U prepunoj župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krašiću svečano euharistijsko slavlje na Stepinčevo, 10. veljače, u koncelebraciji s tridesetak svećenika predvodio je postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja.

Pozdravljajući okupljene vjernike, domaći župnik Dragutin Kučan pozvao je: „Ujedinimo se u molitvi, da bi blaženik bio naš zagovornik kod Boga". Uvodeći u slavlje, mons. Batelja posebno je istaknuo da je „ovo svetište bl. Alojzija Stepinca gdje je blaženik rođen, kršten i posvetio se za vječnost". 

Osvrnuvši se na riječi sv. Pavla upućene učeniku Timoteju: „Jačaj se milošću u Kristu Isusu", mons. Batelja istaknuo je na početku homilije kako su one upućene svakomu kršćaninu. „Blaženi Alojzije shvatio ih je ozbiljno i one nam pomažu u njegovu liku otkriti da je bio i jest čovjek Božji; čovjek žive vjere i potpunog pouzdanja u Boga". To je potkrijepio dijelom pisma koje je 12. listopada 1953. godine blaženik uputio isusovcu Miroslavu Vaninu: „Neka samo Bog dade milost našem narodu da sačuva dragocjeni dar svete vjere Kristove, onda se isplate ne samo tamnice i zatočenja nego i smrt".
Nadalje se propovjednik zaustavio na Isusovim riječima u misnome evanđelju: „Svi će vas zamrziti radi imena moga" te podsjetio na trostruko Isusovo proročanstvo: zbog vjere u njega njegovi će učenici biti izdani i predani na sud, bičevani i razapinjani, ubijani. Nespokoj će razarati obitelji jer će roditelji prijavljivati djecu i djeca roditelje. „Brojni svjedoci toga Isusova navještaja još su među nama; iskusili su ga svi Kristovi učenici u komunističkom režimu Titove Jugoslavije! Osobno sam, kao župnik, tješio roditelje utučene jer su ih djeca prijavljivala zbog odlaska na nedjeljne mise; hrabrio djecu koja su se odlučila za svećenički ili redovnički poziv protiv volje roditelja zbog straha od gubitka posla; potajice sam krstio djecu zaposlenika u državnoj službi", rekao je mons. Batelja.

Došli smo na hodočašće – počastiti svoga sveca, svoga blaženika, svoga miljenika! Sve je ovdje podsjetnik na jedno tegobno razdoblje naše crkvene i nacionalne povijesti. Mučan podsjetnik, ali veličajna žrtva, privlačna i neodoljiva. Istinita! Ne zato što su nevjernici odredili juridički i fizički dokrajčiti blaženog Alojzija, već zato što je njegov duh imao božansku snagu nadahnutu Duhom Svetim. Baš zato nasilna smrt nije naudila njegovu duhu, već su vjernici i nevjernici postali svjedoci kako se i u njegovu životu potvrdila Božja riječ da nitko tko se uzdao u Boga nije postiđen. Danas je svima jasno da su „za vrijeme (njegova) suđenja rabljeni falsificirani dokumenti" i da su izaslanici komunističke vlasti dolazili k njemu u lepoglavsku kaznionicu s nakanom da mu savjetuju neka popusti u svome stavu i pođe u Rim i tamo napravi „crkvenu karijeru". „Oko četiri puta" Alojzije im je rekao: „Sram vas bilo! Falsificirate dokumente da uništite jednog čovjeka!", rekao je mons. Batelja te upozorio kako se nakon što je Izvanraspravno vijeće zagrebačkoga Županijskog suda 22. srpnja 2016. godine u cijelosti poništilo presudu komunističke vlasti nadbiskupu Alojziju Stepincu i presudilo da ga se otada „ima smatrati neosuđivanom i nevinom osobom", čula „čudovišna izjava" predsjednika Republike Srbije Tomislava Nikolića: „Stepinac nikada nije osuđen u Hrvatskoj, kako u NDH tako i u današnjem pravnom sledbeniku te ustaške države. Osuđen je u Jugoslaviji, a Srbija je pravni sledbenik svih zemalja bivše Jugoslavije, i s tim su saglasne sve novostvorene države".

U tom je kontekstu propovjednik istaknuo kako bi kardinal Franjo Kuharić rekao da takve riječi raspiruju vjersku i nacionalnu mržnju, i da „ne pogađaju u srce" samo biskupe i vjernike, već čitav narod. „Pogađaju čak i one koji nisu vjernici, ali su ljudi dobre volje koje zanima objektivna istina. Nadbiskup Stepinac nije stajao iza političkih vlasti, ali je stajao iza etičkog načela da svaki narod ima pravo na svoju slobodu, pa prema tome i hrvatski narod".

Stoga je propovjednik postavio niz pitanja: „Jesu li riječi predsjednika Nikolića nijekanje pravnog poretka koji je hrvatski narod sebi izborio u suverenoj, međunarodno priznatoj državi? Ili su te riječi žal što je jednom narodu izmaklo prisvajanje tutorstva nad drugim i onemogućen svetosavski nacionalizam? Znači li to da spomenuta država ustraje u lažnim optužbama nevina čovjeka? Onoga koji je uspio spasiti desetke tisuća srpske ratne siročadi, zauzimao se za obespravljeni srpski narod i njegove pastire. Zar su lašci svjedoci te plemenitosti iz redova srpskog naroda? Zašto se ne može čuti glas Srba kojima je blaženi Stepinac spasio život? Zašto se iz tih krugova ne čuje osuda četničkih zločina nad kćerima i sinovima hrvatskog naroda?"

Nadalje je istaknuo „da živimo u doba podmuklih i otvorenih napada na Katoličku Crkvu". „Mijenjaju se figure vlasti, ali neprijateljstvo protiv Boga ne jenjava. Koliko je mržnje u sramoćenju Crkve Božje! Ima u njoj ljudskih elemenata. No, premda ima vidljive poglavare i grijehu podložne pastire, unutarnjom povezanošću nerazdruživo je sjedinjena s Kristom Gospodinom. Baš zato je Crkva lijepa i snažna, ali ne po ljudima. Ona je 'božanska ustanova'. 'Ako je Krist', rekao je jednom zgodom blaženi Alojzije, 'glava Crkve, a to On jest, premda je nevidljiv, otuda proizlazi da sav život Crkve, kao tijela Kristova dolazi od Krista; štoviše, Crkva nije drugo doli živi Krist'", rekao je propovjednik te posvijestio kako „zloća svijeta ne može napakostiti prijateljima Božjim. Ohrabrimo se junaštvom ovoga svjedoka, blaženog Alojzija Stepinca, sjedinjena s patnjama Kristovim i ozarena uskrsnućem njegovim. Naš nebeski zaštitnik i zagovornik nastojao je biti vjeran učenik Isusa Krista i snagom te vjernosti ljubio je svoje progonitelje, molio je za njih i opraštao im. Ponesimo danas u život dragocjeno njegovo iskustvo: 'Nitko se nije postidio, tko se uzdao u Gospodina'. Nitko! U svoj povijesti roda ljudskoga: Nitko! Za tu činjenicu jamči sam Bog Duh Sveti! Za nju nam danas jamči blaženi Alojzije Stepinac".

Nakon popričesne molitve mons. Batelja rekao je kako je „današnji blagdan prigoda da svojim glasom podržimo zahtjev da se otvore svi arhivi i dostupnima učine svi podaci o komunističkim zločinima. Kao postulator s pravom pitam: gdje je dosje o ubojstvu vlč. Mije Bošonića, tajnika Zagrebačke nadbiskupije, i dvojice bogoslova njegovih pratitelja na proslavu Srca Isusova u Brezovicu 1962.? Zašto iz sudskoga stupa Vrhovnog suda SRH sa suđenja nadbiskupu Stepincu nedostaje 75 dokumenata? Zašto taj spis nije sastavljen 1946. kad je nadbiskup Stepinac osuđen, nego je preslagivan 1984. godine? Imamo pravo pitati i zašto iz sudskoga stupa nedostaju zapisnici sa saslušanja pojedinih optuženika koji su navodno teretili nadbiskupa Stepinca. Zašto nedostaje i čitav materijal iz predmeta Josipa Crnkovića koji je bio ključni svjedok narudžbe i blagoslova tzv. križarske zastave? Gdje su nadbiskupovi dopisi koje je on prema tvrdnji dr. Vimpulšeka, predsjednika Suda, priložio spisima suda, a 'drug' Mate Grubić, službenik UDBE zapisao 'isključeni su'? Dakle, uništeni su ili sakriveni brojni dokumenti montiranja sudskog postupka protiv nadbiskupa Stepinca, a klevete su se nastavile širiti do dana današnjega".

Upozorio je i kako su proteklih mjeseci u našu javnost bačene klevete na Zagrebačku nadbiskupiju, postulaturu i postulatora „da smo navodnim dokazima o mučeništvu bl. Stepinca prevarili Kongregaciju za kauze svetaca. To je bezočnost onih koje Crkva nije raskrinkala 1993.". U tom je kontekstu postulator Batelja podsjetio kako je nakon ekshumacije mrtvoga blaženikova tijela ustanovljeno da je ono potpuno razoreno. Nije bilo ni balzamirano, ni konzervirano. Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić odlučio je ne objaviti tu činjenicu, ističući „neka to bude naš prinos pomirbi hrvatskoga naroda". „No, kad se 2000. godine promijenila vlast, progonitelj je silovito nasrnuo na jedinstvo naroda i opet stvorio podjelu i nastavlja se s klevetama. Molimo da Stepinčeva žrtva bude polazište k jedinstvu hrvatskog naroda. Spališe mu srce, ali ne uništiše ljubav. Priječili su širenje glasa o njegovoj svetosti i mučeništvu, ali ga nisu uništili. Razorili su njegovo tijelo, ali ne i našu vjeru u Krista Gospodina, svetu Crkvu Božju i pravo hrvatskog naroda na samostalnost i slobodu vjere. Čuvajmo tu slobodu, to jedinstvo zaliveno Stepinčevom krvlju i krvlju tisuća mučenika za vjeru i domovinu", pozvao je na kraju mons. Batelja.

Vjernici su kao spomen na ovaj dan ponijeli knjižicu s tiskanom homilijom. Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao župni zbor pod vodstvom s. Katarine Penić.

 

M.M.