-Mnogi su se u hrvatskom narodu zaklinjali na vjeru, a kada su vidjeli da bi mogli ostati bez 'udobne stolice', zatajili su svoju vjeru i obitelj, iznevjerili svoj narod i glasovali za Istanbulsku konvenciju… To je upravo ono, protiv čega se Ivan Pavao II. borio, protiv častohleplja, diktature, udobnih i mekanih stolica… - poručio don Anđelko Dukić, župnik župe Svetog Spasa na Mejašima, koji je, 22. listopada, 2018. godine, na blagdan sv. Ivana Pavla II. u župnoj crkvi Presvetoga Srca Isusova na Visokoj u Splitu, predvodio svečano euharistijsko slavlje, u zajedništvu sa župnikom don Božom Plazibatom.

Don Anđelko Dukić, pozdravljajući vjernički puk i čestitajući im Suzaštitnika župe, kazao je, kako Ivan Pavao II. nije samo njihov svetac, nego je svetac cijele Katoličke Crkve, nadalje istaknuvši u svojoj propovijedi, „Svuda, gdje god se okreneš, čuješ i vidiš jadikovke, politička previranja, sebeljublje, iskorištavanje malog čovjeka, uvijek ista priču. Trpljenje na sve strane, ali bez trpljenja se ne može…, prisjetio se, kako je kao dijete zajedno s roditeljima molio jutarnju krunicu, poslije se radilo u polju, išlo u školu, svatko je bio u svojoj službi, na večer se opet molila obiteljska krunica, i tako je bilo u svakoj hrvatskoj obitelji, a danas ako samo u kući kažeš 'Bože, u pomoć mi priteci', odmah ti kažu, tko ti je dao pravo javno moliti i prisiljavati druge na molitvu. istaknuvši, kako se Ivan Pavao Veliki (Karol Jozef Wojtyla) nije bojao, već je isticao molitvu…, podsjetivši vjernike, da se Wojtyla rodio se iza Prvog svjetskog rata i kao dijete doživio glad, siromaštvo odrastao skromno. „Potom dolazi Drugi svjetski rat, s jedne strane Hitlerovci s druge strane Staljinovci okupirali Poljsku i njegov grad, pljačkaju, ubijaju. Što nisu pokupili jedni, pokupe drugi, zatvaraju se sjemeništa i škole, a on, u to olovno vrijeme, premda su mu na glumačkoj akademiji govorili 'imaš Božji dar i ne smiješ ga zanemariti', nisu mislili da postane svećenik već umjetnik, glumac, odlučio se, biti službenik Božji… Triput je pohađao našu lijepi zemlju Hrvatsku, razumio je hrvatski narod jer je isto doživio i u svojoj Poljskoj. Bio je dosljedan i vjeran Bogu, svom narodu i Katoličkoj Crkvi, u tome je prepoznao i našega kardinala Alojzija Stepinca i prije dvadeset godina proglasio ga blaženim. Mnogi se pitaju, kada će naš blaženik Alojzije Stepinac, biti proglašen svetim, ali nije svetac onaj tko je proglašen svet, nego onaj tko svetački živi… „ još je podsjetio i na dolazak Ivana Pavla II. u Split, stavljajući ga u kontekst sadašnjeg vremena, kazao je, „…danas je splitski Žnjan, gdje je Ivan Pavao II., na drugom apostolskom putovanju u Hrvatsku, 4. listopada 1998. godine slavio misu, uzurpiran svim i svačim, i nema na Žnjanu nijednog vjerskog obilježja, ni znaka da je tu nekada hodočastio Papa… Ipak, mi možemo, nasljedovati Ivana Pavla II., koji poziva na blagost, na oprost, na mir i zajedništvo, na javnu molitvu… Mnogi su se u hrvatskom narodu zaklinjali na vjeru, a kada su vidjeli da bi mogli ostati bez 'udobne stolice', zatajili su svoju vjeru i obitelj, iznevjerili svoj narod i glasovali za Istanbulsku konvenciju… To je upravo ono, protiv čega se Ivan Pavao II. borio, protiv častohleplja, diktature, udobnih i mekanih stolica… S njim na putu je bila njegova zagovornica Blažena Djevica Marija, i mi imamo BDM i sv. Ivana Pavla II., za zagovor pred Spasiteljem, koji nas prate na životnom putu da u našim obiteljima vlada red, sklad i molitva. Budite pobjednici poput sv. Ivan Pavla II., koji je javno isticao molitvu.“ – poručio je na kraju misnog slavlja don Anđelko Dukić.

Na kraju se, župnik don Božo Plazibat, od srca zahvalio Propovjedniku, ministrantima, župnom zboru, časnim sestrama, župljanima i hodočasnicima, koji su svojom nazočnošću uzveličali blagdan u čast sv. Ivana Pavla II.

 

Dragica Zeljko Selak