Hrvatski su mjesni i područni (iliti lokalni i regionalni) izbori, koji će se održati 21. svibnja 2017., još daleko. Predizborna kampanja treba biti kratka. Ima još dosta vremena za pripreme strategija, taktika, programa. A Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) obiluje čestitim, stručnim i marljivim ljudima.

Ona će lako odrediti i pravodobno objaviti imena svojih kandidata za župane, gradonačelnike i općinske načelnike. Molim vas, budite strpljivi.

Tako nekako odgovara Andrej Plenković novinarima kada ga pitaju tko će biti HDZ-ov kandidat za zagrebačkoga gradonačelnika. Odgovor je, barem na prvi pogled, vrlo razborit, premda djelomice očito neistinit.

Izbori su doista daleko. Osobito eurohrvatu. Eurohrvat  naime zna da će se prije mjesnih i područnih izbora u hrvatskoj „užoj domovini“, koje izbore Hrvati uglavnom smatraju nevažnima, u hrvatskoj „široj domovini“ održati dvoji vrlo važni izbori – parlamentarni u Nizozemskoj i predsjednički u Francuskoj. A Plenković je osvjedočeni eurohrvat. Neki ga je internetski mudrac – kažu: sjajno – portretirao parafrazom J. F. Kennedyja: Ne pitaj što Europska unija može učiniti za tvoju zemlju, pitaj što tvoja zemlja može učiniti za Europsku uniju!

A to što Plenković veli o predizbornoj kampanji, o njezinoj dužini ili kračini? Treba li mu vjerovati? Za ta pitanja u hrvatskomu je podneblju, koliko znam, najkompetentniji  Milan Bandić, predsjednik stranke – Bandić Milan 365. Taj div hrvatske politike bez prestanka je već 16 godina u predizbornoj kampanji u Zagrebu, glavnomu gradu svih Hrvata! I još se nije umorio. Dapače, danas „dela“ ornije nego ikad. A svi mu – hotice ili nehotice – pomažu: i njegova bivša Partija, i DORH, i njegova Katolička crkva, i Šeksove „nacionalne“ manjine, i njegov prijatelj Marijan Hanžeković, i njegov negdašnji gojenac Bero, i njegova odmetnuta prijateljica Sandra Švaljek, i njegova protukandidatkinja Anka Mrak Taritaš. Milan je vazda bio svima mio. Takav je ostao do dana današnjega. U toj općoj ljubavi prema Milanu iznimka nije bio ni HDZ-ov post-tuđmanovski vrh, na kojemu su se do Plenkovića izmijenile tri markantne političke osobnosti: dr. sc. Ivo Sanader, gđa Jadranka Kosor i g. Tomislav Karamarko. Samo je Andrija Mikulić, predsjednik HDZ-ove Gradske organizacije u Zagrebu, bio potkraj godine zaprijetio da će Bandiću rušenjem gradskoga proračuna (7 mrd. kuna) izbiti „materijalnu podlogu“ za uspješne izbore, ali se njegova muževnost (ἀνδρεία) neočekivano skrušila. Ne zna se je li junačina potonuo u opću ljubav ili mu je jezik stegnula vrhovna stranačka stega.

No, pustimo zasad Mikulića. Gledajmo ono što je bjelodano. Ni u vrhovništvu HDZ-a ne misle svi da predizborna kampanja treba biti kratka. Da tako misle, jamačno ne bi glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković već sada, tri mjeseca prije izbora, u Metkoviću pred očima cijele nacije onako agitirao za HDZ-ova gradonačelničkog kandidata Dalibora Milana i HDZ-ova kandidata za župana Dubrovačko-neretvanske županije Nikolu Dobroslavića.

Dobro, reći će tkogod, ali zašto Plenković odugovlači s imenovanjem HDZ-ova kandidata za zagrebačkoga gradonačelnika, pogotovo sada kada su na teren već istrčali Milan Bandić, Anka Mrak Taritaš, Sandra Švaljek i Ivan Pernar?

Hm… da. To je pravo pitanje! Ali odgovor valjda zna samo Plenković. Mi možemo tek nagađati, suvislo ili manje suvislo. U HDZ-u doista ima dosta i čestitih i sposobnih ljudi. Plenković, dakle, ima prilično širok izbor. Ali očito ga priječe dvije stvari. Neki ugledni HDZ-ovci odbijaju kandidaturu, jer se ne usuđuju izaći Bandiću na megdan, a drugi se ugledni HDZ-ovci ne sviđaju Plenkoviću, jer se on boji rasta njihove političke snage ako nakon izbora počnu kontrolirati proračun od 7 mrd. kuna!

Za obje te stvari stranačko članstvo ima razumijevanja. Ali moguće je i nešto treće – tajno savezništvo! Ne s Mostom, to ne. S Mostom HDZ „surađuje“ na državnoj razini. Ovdje bi uzorom moglo biti savezništvo između Ive Sanadera i Stjepana Mesića, u kojemu je HDZ Sanaderovu Mesiću na predsjedničkim izborima suprotstavljao svoje slabe kandidate.

Što bi to značilo? Da će stvarni HDZ-ov kandidat za zagrebačkoga gradonačelnika biti – Milan Bandić? Ništa neobično. Bandić utjelovljuje Plenkovićev ideološki aksiom uključivosti (oliti inkluzivnosti). On „uključuje“ sve – od Tita do Stepinca. Možda se varam, ali kada HDZ imenuje svoga kandidata, bit će sve jano.

 

Benjamin Tolić