Povodom 100 godina postojanja predškolske djelatnosti na području Grada Omiša,  Dječji vrtić Omiš proslavio je visoku obljetnicu svoga rada postavljanjem izložbe fotografija i dokumenata od 1917. do 2017. godine i predstavljanjem prigodne monografije Sto godina vrtića u Omišu.  

Proslava je započela, 18. ožujka,  predstavljanjem monografije Sto godina Vrtića u Omišu, kojeg su utemeljile Sestre Služavke Malog Isusa te nastavljena 19. - 21. ožujka, otvaranjem izložbe u kongresnoj dvorani Mirabela u Omišu. Monografiju su uredile Đurđica Rogošić i Biljana Borovac, a predstavila ju je gospođa Davorka Deur, ravnateljica OŠ Omiš. Monografija  100 godina vrtića u Omišu nastavak je monografije koja je objavljena prije deset godina pod nazivom  Devedeset godina vrtića u Omišu, koju je priredila Đurđica Rogošić.  Svečanoj proslavi nazočili su pomoćnik ministra za znanost i obrazovanje Momir Karin, Ivan Đonlić,  privremeni pročelnik Upravnog odijela za društvene djelatnosti Županije splitsko –dalmatinske, Ivo Tomasović,  zamjenik gradonačelnika  Omiša, Zvonko Močić, predsjednik Gradskog Vijeća Omiš  te  s. Maneta Mioč, predstavnica  utemeljiteljica vrtića - Sestre Služavke Malog Isusa,  koja se okupljenim obratila prigodnim govorom.

Organizirani rad s djecom predškolskog uzrasta u Omišu započeo je 20. ožujka 1917. godine kad su sestre Družbe Služavke Malog Isusa počele raditi s djecom. Vrtić, tadašnje zabavište, smješten je u kući koju je 22 svibnja 1916. godine oporučno ostavio Josip Vukasović župniku Omiša:“… da se čim prije ustanovile u ovom gradu milosrdne sestre bilo kojeg reda za uzgoj djece gradske.“  U vrtiću su s djecom radile jedna učiteljica i jedna časna sestra. Među prvima se spominju Skolastika Dodić i Anđela Škorić. Od  1. listopada 1937. godine sestre se sele u kuću u ulici Prilaz moru gdje i danas žive te se brinu za osobe s težim smetnjama u razvoju.  Vrtić radi sve do Drugog svjetskog rata, kad je rad često zbog bombardiranja prekidan, te se gasi 1943. do 1944. Po završetku rata rad se odvijao u istim prostorima koje je nova vlast uzela u najam, kad sestre prestaju s radom, a nastavljaju učiteljice. Nacionalizacijom 1958., prostor postaje društveno vlasništvo i prva upraviteljica vrtića je Jelena Magdić. Vrtić dobiva naziv Veljko Tafra. Od 1968. dovršen je novi vrtić Pčelica, 1971., otvara se odjeljenje današnje Radost, širi se mreža novih vrtića i izvan Omiša: Potočić, Smilje, Galeb, Kadulja, Vrbica… te je 2016. posljednji otvoren u mjestu Kučiće.  Danas, na kraju stogodišnjeg razdoblja snažnog i plodnog razvoja predškolskog odgoja, ustanova zapošljava 59 radnika i brine o ukupno 380 djece.

 

D. Zeljko Selak