Da Ante Pavelić čuje Donalda Trumpa, veli Inoslav Bešker u Hanžekovićevu Jutarnjemu listu, osjetio bi  „pobratimstvo lica u svemiru“, a Branimir se Pofuk u Styrijinu Abendblattu najozbiljnije pita „može li biznismen, nacionalist i kralj isprazne televizijske taštine spasiti svijet“.

S Trumpom se, u  okviru svojih „čkaljavih“ mogućnosti, sprducka i onaj Jutarnjakov u Splitu ekskrementalno pomazani podoficir JNA iz Prološca… Kako u Hrvatskoj izlaze samo dva nadregionalna dnevna lista – rečeni Jutarnjak i rečeni Večernjak – može se mirne duše reći da takozvano općehrvatsko novinstvo raspiruje mržnju prema novomu predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država.

– Ali što je to? – reći će bolje obaviješten čitatelj. – To je tek blag lahor, sirotinjski odvjetak one urnebesne bure što su je demokratski poraženi globalisti podigli na objema stranama Atlantika! Takav dojam steći ćete a da i ne zavirite u sva četiri njemačka nadregionalna lista. Možete zanemariti i lijevi Süddeutsche Zeitung i lijevi Frankfurter Rundschau, pa i vladi naklonjeni Die Welt, dostatno je pogledati konzervativni Frankfurter Allgemeine Zeitung.Tamo kriče naslovi: „Merkel uzvraća na kritiku Trumpova savjetnika za gospodarstvo“; „Sally Yates: Tvrdoglava pravnica“; „Bojovnici ili tumači: Pentagon želi izuzeće od zabrane ulaska u SAD za iračke suradnike“; „Posljedice Trumpove politike za njemačko gospodarstvo“; „Trumpov glavni savjetnik: Ideolog Stephen Bannon“; „Trumpove izjave o NATO-u bude strahove na Baltiku i u Poljskoj“; „Tehnološki koncerni o tužbama protiv Trumpa“; „Trump će propasti zbog Amerike“ („jer je podcijenio otpornu snagu svojih građana“).

Opaska je na mjestu. No meni ovdje nije do Trumpa. Samo se čudim Beškeru i Pofuku. Kako se tako umni i uljuđeni europski intelektualci mogu iz čista mira spustiti na razinu dojučerašnjega počasnog predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista – Stjepana Mesića? Koji im je vrag? Zar ne vide kako im agitpropovska dijalektika radi o glavi? Kako Beškeru može pasti na pamet da Trumpa „bratimi“ s odvjetnikom kojega je viteški srpski kralj Aleksandar, u odsutnosti, osudio – na smrt? Ludo je to, luđe od slavnoga Mesićeva partizanskog vojevanja, ako se ne varam, u ruksaku Duška Bilandžića. A Pofuk nazva Trumpa „nacionalistom“ i „kraljem isprazne televizijske taštine“ te mu podmetnu „spašavanje svijeta“.

Dečki, dečki! Ako se Trump, kaneći graditi obrambeni zid na granici prema Meksiku, kako bi spriječio ilegalne ulaske iz Meksika u Sjedinjene Američke Države, bratimi s Pavelićem, koji nije gradio takve zidove, onda su se prije Trumpa s Pavelićem pobratimili Meksikanci – jer su već podignuli obrambeni zid prema Gvatemali. To je dakle, Beškeru, dvostruka podvala Paveliću. A nacionalizam? Nacionalizam je, Pofuče, u prvomu redu – odbacivanje tuđinske vladavine. Nakon toga može, dakako, biti i štošta drugo. Ali, zaboga, kako se nacionalizmom, pa i fašizmom, može nazvati sigurnosna zabrana strancima da ulaze u Sjedinjene Države? I to samo  državljanima onih zemalja iz kojih   onamo stižu teroristi? To je valjda suvereno pravo državne vlasti.

Mogu razumjeti odbojnost njemačkih državnih dužnosnika prema Trumpu, njegovim izjavama i postupcima. Ta je odbojnost debelo interesno potkovana. Ali nikako mi ne ide u glavu ovo hrvatsko držanje. Prvo, odakle hrvatskomu veleposlaniku u Washingtonu smjelost da onako pristrano izvijesti Predsjednicu Republike, Ministra vanjskih poslova i desetke drugih državnih dužnosnika o predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Državama? A sada ovo nakon izbora? Što rade pojedini naši novinari? Osobito oni koji su godinama dizali glas protiv „govora mržnje“? Zar je u pojedinaca globalistička mržnja prema nacionalnoj državi tako jaka da može uzdržavati i bezinteresnu odbojnost prema teorijskom zagovorniku suverenizma? Kao što rekoh, ne ide mi u glavu.

A onda, kako to da se može tako govoriti o poglavaru druge države, a pogotovo o poglavaru savezničke države? Takav je javni govor vjerojatno kažnjiv, a mogao bi Hrvatskoj nanijeti puno više štete nego diplomatsko izvješće Joška Pare. Treba naime imati na umu da „antifašističke“ etikete koje ta gospoda tako reći  umjetnički lijepe  izvan Hrvatske imaju puno teže značenje nego u Hrvatskoj, gdje je – zahvaljujući „antifašistima“ Mesićeva kova – svaki hrvatski suverenist samim time fašist. Prosvijetli im, Bože, pamet i svrni pogled na ono što Srbi, oslanjajući se na Ruse, zakuhavaju u našemu susjedstvu.

 

Benjamin Tolić