Logo

U neposrednoj budućnosti bit ćemo svjedoci suptilnih pomaka a i flagrantnih (očitih) repozicioniranja na političkoj sceni. Ključno je pitanje hoće li se najveća hrvatska politička stranka HDZ-e konsolidirati ili će još dublje potonuti?

Medijsko psihološke operacije koje su bile pokrenute prije godinu dana (slučaj Tolušić, i tkz. afera SMS, 'elitna prostitucija' …) i one koje će sljedećih tjedana i mjeseci biti aktivirane u najširem spektru, imale su i imat će jedan jedini cilj: da se nekada državotvorna, a uz to i najveća hrvatska stranka, oslabi, radikalno kompromitira, da joj se poništi kredibilitet, da pred parlamentarne izbore skrahira, doživi poraz i u konačnici (u političkom smislu) eutanazira.

Jedan od kratkoročnih ciljeva medijsko psiholoških operacija je i provociranje parlamentarnih izbora. A gubitak pak parlamentarnih izbora ne bi ugrozio samo HDZ, nego bi mogao ugroziti temelje države. Tko apriori negira ovu pretpostavku, preporuka je autora ovih redaka da odustane od čitanja teksta u nastavku.

HDZ je u gubitničkoj poziciji

Članstvo a i simpatizeri stranke - ne i vodstvo - svjesni su da je HDZ u nezavidnoj poziciji. Iznimka su Brkić i Anušić koji su razumjeli i prihvatili poruku birača.

Vodstvo, nakon loših rezultata na predsjedničkim izborima, a prije njih na izborima za europski parlament pak tvrdi da predsjednik Plenković vodi stranku u dobrom smjeru. U širem smislu govoreći politička orijentacija vodstva stranke nije pogrešna, ali odabrani smjer nije dobar. Nepobitni dokazi su rezultati dvaju zadnjih izbora.

O dobrom smjeru HDZ-a pod Plenkovićevim vodstvom izjasnili su se - osim Božinovića, Bačića i Jandrokovića – Josip Manolić, Ivan Račan, Radimir Čačić, ali nitko od HDZ-ovih prvotimaca ne uspijeva shvatiti zbog čega oni to tvrde, ne uspijevaju deducirati logičku shemu po kojoj SDP raste a HDZ pada.

Nažalost, Plenkovićevo je zaključivanje pogrešno. On tvrdi da su koalicije, takve kakve jesu, nužne i da su poslužile ostvarenju cilja – stabilne vlasti. Zaključivanje je pogrešno jer je dovelo do neželjenog učinka tj. poraza na predsjedničkim izborima, a u konačnici bi moglo dovesti do trajnog gubitka vlasti.

Previdi i loši potezi

Lider HDZ-a je povukao nekoliko loših poteza: koalirao je sa HNS-om i SDSS-om, kumovao Marakeškom sporazumu i dovršio SDP-ovu priču s Istambulskom konvencijom.

K tomu treba pribrojiti i niz loših poteza: odobravanje gay-roditeljstva, financiranje protuhrvatskog tjednika iz državnog proračuna (Pupovčeve Novosti), loš odabir ministara (Divjak, Koržinek, Murganić, Pejčinović, Bošnjaković, Grlić Radman, Prgomet …), dvojbena imenovanja na važne dužnosti u Saboru i diplomaciji. Kumulativni je učinak grubog previda i niza loših poteza: nestabilnost vlasti i gubitak koalicijskog potencijala na duži rok.

Nestabilnost 'stabilne vlasti'

Manji su koalicijski partneri HDZ-a davno shvatili da je predsjedniku Vlade 'stabilnost vlasti' slaba točka i da na jeftin način mogu doći u priliku kapitalizirati svoj utjecaj. Međutim, nakon gubitka predsjedničkih izbora rok trajanja stabilne vlasti je radikalno skraćen.

Konkretno, svaka karika koja veže postojeću parlamentarnu većinu biti će iz tjedna u tjedan sve slabija jer će biti na različite načine ugrožavana, napadana kako bi jedna po jedna bila razvrgnuta i upotrijebljena na štetu HDZ-a. Razumje li vodstvo HDZ-a u čemu je poslanje Darija Juričana?

Paradoks je u tome što je HDZ koaliranjem s SDSS-om i HNS-om izgubio mogućnost koaliranja u budućnosti sa strankama sličnog ili bliskog političkog profila; SDSS će se vratiti u svoje prirodno okruženje, HNS će biti stranaka na papiru, a stranka zagrebačkog gradonačelnika u odlasku neće preživjeti prve izbore koji bi mogli doći i prije jeseni.

Snaga oporbe s lijevog ideološkog sektora

Utjecaj lijevih stranaka, bile u oporbi ili na vlasti, ne proizlazi od njih samih. To je onaj konspirativni utjecaj bivše komunističke a sada neoliberalne nomenklature koja je od devedesete do danas zahvaljujući Socijalističkoj internacionali i njezinim koordinatorima Jiří Dienstbieru i Erdhardu Buseku zadržala svoja uporišta u institucijama.

U vrijeme kad se istinska Hrvatska borila za opstanak, ta se nomenklatura vješto prikrivala, a u novije vrijeme u okolnostima demokracije i relativizma - obnovila. Radi se o naslijeđenom utjecaju i moći iz vremena titoizma i ondašnje geostrateške sheme u očima Zapada, prepoznatljivoj po sveopćoj političkoj servilnosti i probalkanskoj politici.

Medijsko okruženje

Jedan od uzroka zbog kojih je HDZ dospio u gubitničku poziciju su mediji. Prvotimci HDZ-a na čelu s Plenkovićem ne akceptiraju u punoj jasnoći neprijateljsko medijsko okruženje. To i nije nova činjenica u političkom životu HDZ-a, ono je konstanta.

Međutim, u prošlosti - u vrijeme prvog Predsjednika - HDZ je uspijevao dobiti ključne bitke u medijskom ratu kako bi u kritičnim momentima zadržao vjerodostojnost i politički integritet, ali ponajviše zaslugom Franje Tuđmana. Od 1990. g. do danas to je neprijateljsko okruženje bilo neskriveno, klevetničko, dezinformacijsko, ali je u zadnjih pet godina prikriveno, suptilno, kamuflirano u filozofiji 'otvorenog društva', zaogrnuto ideologijom kozmopolitizma, korektnosti i lažnog europejstva, okruženje u kojem dužnosnici ove stranke (HDZ-a) ne prepoznaju porijeklo moći oporbe u najširem smislu, a ni svoju objektivnu slabost.

Ministri u Vladi, saborski zastupnici (odnosi se na članove HDZ-a) ili stranački dužnosnici na čelnim pozicijama u stranačkim tijelima koji ne znaju u čijim su rukama Nacional, Novosti, Stiriyna izdanja, ponajprije Express, 24 sata ... potpuno su neinformirane osobe, politički amateri, početnici koje bi trebalo isključiti iz svake ozbiljne rasprave o bilo čemu a ne samo o političkoj budućnosti Hrvatske.

Zbog čega?

Zbog toga što ne razumiju da su mediji osnovni ideološki alat, instrument i rekvizit u kreiranju događaja i proizvodnji mišljenja, alat u modeliranju političke svakodnevice i koji će između ostaloga biti upotrijebljen za eutanaziranje najveće državotvorne stranke, posljedično tome i ugrozu samih temelja Hrvatske države.

'Lideri' HDZ-a nisu imali pobjednički koncept za osvajanje medijskog prostora jer mu nisu pridavali važnost. Nije im bilo važno tko su i kako se regrutiraju predvodnici novinskih čopora, tko održava novinske čkalje i brloge, čije su sve 'ćelije' priključene ili ugrađene u sustav. Konkretno, onaj tko ne zna tko je na čelu Hine, tko je glavni urednik i kako se selektiraju vijesti ove anacionalne agencije, tko ih preuzima, interpretira i distribuira … svakako bi trebao biti isključen iz ozbiljne analize hrvatskog medijskog prostora a da se o važnijim dužnosnicima i ne govori.

Na HRT-u je stanje na rubu podnošljivog. Urednici informativnih emisija jedva da razlikuju bitno od nebitnog. Ono što kao fake news izostaje u informativnim emisijama prolazi u emisijama zabavnog karaktera ili kroz emisije 'portret talk show-a'. Posebno neprijateljstvo spram HDZ-a i svakog oblika suverenizma pokazuje televizija N1. Njezina misija i koncept su integriranje 'regiona', odnosno reorganizacija balkanskog političkog prostora. Sve što ne ide u prilog obnavljanju bratstva i jedinstva sankcionira se i prokazuje na perfidan način.

Informativne emisije RTL-a, Televizije N1, TV Nove .. tobožnjom neposrednošću i aktualnošću nadvladavaju inertni HRT i preuzimaju mu gledateljstvo što je još jedna zabrinjavajuća varijabla koju prvaci HDZ-a ne razumiju.

Proizvodnja na tekućoj traci

Čestim i nekompetentnim nastupima stranački prvaci, ministri, saborski zastupnici neizravno dokazuju da su upotrijebljeni kao usputna ilustracija događaja koje proizvode ljudi iz sjene.

Dovoljno je analizirati izjave ili odgovore ministra na pitanja koja se ne dotiču njihovog resora. Nepotpuni, neodređeni, neuvjerljivi odgovori na svakovrsna novinarska pitanja (servirana i konzumirana u hodu) postaju ne samo 'tema dana' nego pogodno tlo za dezinformiranje, navođenje na krivi trag, zbunjivanje, postaju pogodno tlo za antagonizme unutar HDZ-ove vladajuće strukture a rijetko kad protiv oporbe.

Primjeri obavijesnih akcija

Jedan od događaja koje kao obavijesnu akciju iz domene specijalnog rata u medijskom prostoru proizvode ljudi iz sjene je 'afera' s bivšim ministrom Tolušićem. Iz kojih je sve elemenata konstruirana ta afera?

Bivši ministar prepoznat je kao mogući oponent predsjedniku Vlade; prekrižio je neka imena na listi poticaja ministarstva poljoprivrede koju je naslijedio od SDP-a; ima utjecaj na članstvo stranke u županiji; u vlasništvu je nekretnine koja nije upisana u zemljišne knjige. Dovoljno elemenata za kompromitaciju.

Kompromitacija Tolušića, odnosno Vlade u fokus javnosti dovodi fotomontaža na naslovnici jednog opskurnog tjednika. I igra toga tjednika s malom djecom iz Vlade i svekolike javnosti mogla je započeti: te ima vatre gdje ima dima, te je fotomontaža te nije, te je papak ovakav te onakav. Mala djeca su toliko bila zbunjena da se morala zbog interese javnosti angažirati i SOA-a. I ta institucija čije je poslanje zaštititi nacionalne interese dokazuje kako ima suvremeni softver za pretraživanje interijera, pretraživanje odjeće i obuće da bi na kraju dokazala da se radi o fotomontaži.

I Tolušićeve sive stanice su reagirale: tužio je dotični tjednik. Ali sa zakašnjenjem. Zahvaljujući Plenkoviću taj opskurni tjednik - koji objavi laž pa dokazuje da je objavio laž - postaje zrcalo istine. Plenković se zahvalio uredniku tjednika što je, eto, nakon 'stotinu dvojbi' utvrdio da se radi o fotomontaži.

Koji je epilog afere?

Prostor manipulacije kojega inače koriste mediji postao još je širi i dublji zahvaljujući naivnosti 'vladajuće' pameti.

Primjer drugi

Opis sljedećeg primjera mogao bi započeti pitanjem: tko je u hrvatskoj politici poslije Tuđmana, Šuška i Pašalića u medijima najnapadanija osoba?

Upravo onaj koji je uporno ponavljao i ponavlja da stranačke dvojbe i prijepore treba rješavati u okviru stranačke obitelji. Znao je o čemu se radi: o hajci koja ga je trebala uz medijsku larmu i fanfare s Iblerovog trga izbaciti iz igre. Sva se ta igra s indicijama, sumnjičenjima, maštovitim konfabulacijama dogovarala i slagala u redakciji Bere Jelinića i Gaure Hodak a i pod krovom Stiryne kuće.

Treba li nabrajati koji su sve likovi osim Jelinića, Varge, Rašete i Gaure bili angažirani u priči poznatijoj kao Afera SMS? Treba li možda objašnjavati posredničku ulogu nekih ljudi iz HDZ-ovog tabora? Do razumijevanja priče oko afere SMS može se doći kraćim putem, tragom novca i to u tri koraka, preko odgovora na pitanja: tko je putem oglašavanja financirao Nacional, tko je imenovao upravu državne tvrtke koja je financira Nacional, je li glavni tajnik HDZ-a imao stranačku licencu za posredovanje svoga utjecaja?

A zašto je priča o aferi SMS, odnosno o elitnoj prostituciji došla do kraja? Zato što su pokretači afere došli do dokumenta iz arhiva DORH-a koji pobija sve njihove konstrukcije, zato što su u međuvremenu doznali da i onaj koga su htjeli kompromitirati zna za taj dokument.

Na kraju i pitanje: Može li djetinja pamet iz zloćudnih priča koje se tiskaju u Nacionalu i Stiriya-Expressu dokučiti o čemu i o kome zbori Josip Manolić u Nacionalu od 31. prosinca 2019. g. kada kaže: 'Plenković je pogriješio što nije išao do kraja raščistiti s onima koji su bili upleteni u aferu SMS. To je bio moment u kojem je Plenković imao na dlanu mogućnost očistiti HDZ od najagresivnijih i najneprihvatljivijih kadrova.'

Primjer treći

O čemu pak govori u svojoj kolumni novinar Večernjeg lista, Mirko Galić kada u svome tekstu od 4. svibnja prošle godine kaže: 'Hoće li hrvatski 'mali Ranković', pasti zbog prisluškivanja, novca, seksa i vlasti?' Pa kada je onaj na koga se odnosila usporedba s Rankovićem javno rekao da difamatore koji ga povezuju s aferama prepoznaje u ljudima iz udbaških krugova, Plenkovića mu je, javno dakako, uzvratio komentarom: 'Domišljat odgovor.'

Ako je samo površno informiran čitatelj će znati tko je to Galiću 'mali Ranković'. Znat će i to da je Mirko Galić bio veleposlanikom u Parizu. Tamo ga je uputio SDP-ov establishment koji je upravljao i upravlja svojim i HDZ-ovim diplomatskim resursima iz Titovog vremena. A tko je Mirku Galiću u to vrijeme (od 2007. godine) bio zamjenik? Da pitamo predsjednika Vlade? Bi li imao kakav domišljat odgovor?

Ime koje povezuje sve medije u trajnom neprijateljstvu prema HDZ-u, Tuđmanu, Šušku, Pašaliću i najprogonjenijem političaru poslije njih, upravo je Mirko Galić. Bio je kolumnist Nacionala, urednikom Globusa, suosnivač Sorosovog brloga poznatog kao Forum 21, bio je direktorom Europapress holdinga Nine Pavića, ravnateljem HRT-a u doba Mesić-Račanovog poglavarstva nad Vladom, Saborom i Pantovčakom.

Mnogo je sličnih primjera i svi bi dokazali da su medijsko psihološke operacije bile osmišljene više od godinu dana prije predsjedničkih izbora s jednim jedinim ciljem: da HDZ-ov kandidat bude poražen. Mediji su kandidatu HDZ-a pričama o prisluškivanju i upitnoj lojalnosti njezinog savjetnika (Vlade Galića) postavili klopku. S kakvom je naivnošću žrtva pala u nju, ne zaslužuju nikakav respekt ni povjerenje da i dalje obnaša dužnost koju je obnašala.

Pouka poraza. Je li nakon dva poraza moguća pobjeda?

Nema ničije krivnje osim HDZ-ove i njegovog vodstva. Bude li se tko od dužnosnika HDZ-a u budućnosti ravnao politikom koju promoviraju mediji poput Nacionala, Expressa, Jutarnjeg, televizije N1, nema sumnje, bit će gubitnici.

Postoji li način da se HDZ konsolidira i da obnovi svoj koalicijski potencijal? Bi li izgubljeni koalicijski potencijal bio obnovljen odlaskom Andreja Plenkovića s čela HDZ-a i dolaskom na njegovo mjesto nekoga od samoimenovanih pretendenata?

Mudar čovjek, državnik, (a ne samo političar) naći će rješenje onda i samo onda ako shvati uzroke i razloge zbog kojih je dospio u gubitničku poziciju. Ključ pobjede je u zajedništvu kandidata i protukandidata koji će slijediti Tuđmanovu ideju a ne onih koji su protivnici suverene Hrvatske.

Bez sumnje, Plenković ima nezamjenjivih vrijednosti. One bi se udvostručile kada bi lider HDZ-a pokušao sinkronizirati Bruseljska očekivanja s prijedlozima svojih protukandidata i željom simpatizera i članova svoje stranke. Uspije li, politička bi orijentacija HDZ-a ostala ista a smjer (u desno) korigiran.

 

Ivan Mihael Ban

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.