Logo

Znam, nije pristojno citirati svoje prosudbe, uz ispriku ili bez nje čitatelj će ionako odmjeriti kaznu, ali, događaji unatrag dva tjedna daju priliku spomenuti nekoliko rečenica koje sam na mrežnim stranicama ovoga portala napisao prije godinu i tri mjeseca.

- Anketna će se istraživanja podešavati u zamršenijoj kombinatorici s više taktičkih obrata, a mediji će odnose unutar HDZ-a opterećivati slučajevima sputavanja demokratske slobode u iskazivanja stavova uglednih članova, potencirati će glasine o razlazu predsjednika i tajnika stranke, provocirati će 'iznevjerena obećanja' dana koalicijskim partnerima, objavljivat će mišljenja bivših članova stranke, ukazivat će na primjere autoritarnosti i nedosljednosti stranačkog vodstva. Mediji će s približavanjem datuma izbora istraživati privatnost Tomislava Karamarka, a Milijana Brkića će povezivati s istragama i mogućim uhićenjem. Biračkom će tijelu gospodarski program biti tumačen kao rizik i žrtvovanje (otpuštanje radnika) s neizvjesnim ishodom. Predsjednicu RH držat će u okruženju, svojevrsnoj izolaciji, odnosno, neće je pratiti u punom opsegu njezinih državničkih aktivnosti, diskreditirati će je s vremena na vrijeme na suptilniji način, držat će je podalje od stranačkih nadmetanja.

Svi sve znamo

Danas svi sve znamo: parlamentarni su izbori prošli; distorziranu sliku stvarnosti posredovali su mediji, negativni trend za Domoljubnu koaliciju je otpočeo mjesec dana prije samih izbora pa je njihov rezultat takav kakav jest. Rezultat je bio iznenađujući samo za ljude koji nisu prepoznali što se doista na medijskoj sceni događalo i tko je sve i na koji način utjecao na ishod izbora.

Negativni se trend nastavio u postizborno vrijeme, no, ovdje nije riječ o nepodnošljivoj lakoći predviđanja ili maštovitoj destrukciji s Mostom kao operatorom krize, riječ je ponajprije o ljudima izvan HDZ-ove stranačke hijerarhije koji su nakon formiranja 'te i takve vlasti' počeli s njenom eksploatacijom, riječ je o 'suradnicima' predsjednika HDZ-a koji su kao savjetnici bili zaduženi za medije i njemu samome.

Mostove reforme na SDP-ov način

Koji je rezultat takvoga pristupa? Taj da se Domoljubna koalicija obveže na provođenje političkog programa Milanović-Pusićeve sljedbe. Ilustrativan je primjer s reformom školstva. Boris Jokić, Milanovićev izabranik, nametnuo se kao stručnjak, mediji mu tepaju a da ništa konkretno ne propituju, uz pomoć Karamarkova savjetnika Damira Juge zasjenio je ministra i ministarstvo, puk cvili i cviči o neophodnoj i žurnoj provedbi kurikula. Na državnoj televiziji polupismena novinarka Maja Sever taktira ritam prosvjeda, HRT ga izravno prenosi s Trga Bana Jelačića i desetak trgova diljem Domovine i svijeta; nitko da kaže da je u biti problema anarholiberalna inačica Šuvarove reforme s kraja sedamdesetih za koju su brojni učeni ljudi rekli da je treba zaustaviti a Vesna Pusić mjesec dana prije izbora da ju se mora pošto-poto provesti.

Ovakvih je primjera neprebrojivo mnogo. Ista im je potka: Most stvara iluziju da se sa SDP-ovim kadrovima može provesti 'reforma' s kojom se Božo Petrov naslijepo poštapa, o HDZ se libi reći da je to nemoguće.

Kriza vlasti i geostrateško repozicioniranje velikih sila

Sve ovo na taktičkoj razini političkog nadmetanja zameo bi vjetar da Karamarkova privatnost nema veze s 'igrom' na strateškoj razini. U pozadini aktualne krize Vlade geostrateško je repozicioniranje velikih sila čije se nadmetanje prelama preko odnosa u samoj Vladi a dobrim dijelom i u najvećoj stranci.

Nekoliko je tu presudnih čimbenika: otpust ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića, potom nominacija novog ravnatelja, odnosi Ina-Mol (tužba Mola i protutužba Ine), opoziv predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića, supozicija predsjednice RH, predsjednika Vlade i ravnatelja SOA-e. (Naravno, operator krize je Most, uz napomenu da oni toga i nisu svjesni jer su fokusirani na vlastito mesijanstvo bez pokrića, na političko pivotiranje i teritorijalni preustroj - jedino što su konkretno ali površno domislili).

Širi kontekst – izjave Joa Bidena i Baraca Obame

Za razumijevanje šireg konteksta potrebno je prisjetiti se izjave američkog potpredsjednik Bidena nakon zasjedanja Energetskog i ekonomskog summita Atlantskog vijeća u Istanbulu u studenome 2014. Biden je tada izjavio kako 'Hrvatska ima potencijal postati regionalno energetsko čvorište ako bude pametno ulagala uz potporu EU'. Nekoliko mjeseci prije Joa Bidena jednako izravan je bio i američki predsjednik Barack Obama ustvrdivši da se 'Rusiju mora zaustaviti u širenju energetskih investicija na granici koja je sada postavljena. Ona ne smije prijeći osovinu koja se sada proteže od Baltičkog do Jadranskog mora'.

Izjave dvojice najviših američkih dužnosnika koincidiraju s krizom u Ukrajini i redefinicijom energetske neovisnosti zapadne Europe o Rusiji.

(Treba dodati i to da Bijela kuća s nepovjerenjem gleda na mogućnost uspostave njemačko-ruskog gospodarskog savezništva čija je nesumnjivo velika žrtva - Ukrajina. Preko šest tisuća pruskih kompanija aktivno je u Rusiji i Berlin ne želi ničim ugroziti to partnerstvo. Njemačka energetska grupacija E.ON je investirala oko šest milijardi eura u elektrane u Rusiji, a istodobno je uvoznik ruskog plina za potreba svojih elektrana u Njemačkoj i u Europi. Druga važna činjenica vezana za Ukrajinu je da je Hunter Biden, mlađi sin podpredsjednika SAD Joe-a Bidena član Savjeta direktora kompanije Burisma Holdings, najvećeg ukrajinskog proizvođača prirodnog plina.)

Nema sumnje da su Biden i prije njega Obama mislili na LNG terminal na Krku čija bi izgradnja priječila dolazak ruskih energetskih divova na Jadransku obalu i onemogućila njihovu energetsku a posljedično tome i gospodarsku dominaciju. Uostalom, nije li iz tih razloga i propao projekt Južni tok?

Sa sigurnošću se stoga može tvrditi da je Europska komisija na nagovor State Departmenta pristala iz svojih fondova sufinancirati hrvatski projekt gradnje terminala odobrivši pet milijuna eura za izradu modela financiranja kao i za samu tehničku dokumentaciju.

Što je cilj?

Cilj je uspostaviti energetski koridor Krk - Baltik i osigurati opskrbu plinom Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske, potencijalno Slovenije i Austrije, kako bi se osujetio ruski energetski prodor na isto tržište. Drugim riječima cilj je diversifikacija puteva opskrbe neovisne o ruskom plinu.

Uz LNG još je jedan projekt važan za Hrvatsku: gradnju plinovoda od Kaspijskog jezera do Italije kojim će plin iz Azerbajdžana stizati u Europu. Priključenjem Hrvatske na spomenuti plinovod i njegovom aktivacijom bi se dodatno diversificirali dobavni pravci i smanjila europska ovisnost o ruskom plinu.

Ali Rusi imaju Srbiju (Niš, Pančevo), imaju Republiku Srpsku (rafineriju u Bosanskom Brodu), oligarsi su pokupovali Crnogorsku obalu dokazujući paradoks: NATO osigurava prostor u kojemu oni uspješno posluju. Dakle, 'utjecajem na 'region' ruska politika ugrožava američku geopolitiku osmišljenu u okomici Baltik Jadran. Nikako ne treba izgubiti iz vidokruga da je još jedna zemlja iz 'regiona' u neprimjetnom savezništvu s Rusijom: Slovenija.

Treba li onda kome objašnjenje tko je izbacio Sloveniju iz arbitražnog postupka o Piranskoj vali, treba li objašnjavati da je u iznimno povjerljivoj i posredničkoj ulozi bio i ravnatelj SOA-e Dragan Lozančić koji se kao kolateralna žrtva našao na popisu otpisanih, ali ipak časno otpuštenih. Da ne bude zabune, prisjetimo se dana kada je američka veleposlanica na noge došla u ured Predsjednika Vlade i pojasnila stajalište State Departmenta. Suvišno je onda spominjati da su se predsjednik Vlade i Predsjednica ubrzo nakon prvih nesuglasica oko Lozančića našli na zajedničkoj kavi.

Neovisno o tijeku krize vlasti, jasno je da će predsjednica Kolinda Grabar Kitarović biti na strani Tihomira Oreškovića sve dok taj scenarij bude realan i racionalan.

Jedna dimenzija geostrateške 'igre'

Na kojoj se razini odigrava ovo geostrateško repozicioniranje dokazuje i jedna naoko sporedna činjenica: kad god je u 'region' došao prvi čovjek ruskog energetskog diva Aleksej Miler, nekako u isto vrijeme se na istom interesnom prostoru pojavio i Amos Hochstein posebni izaslanik i koordinator za međunarodna energetska pitanja u Državnom tajništvu Sjedinjenih Američkih Država.

Pojednostavljeno rečeno, State Department ni u kojem slučaju neće dozvoliti ulazak Mola, jer, čini se po svemu da iza Mola stoje Rusi.

Zato je istraživan lobist MOL-a Jozo Petrović, zato je istraživana privatnost Ane Šarić, zato je Nacional posredovao informacije o ugovoru Peritus savjetovanja d.o.o. i agencije Drimiae, itd.

Zato je Tihomir Orešković rekao da je Karamarko ogroman problem za Vladu, zato je Božo Petrov poslužio u priči oko političke odgovornosti i zato je došlo do krize vlasti.

 

Ivan Mihael Ban

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.