Na vijest da je Davor Ivo Stier odstupio s dužnosti ministra vanjskih i europskih poslova sisački se biskup Vlado Košić obratio otvorenim pismom predsjedniku Vlade i predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice Andreju Plenkoviću. Pismo je zatim objavio u svomu profilu na Facebooku.

Biskup se u pismu zgraža nad HDZ-ovom koalicijom s HNS-om. Drži da je Plenković, sklopivši savez s „neprijateljem“, pokazao „neosjetljivost za osjećaje i vrijednosti koje gaji većina hrvatskoga naroda“. Time će, veli, neko vrijeme održati svoju Vladu na životu, ali će izgubiti vjerodostojnost. Biskup je bridak: „Ja to zovem političkom prostitucijom.“ U skladu s time moli Plenkovića da više ne ističe da je HDZ demokršćanska stranka, jer ona to nije, barem dok je Plenković vodi. Zašto? Jer u vlast uvodi ljude poput Predraga Štromara, koji koračaju u Povorci ponosa, a od vlasti odmiče ljude poput Davora Ive Stiera, koji sudjeluju u Hodu za život. Takve su stvari po biskupovu mišljenju nespojive s kršćanskom demokracijom.

Kratko i jasno, ili ako vam je draže: „zrnato, a ne komušasto“, kako bi prije 150-ak godina rekao Fran Kurelac, „starinom Ogulinac, a rodom iz Bruvna u Krbavi“.

Plenković je šutke podnio Košićevu pljusku. HDZ-ovi visoki dužnosnici i ministri na novinarsko su pitanje što misle o biskupovu pismu kao po dogovoru slijegali ramenima i odgovarali da pismo nisu pročitali. Treba im vjerovati. Nisu pročitali, kao što ni čuli nisu Predraga Štromara, novopečenoga HNS-ova ministra graditeljstva i potpredsjednika Plenkovićeve Vlade, kada se hvastao da će on i njegovi HNS-ovci oplemeniti Vladu i HDZ „HNS-ovim vrijednostima“ i spriječiti Hrvatsku da krene smjerom kojim idu Madžarska i Poljska.

Novinarskom pitanju što misli o biskupovu pismu nije se ugnuo samo predsjednik Hrvatskoga [državnog] sabora i glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković. On je velikodušno odcvrkutao: Svatko, pa i biskup Košić, ima u demokratskoj Republici Hrvatskoj pravo misliti što hoće. A na dodatno pitanje o posljedicama Košićeva istupa za HDZ odgovorio je da ga kao glavnog tajnika HDZ-a ne zabrinjava biskupovo mišljenje.

Može se dvojiti je li to mudro ili ludo, pametno ili glupo. Što se tiče Plenkovića, on je, bez dvojbe, postupio pametno. Nije se, kao što rekoh, očitovao o biskupovu prijekoru. Znao je da će taj posao bolje od njega obaviti elitna legija „glavnostrujnih“ javnih mislilaca. Uostalom, to je mogao zaključiti i površan politički promatrač. Odavno se naime govorilo o mogućoj koaliciji HDZ-a i HNS-a. A tko je u Večernjaku čitao članke Davora Ivankovića, mogao ih je shvatiti samo kao topničku pripremu „male velike koalicije“, kako je taj Plenkovićev „demokršćanski“ izgred nazvao Damir Pešorda. A „mala velika koalicija“ ima dubljega smisla samo kao prvi korak prema „velikoj koaliciji“ – kada za nju sazriju okolnosti.

Tvrdnje da je pod svaku cijenu trebalo izbjeći nove izvanredne izbore jer bi njihovo raspisivanje ostavilo Agrokor bez zaštite, onemogućilo valjanu reakciju na arbitražu o hrvatsko-slovenskoj granici, ugrozilo povlačenje dviju milijarda eura iz europskih fondova, odgodilo natječaje za gradnju Pelješkoga mosta, snizilo rejting države na međunarodnom tržištu kapitala i zaustavilo aktivnosti oko nabave vojnih zrakoplova – jednako su vjerodostojne kao i Plenkovićeva tvrdnja da je njegovo tajno dogovaranje s Ivanom Vrdoljakom o koaliciji HDZ-a i HNS-a u skladu s europskim standardima.

Nad HDZ-ovim drugim „kopernikanskim obratom“ javno se sablaznio samo biskup Vlado Košić. Na biskupa se odmah digla bezumna hajka kao na kakva političkog disidenta u komunističkim tiranijama XX. stoljeća. Hajkače, naravno, nije zanimalo ni što je biskup rekao ni je li to što je rekao – rekao kao biskup ili kao običan državljanin. Oni su, ne obzirući se na takve sitnice, biskupa obilato častili svojom protukršćanskom pizmom i nezamislivim prostotama, optuživali ga da se miješa u politiku, prijetili mu Biskupskom konferencijom i Papom, izvrgavali ga ruglu na najblesavije načine u novinama i na dalekovidnicama.

Mudriji javni mislioci zamjerili su biskupu u ime „političke korektnosti“ uporabu riječi „neprijatelj“, a u ime dostojanstva Katoličke crkve uporabu riječi „prostitucija“, jer ta je riječ, po njihovu mišljenju, nedostojna visokoga crkvenog dostojanstvenika. Bilo je i pokušaja davanja vjeronaučne poduke neukomu sisačkom biskupu. U tom vjeroučiteljstvu istaknuo se Večernjakov Marinko Jurasić. On je biskupa Košića ošinuo kristovskim primjerom. Poslužio se svjedočenjem evanđelista Ivana kako je Isus spasio preljubnicu od kamenovanja rekavši: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ Vjeroučitelj je Jurasić međutim dvostruko pogriješio, ali to se dogodilo u njegovoj evanđeoskoj gorljivosti, pa mu treba odmah oprostiti. Na jednoj je naime strani smetnuo s uma da biskup Košić nije tražio kamenovanje kolektivne preljubnice, a na drugoj je propustio reći da je Isus preljubnicu otpravio riječima: „Idi i odsada više nemoj griješiti.“ Takvom je manipulacijom, valjda nehotice, preljub promaknuo iz opačine u krjeposno djelo.

Što dakle? Ništa. Hajka, kakva god bila, ne će zasjeniti bjelodanu činjenicu da nauk Isusa Krista nadahnjuje javno djelovanje sisačkoga biskupa Vlade Košića niti da to djelovanje usmjeruju Isusove opomene. Napose ona: „Vi ste sol zemlje. Ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?“ I ona druga: „Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.“ Hvala, oče biskupe.

 

Benjamin Tolić