Za moga kratkog izbivanja iz Hrvatskoga slova mnogo se je znakovitih događaja zbilo u Hrvatskoj i oko Hrvatske. Tako mnogo, uvjeravaju me različiti glasovi sa svih strana, te se ni sam popis tih događaja ne bi dao zbiti u opseg moga tjednog članka. Hvala Bogu, rekoh sâm sebi. Kad je tako, mogu baciti „pero u trnje“, više ne treba pisati.

No, nisam ostao pri tomu. Zbunila me neodređenost pridjeva „znakovit“. Doista, što je znakovito? Nešto što obiluje znakovima? Ili nešto što treba razumjeti kao jedan znak? Što znači znak? Je li znak – jednoznačan? Ili je znak – višeznačan? Zašto pijetao kukuriče? Doziva li svojim pjevom zoru? Ili nas tim pjevom samo izvješćuje da je obljubio koku?

A zatim, što je komu znak? Kako vidimo znakove? Svi jednako? I slijepi kod očiju? I slabovidni? I oštrovidni? I vidoviti? I mudri? I ludi? Znakove koji navješćuju društvene događaje uglavnom vidimo različito. Valjda i stoga što su višeznačni. Ništa neobično, tako ponekad vidimo i posve jednoznačne prometne znakove.

Primjera radi, svi smo mi – i slijepi kod očiju, i slabovidni, i oštrovidni, i vidoviti, i mudri, i ludi – jednako mogli vidjeti da je za ovoga blagoslovljenog ljeta javna Hrvatska orutavila. Bradu je, ako se ne varam, još na izmaku proljeća pustio RTL-ov Zoran Šprajc, zatim je usred ljeta po licu orunjavio predsjednik Hrvatskoga [državnog] sabora Gordan Jandroković, a ovih se dana neobrijan televizijskoj kameri izložio i vođa „lijeve“ saborske političke oporbe Davor Bernardić. Što dakle? Je li to možda kakav znak? Ili su to tri istoznačna znaka? Nitko to ne zna. Ali ima promatrača koji te različite dlake dubokoumno svode na posve određen ideološki nazivnik. Kada čuju da su meni rečene runje samo slučajna „suupadnost pripadaka“ (coincidentia accidentium), ti će vrijedni ljudi vjerojatno odmahnuti rukom i moju neznatnost proglasiti slijepom kod očiju.

Takvih tobože znakovitih zbivanja bilo je ljetos u Hrvatskoj napretek. Demokratske su vlasti, uz malo sitnog zanovijetanja tobožnje političke oporbe, rutinski zauzdavale i krotile krupne događaje. Kako? Onako kako su naučile u komunizmu: prelijevajući iz šuplja u prazno.

Tako su pod izlikom da štite opstanak oko 40 tisuća radnih mjesta u Agrokoru, privatnomu koncernu Ivice Todorića, ovlastivši se posebnim zakonom, taj koncern preustrojile, operušale ga za petstotinjak milijuna kuna i predale u vlasništvo Todorićevih ruskih i američkih vjerovnika. Sve je transakcije samo gubitkom položaja u Vladi platila potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić.

Isto je tako tobože znakovita propast pulskog brodogradilišta Uljanika. Što je tu znakovito? To što radnici u štrajku za svoju nevolju optužuju upravu brodogradilišta? Što psuju pulsku mjesnu i istarsku područnu vlast, u konačnici – Istarski demokratski sabor (IDS)? To je zgodno. Radnici u štrajku doista dovikuju upravi svoga brodogradilišta i IDS-u: „Lopovi! Lopovi!“ To međutim ne znači da ne će na sljedećim izborima glasovati za IDS. Taj bijes, ukoliko je znak, samo je znak nemoći pod bahatom vlašću političke stranke koja u Republici Hrvatskoj od njezina postanka apsolutno vlada Istrom, diči se tobožnjim antifašizmom i raspiruje nepovjerenje prema hrvatskoj državi. Nema tu ništa znakovito u nekakvu dobrom smjeru. Uljanik će, po svemu sudeći, brže ili polaganije propadati, a troškove njegove propasti snosit će hrvatski porezni obveznici.

Je li možda znakovit opći otpor sadašnje vlasti i „lijeve“ oporbe promjeni izbornoga sustava? Koliko je znakovita bezobrazna najava HDZ-ova političkog tajnika i ministra uprave Lovre Kuščevića da će vlast provjeravati autentičnost svih 400.000 potpisa onih „marginalaca“ što su se drznuli zatražiti referendumsku promjenu izbornoga sustava? Ti su potpisi, rekoše neki umnici, iscrpan popis neprijatelja političke stabilnosti Republike Hrvatske. Može li se vjerovati sadašnjoj vlasti, koju svojim glasovima uzdržavaju Tomislav Saucha i Milorad Pupovac, da neće zlorabiti te podatke? Ili je znakovito to što je Plenković ovih dana „inkluzivno“ isključio Darka Milinovića iz HDZ-a, isto onako kako je „iznkluzivno“ u državnu vlast uključio SDSS Milorada Pupovca i HNS Ivana Vrdoljaka?

Sve je to po znakovitosti ravno onim runjama što krase lica Zorana Šprajca, Gordana Jandrokovića i Davora Bernardića.

Ipak, ovo je ljeto, kao što rekoh, bilo blagoslovljeno. Hrvatska je reprezentacija na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji osvojila srebro i cijela ju je nacija po povratku iz Moskve dočekala nesputano očitujući svoju radost i domoljublje – prvi put nakon trećosiječanjskoga prevrata. A ovih su dana i Dinamovi Bad Blue Boys pod trasparentom „Život bez ideala nije vrijedan da se živi“ obilježili obljetnicu smrti Zvonka Bušića Taika. Ti bi događaji mogli biti znakoviti.

 

Benjamin Tolić