Logo

Je li hrvatska država politički stabilna? Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović misli da nije, a predsjednik Vlade Andrej Plenković misli da jest. Moja neznatnost stoji u tom pitanju među Pantovčakom i Gričem neodlučno, poput onoga nesretnog Buridanova magarca koji je skončao od gladi stojeći među dvama na vlat jednakim plastovima sijena.  

     Evo zašto.

     Kriza u Agrokoru i raskid vladotvorne koalicije (odn. „suradnje“) Hrvatske demokratske zajednice s Mostom nezavisnih lista, kojim je Plenković osakatio svoju Vladu, ostavivši je bez četiriju ponajvažnijih članova: ministra uprave, ministra unutarnjih poslova, ministra pravosuđa te ministra energetike i zaštite okoliša – guraju me prema Pantovčaku. Takva mi se Vlada ne čini znakom političke stabilnosti.

     Tu misao osnažuje i oporbena buka. Najglasniji su u njoj i najrazgovjetniji Božo Petrov, Nikola Grmoja i Vlaho Orepić. Oni složno viču da je Plenkovićeva Vlada u času kada je Hrvatska demokratska zajednica razvrgnula koaliciju (odn. „suradnju“) s Mostom nezavisnih lista izgubila nuždnu potporu zastupničke većine u Hrvatskomu [državnom] saboru te da je zbog toga – nezakonita.

     Optužba, premda iz nje zavija bijes odbačenih „suradnika“, zvuči razborito. Ali Sabor je, unatoč takvu vrtloženju, vrlo stabilan. Zastupnici su umjesto Bože Petrova za predsjednika Sabora izabrali Gordana Jandrokovića (HDZ), a nakon razgovora stranačkih prvaka i neovisnih saborskih zastupnika s Predsjednicom Republike bilo je posve razvidno da se gotovo nikomu ne ide na izbore. Vidljivo je to bilo i iz političko-aritmetičke prepirke Gordana Marasa (SDP) s Plenkovićem (HDZ) na engleskom jeziku u Hrvatskomu [državnom] saboru. Maras: Show me the number! – Plenković: You show me the number! (Maras: Pokaži mi broj! – Plenković: Ti meni pokaži broj!). Bio je to civilizacijski visok sraz.

     Plenković je dakle junački odolio izazovu. Nije Marasu pokazao broj, a kamoli mu odao imena. Samo je ustrajao na tvrdnji da je njegova Vlada stabilna jer ima potporu većine saborskih zastupnika i obećao da će nakon mjesnih i područnih izbora u dogovoru s tajanstvenom saborskom većinom „rekonfigurirati“ Vladu. Time je potaknuo nagađanje o saborskomu „preslagivanju“ zastupničke većine, pa se samo od sebe nametnulo pitanje tko bi mogao uskočiti na upražnjeno mjesto Mosta nezavisnih lista. HNS? HSS? IDS? SDP? Ali svi su mogući „uskoci“ – uoči mjesnih i područnih izbora – spremno odbili sudjelovati u oblikovanju nove vladotvorne većine. To je dakako hvale vrijedna – predizborna – politička čestitost.

   Plenkovićevu najavu srdačno je dočekao SDSS-ov „etnobiznismen“, inače kolovođa saborskih zastupnika tzv. nacionalnih manjina i knez svega srpstva u Hrvatskoj – Milorad Pupovac. Njemu ne trebaju ni predizborni ni poizborni obziri. Knez je Milorad nakon rujanskih izbora egzaltirano slavio Plenkovića kao čovjeka kakav se „suhim zlatom plaća“, a ovih se dana hvasta da je s Plenkovićem – „na istom poslu“! Mislite, cvili neuzvraćena politička ljubav? Varate se. Plenković je ovih dana izrijekom potvrdio da su knez Milorad i njegovih sedam „manjinaca“ još „od listopada“ dionici vladotvorne većine. Zanimljivo. To je valjda razlog s kojega Republika Hrvatska novcem svojih poreznih obveznika financira one protuhrvatske gnusobe što ih po svijetu šire Srpsko narodno vijeće i Novosti kneza Milorada.

   Kada se pomnije pogleda, čini se da Plenković gradi političku stabilnost hrvatske države na potpori ljudi poput kneza Milorada i conte Furija. Ti se ljudi – jedan etnički Srbin, drugi etnički Talijan – ponašaju bezobrazno. Silno se nakostruše kada ih tko nazove političkim Hrvatima, a vrlo dobro znaju da samo ludom milošću Hrvata sjede u Hrvatskomu [državnom] saboru. Ondje su ravnopravni s ostalim zastupnicima iako im je izborna legitimnost sramotno invalidna, a zastupaju – pazi sad! – interese ne srpske i talijanske narodne manjine, nego srpske i talijanske nacionalne manjine, kojih manjina u Hrvatskoj nema. I nisu nacionalisti. Krasno! Ali što je to za takve ljudine?! Oni bi sada s Plenkovićem, kako je iz Beograda najavio knez Milorad, u ime političke stabilnosti „rekonfigurirali“ njegovu Vladu. I to preko – nužne mjere! To je neviđena bezobraštna. Nad njom se od političara sablaznio samo potpredsjednik Sabora Milijan Brkić. I zaradio od medijskih glavnostrujaša mnoštvo ružnih etiketa. Da stvar dolično zapapri, europski je nasađeni conte Furio zaprijetio Plenkoviću da će mu uskratiti glas ako se ne distancira od neprihvatljive izjave svoga stranačkog zamjenika i saborskog potpredsjednika Milijana Brkića da će Vladu Republike Hrvatske sastavljati Hrvati i Hrvatice.

   To bi bili vidljivi razlozi moga neodlučnog mišljenja kada je riječ o političkoj stabilnosti hrvatske države. Hrvati već 17 godina žive u paradoksu stabilne nestabilnosti ili nestabilne stabilnosti. Obje su inačice jednako pogubne. Zašto? Jer samo čuvaju i promiču društvene i političke nepravde. Stoga će Hrvatska, ako joj je do blagoslovljene političke stabilnosti, prije svega morati izjednačiti sve svoje državljane u političkim pravima i prihvatiti većinski izborni sustav.

 

Benjamin Tolić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.