolitičkoga susjedstva.

Benjamin Tolić: Službena himba

UN-ov je Međunarodni sud pravde u Haagu presudom koju je 3. veljače 2015. javno obrazložio predsjednik Suda Peter Tomka odbio i hrvatsku tužbu zbog genocida protiv Srbije i srpsku protutužbu zbog genocida protiv Hrvatske. 

Benjamin Tolić: Tuk na utuk

Zašto Zoran Milanović navrat-nanos seli Ivu Josipovića i Ured predsjednika Republike s Pantovčaka u Visoku ulicu? I to samo dva tjedna prije isteka njegova predsjedničkog mandata?

Benjamin Tolić: Političko hrvatstvo

Divio sam se dr. sc. Dejanu Joviću, redovitom profesoru na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i glavnom političkom savjetniku predsjednika Republike Ive Josipovića. Evo zašto.

Benjamin Tolić: Kolinda u zemlji čudesa

Poraz je uvijek bolan. Katkad je još bolnija pobjeda. Dakako, tuđa. Ona može posve smušiti ideološki zagrižena čovjeka. Može mu oduzeti moć zdrava rasuđivanja, pomutiti sposobnost brojenja, onemogućiti uočavanje i uspoređivanje veličina.

Benjamin Tolić: Domoljubni smjer

U nedjelju smo zaključili slučaj Ive Josipovića. To je dobar razlog za čestitku. Stoga od srca čestitam novoizabranoj predsjednici Republike Hrvatske gospođi Kolindi Grabar Kitarović, ali i svima nama koji smo izašli na birališta i dali svoj glas – za bolju Hrvatsku.

Benjamin Tolić: Zaključimo Josipovićev slučaj

Što je čovjek! Svašta. I ζᾦον πολιτικόν(društvena životinja), i ζᾦον λόγον ἔχον(razumna životinja), i τοῦ Θεοῦ τέκνον (dijete Božje), i homo faber (obrtnik), i homo ludens (igrač), i ens symbolicum (znakovnjak), i ens mendax (lažljivo biće) i animal rerum novarum studens (prevratno živinče). Pa i kochendes Wesen (biće koje kuha), kako ga je pronicljivo nazvao barun Münchhausen.