U srijedu, 29. studenoga 2017., predsjednik žalbenoga sudskog vijeća u predmetu „Prlić i drugi“ sudac Carmel Agius u velikoj je vijećnici Međunarodnoga kaznenog sudišta za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu pročitao posljednju presudu svoje pravosudne ustanove.

Bila je to konačna presuda vodstvu negdašnje Hrvatske Republike Herceg-Bosne (Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću, optuženima i osuđenima od toga sudišta zbog „ratnih zločina“ počinjenih u okviru „udruženoga zločinačkog pothvata“ protiv bosansko-hercegovačkih Muslimana, današnjih Bošnjaka, u muslimansko-hrvatskim oružanim sukobima u hrvatskomu Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini god. 1992./93.

Haaški sud u svomu posljednjem pravorijeku nije škrtario na kaznama. U obama postupcima u predmetu je „Prlić i drugi“ dosudio jednako: Prliću 25; Stojiću, Praljku i Petkoviću po 20; Ćoriću 16; Pušiću 10 – ukupno 111 godina zatvora!

Svečanost je zatvaranja Haaškoga suda očito bila upriličena za Dan Republike, najveći praznik pokojne Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. I protekla bi u najboljem redu i miru da je nije temeljito uneredio jedan osuđenik. Bio je to tjelesni i moralni gorostas – general HV-a i HVO-a Slobodan Praljak! Kada je Agius pročitao njegov dio presude, general nije sjeo, ostao je na nogama. Pogledao je u kamere i viknuo: „Slobodan Praljak nije ratni zločinac!“ Zatim se obratio Maltežaninu Agiusu, Kinezu Daqunu, Amerikancu Meronu, Talijanu Pocaru i Južnoafrikancu Bakoneu Justiceu Molotou: „Sudci, s prijezirom odbacujem vašu presudu.“ I, dok ga je sudac Agius molio da sjedne, general se još više uspravio te pred očima cijeloga svijeta popio – kalijev cijanid. Kada je pao na pod, Agius je zapovjedio da se spusti zavjesa, pa rekavši: „To je sada mjesto zločina“, nastavak svečanosti preselio u drugu vijećnicu.

Naravno, cijeli je svijet odmah izviješćen o događaju. Ali velikomu je medijskom svijetu pravorijek sa smrtnim ishodom tek zgodan event. Dio će toga svijeta, poput američkoga TBS-ova komičara Conana O' Briena na tom događaju, koliko se bude dalo, i  zabavno parazitirati.

A „Region“? Ako se dan po jutru poznaje, „Region“ će u svojim lažima i prostotama, poput srpskoga glumca Sergeja Trifunovića na Facebooku,  dugo povlačiti taj event za perčin. Događaj je razgalio srpskoga predsjednika Aleksandra Vučića. On se, veli, ne bi rugao Praljkovu činu, ali očito uživa u tomu što su po završnomu haaškom pravorijeku Hrvatska i nesretna Hrvatska Republika Herceg-Bosna u „udruženom zločinačkom pothvatu“ izvršile agresiju na Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu Bošnjaci likuju. Misle da je njima u Haagu svanulo jer se tamo Hrvatima smrknulo! Nakon takve haaške osude Hrvatske Republike Herceg-Bosne i „kukavičke“ smrti generala Praljka oni će, nadaju se, Bosnu i Hercegovinu dijeliti samo sa Srbima! Dobro, tako misli i govori fukara. Ali to nije bezazleno. Iz tog humusa izrasla je i nezahvalnost Praljkova prijatelja akademika Abdulaha Sidrana, koji ni mrtvomu Praljku ne priznaje ni dobročinstva učinjena njegovoj obitelji. Troškove su, veli Sidran, hrvatskih dobročinstava Muslimanima/Bošnjacima snosile druge države!

Iz svega toga izdignuo se, bez straha od domaćih kukavelja, samo Zoran Čegar, legendarni branitelj Sarajeva, današnji zamjenik zapovjednika federalne policije. On jednostavno veli: Hrvatska nije bila agresor u Bosni i Hercegovini.

Dakle, u svijetu i nesvijetu oko nas ništa novo. No, puno je važnije kako se s tom tragičnom proslavom Dana Republike u Haagu nose Hrvati u Hrvatskoj i u Herceg-Bosni? Državna vlast se u prvi mah ponijela odlično. Ono što su dosad govorili predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Andrej Plenković bilo je potpuno u skladu s očekivanjima hrvatskoga naroda. Vidjet ćemo kako će proći sutrašnja rasprava o radu Haaškoga suda u Sigurnosnom vijeću Ujedinjenih naroda. No, znakovi su loši. Plenković je nakon pokude u The Guardianu već počeo uzmicati.

 

Benjamin Tolić