Da odmah budemo načisto, naslov mi je malo neobičan. No nije posrijedi nikakva mistifikacija. To je tek djelomičan prijevod posve obična izričaja „sukob interesa“.

Zašto ga prevodim? Hm, da, pitanje je i te kako umjesno. Zar sam jezikoslovni čistunac? Mrzim internacionalizme? Ne podnosim druge i drukčije govornike? Ma ne! Daleko je moja neznatnost od tih i takvih iščašenja. Upravo suprotno, ja zagovaram slobodan izbor i poredak riječi u javnom govoru i pismu. Zašto? Izbor i poredak riječi pouzdano su zrcalo. U njima se ogleda stvarni duhovni habitus govornika i pisca. Ali moj poluprijevod, valja priznati, nije plod slobodna izbora. On je više cvijet nevolje, da ne velim zla. Iznudilo ga je dubinsko nerazumijevanje izričaja „sukob interesa“. Mislio sam, ako to prevedem, meni će kao iza gore sunce granuti ono što taj nepronični izričaj označuje.

Međutim, prevarih se. Cvijet je, kao što vidjeste, zamirisao, no prosvjetljenja ne bî. I jedan i drugi izričaj, i „sukob interesa“ i „sukob probitaka“, i dalje mi više skrivaju nego što otkrivaju ono što označuju. Tako te se na posljetku nađoh na rubu sumnje: Možda to zagonetno nešto uopće ne postoji? Ali ako i ne postoji, moralo bi se, je li tako, umni čitatelju, znati što je to? A ja, eto, štono riječ, pojma nemam. Ali, pomislih, ne treba očajavati u mraku neznanja. Potražit ću nekoga da mi razjasni što je taj nesretni „sukob interesa“. I već htjedoh poći, kadli puče bruka s Griča.

Dalija Orešković povukla svoju kandidaturu za predsjednicu saborskoga Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa! Bože, kako krjepostan, kako ćudoredan čin! Političarka koju čeka blistava budućnost! I sve tako i još ljepše.Tolika se oko toga junačkoga čina digla javna vika da sam, zaglušen gromoglasnim mišljenjem oporbenih [narodnih] zastupnika, radosno odustao od svoga nauma, nadajući se da ću sada bez ičije pomoći, osluškujući glase iz te buke, sam sebi posve razjasniti stvarno značenje onoga u čemu je gospođa Orešković odbila sudjelovati.

Najprije dakle pokušah doznati tko je ta gospođa cvjetnog imena. Gdje nego na Međumrežju! Tamo doznadoh: rođena u Širokoj Kuli u Lici; rođaka partizanskog junaka Marka Oreškovića Krntije, kojega su u Drugom svjetskom ratu ubili četnici; školovala se i odrasla u Zagrebu; nevjesta Slavena Letice, koji je prije desetak godina u odori bana Jelačića s izborne liste HSP-a preko Sv. Gere ujahao u Hrvatski [državni] sabor; završila studij prava; bavila se odvjetništvom… Ma sve je to krasno, ali sve, osim podataka o izobrazbi i zanimanju, nevažno i u neku ruku blesavo jer – možda i nehotice – sugerira da je čovjek u Hrvatskoj zaslužan ili kriv što je rođen ovdje ili ondje, da u toj neobičnoj zemlji ljudi biraju rođake, a nevjeste još i – svekre.

Našao sam dakle malo više nego ništa. I već sam htio prestati kljucati po tipkovnici, kadli se otvori podrobno razrađena novinska vijest o neviđeno krjeposnom i iznimno ćudorednom pothvatu gospođe Orešković. Gospođa je bila pet godina predsjednica rečenoga saborskog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Kada joj je mandat istekao, ponovno se uz potporu HNS-a i dijela oporbe natjecala za isto mjesto. Protukandidatkinja joj je bila HDZ-ova miljenica Nataša Novaković. Ni jedna ni druga nije uspjela u Saboru dobiti potrebnu apsolutnu većinu (76) glasova. Za gospođu Novaković glasovalo je 75, a za gospođu Orešković 46 zastupnika. Vladajuća je zastupnička većina htjela ponoviti glasovanje, ali gospođa je Orešković odbila daljnje sudjelovanje u natjecanju i povukla svoju kandidaturu. Tako je onemogućila izbor predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Nakon povlačenja kandidature ćudoredni se sjaj gospođe Orešković mogao sačuvati samo njezinom šutnjom. Ali gospođa je očito mislila da je, odlučujući u aferi „Konzultantica“ o Karamarkovu sukobu interesa, toliko zadužila Andreja Plenkovića da joj on nikako ne će moći uskratiti još jedan mandat na čelu Povjerenstva. Nije mogla podnijeti toliku nezahvalnost, pa je ustvrdila da je „miču“ jer je pošteno radila taj posao. Kako to – „miču“? Gospođu treba samo podsjetiti da joj je istekao mandat. Ništa više.

Sve u svemu, moj je dojam da u ovom slučaju nije riječ o sukobu privatnoga i javnog interesa, nego o sukobu isključivo privatnih probitaka.

 

Benjamin Tolić