Kako se navodi u informativnim emisijama, a tako je objavio i Radio Vatikan, Papa Franjo ne može zamisliti da bi se Gospa ukazivala svaki dan.

U subotu, 14. svibnja 2017. godine, u vijestima glavnih medija u Republici Hrvatskoj stalno se ponavljalo, a i u tiskovnim medijima drugi dan pisalo, kako je Papa Franjo pri povratku iz svetišta Gospe Fatimske u Portugalu, gdje je 13. svibnja, na blagdan Gospe Fatimske, proglasio svetima dvoje malih pastira vidioca Gospe u Fatimi, brata i sestru Franju i Jacintu Marto, koji su tada, uz svoju malo stariju rođakinju, desetogodišnju Luciju, ugledali Gospu, koja im se ukazala prvi put 13. svibnja 1917. godine, kao Kraljica Svete Krunice, i pozvala preko njih svijet na obraćenje, pokoru i molitvu za mir, i nakon toga još pet puta, svakoga sljedećega mjeseca, 13.dana, kako im je Gospa bila odredila, na pitanje novinara u zrakoplovu izrazio svoju osobnu sumnju u autentičnost međugorskih ukazanja, najviše iz razloga, kako je rekao, što se u Međugorju tvrdi da se Gospa nekim vidiocima ukazuje i daje poruke svaki dan, od početka ukazanja, tj. od 24. lipnja 1981. godine.

Naime, kako se kaže u vijestima, a tako je objavio i Radio Vatikan, Papa Franjo ne može zamisliti da bi se Gospa ukazivala svaki dan.
Pored sveg poštovanja prema Papi, osobno ne razumijem što tu ima čudno ako se radi o Gospi. Sveta Majka u svome nebeskome životu sigurno nije ničim ograničena ni opterećena raznim ovozemaljskim obvezama, onako kako smo mi majke na zemlji opterećene svojim zaposlenjem izvan obitelji, te svakodnevnim obvezama u kući, a evo vidimo kako se od nas žena i majki očekuje da bi se više trebale uključiti i u javni život na raznim područjima, pa i ravnopravnije u politiku, protiv čega nemam ništa ako je to dobra volja žena i majki.

Gospa sigurno nema tih naših problema, nego je svu sebe, po Očevoj volji i volji Božjega i svoga Sina, te Boga Duha Svetoga, iz svoje i Božje ljubavi prema svoj svojoj djeci na planetu Zemlji u ovome vremenu, posvetila našem zajedničkom dobru i našem spasu u ovome vremenu i u vječnosti.
To čini tako da nas neprekidno pohodi i potiče na molitvu, ljubav, pokoru i žrtvu jednih za druge, kroz obraćenje Bogu, kako bi nam svima bilo lakše i kako bismo u miru živjeli u ovome vremenu, a na taj način zaslužili i sretnu ničim opterećenu vječnost.

Njezina ljubav prema nama, svoj svojoj i Božjoj djeci, jer je ona sveto duhovno biće, sigurno je najuzvišenija i veća nego ljubav nas ovozemaljskih majki prema našoj djeci. Mi majke osjećamo i znamo da je naša ljubav prema svojoj djeci neizmjerna i sigurno bi uvijek sve žrtvovale za svoju djecu, pa i svoje živote umjesto njihovih kada bi to bilo potrebno.

I znanstveno je dokazano da je majčinska ljubav svih živih bića koja dobivaju mlade, plodove svoga tijela, pa i nas ljudskih majki, najveća ljubav u prirodi. Ako to nije u nekim slučajevima tako, očito se radi o poremećaju u prirodi, a kod ljudskih bića bi to bio najveći duhovni poremećaj.

Dakle, ako mi ljudske majke toliko volimo svoju djecu i svaki dan ih po nekoliko puta opominjemo na dobro ponašanje i molimo se za njih i ne dosadi nam nikad svaki dan ponavljati jedno te isto, zašto bi onda našoj nebeskoj Majci bilo neobično i teško svaki dan se ukazivati nama, ako je to Božja volja i svaki dan nas opominjati, i to baš u Međugorju, krševitom zemaljskom kraju, gdje je uvijek teško i mukotrpno živio i živi hrvatski narod čvrste katoličke vjere, jakoga duha i čvrste snage i odlučnosti, uvijek spreman sve žrtvovati za križ časni i slobodu zlatnu.

Zašto ne bi baš u tome kraju Bog okupljao svoju djecu iz cijeloga svijeta i zašto baš tu ne bi Gospa, naša nebeska Majka, dolazila svaki dan i opominjala svoju ljubljenu djecu svih rasa i svih naroda da se svi vrate Bogu, ostvare mir u sebi i oko sebe i tako spase čovječanstvo, a i svoj vremeniti i vječni život i zašto ne vjerovati vidiocima ako oni tako tvrde? Poslušajmo našu nebesku Majku i po njezinu zagovoru vratimo se svojim životom na Božji put, kako nam je pokazao njezin Sin Isus, naš Spasitelj i Otkupitelj, i molimo se za sve nas i našega Svetoga Oca Franju!

 

Ružica Ćavar