Migrantska kriza, britanski izlazak (Brexit) i izbor Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država temeljito su potresli „obitelj europskih naroda“, kako hrvatski globalisti tepaju Europskoj uniji. Takva se gibanja prije nekoliko godina nisu ni naslućivala, a kamoli predviđala. To su veliki događaji.

Zahvatili su stotine milijuna ljudi, a pred sobom valjaju bitne ljudske interese. Mogu dakle temeljito promijeniti obrazac političkoga shvaćanja svijeta – izdušiti globalizam i nadahnuti suverenizam. 

Glavnostrujnim „javnim misliteljima“ u Bruselju i njihovim bukačima u bruseljskim podružnicama diljem Europe pao je mrak na oči. Kako je to moguće?! I dršću. Ne od zimske studeni, nego pred izborima koji će se održati u toplijemu dijelu ove godine u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Hoće li i tamo, a onda i u cijeloj Europskoj uniji, stvari krenuti po Trumpovu obrascu? I što to znači?

U strahu od Trumpa proriče se svašta. Žestoki globalisti, pobornici „svjetske države i jedne vlade“, imaju apokaliptična viđenja. Ako, vele, nitko ne zaustavi Trumpa, pred nama je  smak svijeta. Blaži globalisti uzorno demokratski pozivaju na bojkot i opoziv netom izabranoga Predsjednika.

Ne čine to samo u Sjedinjenim Američkim Državama. Strasti su se rasplamsale i na ovoj strani Atlantika. Tako jako te se  čovjeku pokadšto učini da je Trump izabran za predsjednika Europske unije! Europski globalisti bili su i u američkomu predizborju snažno zauzeti. Slavili su i hvalili Trumpovu suparnicu Hillary Clinton, a ružili i omalovažavali Trumpa. Sada Trumpom plaše svijet. Evo dvaju visokih primjera. Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier Trumpa naziva „propovjednikom mržnje“, a francuski predsjednik François Hollande osjeća Trumpov javni govor  kao „podražaj na povraćanje“. Prema takvim ocjenama diplomatska je bilješka hrvatskoga veleposlanstva u Washingtonu koju je u svibnju prošle godine odobrio veleposlanik Joško Paro tek nevin izraz  podložničke oholosti prepametna državnog činovnika.   

Ni papa Franjo nije bio blaži u ocjeni predsjedničkoga kandidata Trumpa i njegovih obećanja. On je, čini se, doktrinarni univerzalizam Katoličke crkve poistovjetio s političkim globalizmom. Stoga je iz Trumpova mišljenja o migrantima zaključio da takav čovjek nije kršćanin, a u Trumpovu obećanju da će Amerikancima vratiti ponos i Ameriku učiniti opet velikom uočio je sličnost s njemačkim težnjama 30-ih godina XX. stoljeća te upozorio Amerikance da je i Hitler bio izabran. Kada su Amerikanci unatoč svemu izabrali Trumpa, papa Franjo je Trumpu čestitao na izboru i obećao da će moliti za njegovo prosvjetljenje. 

Čime je to Donald Trump sablaznio uglađeni globalistički svijet? Rekao je puno grubih riječi, koje vrijeđaju fino uho toga svijeta. Na primjer: Europska je unija instrument Njemačke; podignut ću zid duž američko-meksičke granice; ponosan sam kršćanin i branit ću kršćanstvo; ne ću podupirati udruge koje promiču pobačaj; vratit ću vlast narodu; neću izvoziti demokraciju; uništit ću Islamsku državu; borit ću se protiv terorizma; uvest ću visoke carine na uvoznu robu, uključujući i onu koju u inozemstvu proizvode američke kompanije; otvarat ću u domovini, a ne u inozemstvu nova radna mjesta; raskinut ću škodljive međunarodne trgovinske ugovore; od saveznika u NATO-u zahtijevat ću poštenu raspodjelu troškova kolektivne sigurnosti; relaksirat ću odnose s Rusijom.

Još su sablažnjivije odjeknuli prvi Trumpovi predsjednički potezi. Oni naime pokazuju da će Trump doista nastojati ostvariti svoja predizborna obećanja.  

Strastveni Trumpovi kritičari vrte glavom: nema tu nikakva programa, sve je to zbrda-zdola nabacano, nekoherentno i neostvarivo. Meni se ne čini tako. Stil je svakako kampanjski, ali sadržaj je prvorazredan. Ovdje nasumce nabacane pojedinosti čine vrijednosno koherentan sustav. Sustav „svete domovinske sebičnosti“, kako je Antonio Salandra nekoć nazvao srž nacionalne politike.  A što će Trump od svoga programa ostvariti, pokazat će vrijeme.

Bilo kako bilo, našim bi globalistički zaigranim državnim dužnosnicima promjena „američke paradigme“, kako bi rekao Davor Ivo Stier, mogla koristiti. Ako ništa,  trebala bi ih podsjetiti  da je Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda (i, dakako, svih onih „nacionalnih“ manjina što ih je Vladimir Šeks onako „šesno“ postrojio u Izvorišnim osnovama Ustava).

 

Benjamin Tolić