U sklopu proslave zaštitnika grada Iloka i župe sv. Ivana Kapistrana, u petak 23. listopada održano je peto pokrajinsko vojno hodočašće Osječkog dekanata Vojne biskupije. Ovo pokrajinsko hodočašće je započelo i održava se na inicijativu i poziv grada Iloka Hrvatskoj vojsci, kako bi se dala potpora i promocija najistočnijem dijelu Republike Hrvatske.

Ove godine hodočašće pripadnika Hrvatske vojske provedeno je u skladu s preporukama Stožera civilne zaštite RH, mjerama i preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo odnosno vojnih epidemiologa, a vezano za protuepidemijske mjere uzrokovane epidemijom virusa COVID-19.

Na hodočašću je sudjelovalo petnaestak pripadnika Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan”, te Gardijsko oklopno mehanizirane brigade s područja dekanata. Isti su bili predvođeni zapovjednikom GOMBR brigadnim generalom Mijom Validžićem i zapovjednikom Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan” brigadnim generalom Željkom Ljubasom.

Na gradskom groblju u Iloku vijence su položili i svijeće zapalili izaslanstva Hrvatske vojske i Policijske uprave vukovarsko-srijemske, predstavnici Vukovarsko-srijemske županije i grada Iloka, te koordinacija udruga dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije – ogranak Ilok.

Središnji događaj bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan. Uz njega su koncelebrirali vojni kapelani Osječkog dekanata (don Vladislav Mandura dekan, fra Mate Vincetić OFM, don Mate Mihaljević), iločki župnik fra Grgur Blažević OFM i više drugih svećenika iz iločkog i vukovarskog kraja.

U propovijedi je biskup Bogdan izrazio radost što danas u Iloku slavi svetu misu na blagdan nebeskog zaštitnika grada Iloka svetog Ivana Kapistrana.

“Svjesni smo da živimo u vremenu kad se ne upriličuju velika slavlja i druženja. Ali ovo je naše vrijeme. Mi nemamo drugog vremena. Ovo su naši dani. Ovi dani i mjeseci potiču nas na još veću uzajamnu skrb i odgovornost jednih prema drugima, na svim razinama. Na to nas poziva naša ljudska narav i naš obiteljski odgoj. Na to nas poziva naš Božanski učitelj Isus Krist. Na to nas potiče naš nebeski zaštitnik sveti Ivan Kapistran“, rekao je biskup.

„Stojimo danas pred likom sveca franjevca, svećenika, propovjednika kršćanskog ćudoređa, apostola Europe, branitelja Crkve od krivovjerja, branitelja kršćanskog zapada od Turaka i nasilne islamizacije, zaštitnika siromaha od bogatih lihvara, vojnog dušobrižnika, hrabrog ratnika”… “U vrijeme jedne druge pandemije – kuge, daleko od rodnoga Capestrana, na današnji dan u ovome mjestu Ivan je završio svoju životnu dionicu i predao plemenitu dušu dobrome Bogu”…

Sveti Ivan Kapistran rođen je 24. lipnja 1386. god. u talijanskom mjestu Capestranu, u pokrajini Abruzzo. U ranoj mladosti iskusio je na vlastitoj koži svu krutost i oporost života. U nekome sukobu, zbog odmazde ubijeno mu je dvanaest članova obitelji i spaljena roditeljska kuća. U gradu Perugi studirao je crkveno i građansko pravo. Postao je također sudac tog grada, zapažen i zapamćen po svom moralnom integritetu i nepristranosti”.

“Pripremao se za povratak u rodni grad ali je uslijed društvenih nemira i sukoba 1415. pao u zarobljeništvo. Kao što se dogodilo nekoliko stoljeća kasnije sa svetim Ignacijem Lojolskim koji se obratio tijekom zatvoreništva, tako je bilo i s Ivanom Kapistranom. Nekoliko godina kasnije stupio je u franjevački red i postao svećenik. Gorljivo je propovijedao evanđelje po raznim gradovima i pokrajinama Italije. U svome franjevačkom redu unosio je asketski duh, duhovno obnavljao red, promicao pravovjerje i crkvenu stegu. S istim žarom borio se protiv lihvara i iskorištavanja malenih, siromašnih, obespravljenih… Svoje djelovanje nastavio je i izvan Italije po Europi”.

“A kad je turska sila i nasilna islamizacija zaprijetila Europi, nakon pada Carigrada 29. svibnja 1453., u dogovoru s rimskim prvosvećenikom, Ivan obilazi Europom, propovijeda i poziva na organiziranu mobilizaciju protiv velike opasnosti. Ivan odlazi i u Beograd, gdje je, duhovno bodreći kršćansku vojsku, sudjelovao u obrani grada od Turaka u bitci koja se odigrala 22. srpnja 1456. godine. Kršćanska vojska postigla je veličanstvenu pobjedu nad osmanlijskim osvajačima. U znak zahvalnosti Bogu, papa Kalist III. proglasio je 1457. god. blagdan Preobraženja Gospodinova. Iscrpljen i umoran, sv. Ivan Kapistran se razbolio, zarazio se od kuge… Pošao je u Ilok gdje je 23. listopada 1456. preminuo u franjevačkom samostanu. Tamo je i pokopan. Nakon snažnog Turskoga prodora 1526. i pada Iloka, nestalo je i Ivanovo tijelo i za njega se ne zna do danas”.

„Sveci su ljudi koji su intenzivno kršćanski živjeli u svome vremenu. Oni nam prednjače svojim primjerom da ne padnemo u zamku bijega u neko fiktivno povijesno vrijeme ili u neko buduće nestvarno vrijeme i mjesto. Oni su intenzivno živjeli svoj život,  danas, ovdje i sada! Ivan Kapistran je svoj život i djelovanje gradio s Bogom, živio s Bogom i umro s Bogom. I mi smo pozvani duboko uvjereni da je Bog naša sigurnost, svoj život i djelovanje graditi s Bogom, živjeti s Bogom i svoj zemaljski život zajedno završiti s Bogom i poći svome Bogu ususret, u vječnosti“, rekao je biskup.

M.M.