Demograf prof. dr. Anđelko Akrap održao je predavanje „Hrvatska u demografskom kolapsu“ 21. studenoga u dvorani Rezidencije Družbe Isusove u Zagrebu. Dr. Akrap istražio je višestoljetne čimbenike razvoja stanovništva u Hrvatskoj, s težištem na razdoblju od polovice devetnaestog stoljeća do 2017. godine.

Kao čimbenike višestoljetnoga demografskog i gospodarskog nazadovanja, dr. Akrap je naveo ratove Osmanlija, Mlečana i Habsburgovaca koji su se vodili na ovim prostorima. Zbog njih je prekinut demografski i gospodarski napredak. Dr. Akrap istaknuo je da su se i u europskim zemljama u tom razdoblju od 15. do 18. stoljeća vodili ratovi, ali ne tako često i intenzivno kao na ovim prostorima. Dakle, zaključio je dr. Akrap, ostavština vladanja Osmanlija, Habsburga i Mlečana na današnjem prostoru Hrvatske je gospodarsko i demografsko zaostajanje koje se protegnulo do danas.

Nadalje, dr. Akrap istaknuo je da je tijekom prve polovice 18. stoljeća u Slavoniji rastao broj stanovnika, najviše zbog doseljavanja, no unatoč tome, ukidanjem kmetstva i zaduživanjem osamostaljenih obitelji, raseljavanje se nastavilo. Naime, dugove su nekadašnji kmetovi vraćali prodajom posjeda i iseljavanjem. Također, sredinom 19. stoljeća, podsjetio je dr. Akrap, pojavila se takozvana ‘bijela kuga’. Naime, za ženidbu su bili poželjni kćeri i sinovi jedinci kako se ne bi moralo dijeliti zemljište. Tako se pred drugi svjetski rat Slavonija isticala po pobačajima, kako bi se kontrolirao broj djece.

Katolička Crkva je, istaknuo je dr. Akrap, nastojala suzbiti širenje pobačaja, čemu svjedoči i pismo zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca upućeno liječnicima u kojem apelira na smanjenje tog trenda, u siječnju 1940. godine.

Od druge polovice 20. stoljeća do danas demografski učinci koji su utjecali na razvoj stanovništva bili su masovno napuštanje sela i preseljenje u gradove, ali i u inozemstvo. Dr. Akrap zaključio je da se od tada razvoj stanovništva razvijao spontano, te nije bio usmjeravan putem politike razvoja.

Dr. Akrap je posebnu pozornost u tom kontekstu usmjerio na suvremene promjene u sustavu životnih vrijednosti kao čimbeniku koji ne pogoduje obitelji i djeci. Različite gospodarske, znanstvene i političke elite u Hrvatskoj djeluju na oblikovanje sustava životnih vrijednosti nesklonih djeci i obitelji.

Na pad stanovništva drastično je utjecao i Domovinski rat. Naime u razdoblju od 1991. do 2001. godine, procjenjuje se da je, osim velikog broja poginulih, iselilo i oko 200 tisuća ljudi. Uz iseljavanje u Hrvatskoj prisutna je i prirodna depopulacija, te broj umrlih nadmašuje broj rođenih. Taj trend nastavlja se i danas, a slijedi ga veliki val iseljavanja. Do 2051. očekuje se veliki pad pa bi tada mogli imati tek oko tri milijuna stanovnika, koje će uglavnom biti starije dobi, predviđa profesor. Naime, dok je 2011. godine udio starijih od 65 godina bio 17,7%, do 2051. taj će udio narasti za 30%. Broj stanovnika u ranoj dobi od 15 do 64 godina će se vjerojatno smanjiti za više od milijun, a broj mladih od 0 do 14 godina smanjiti će se za 273 tisuće, pokazuju predviđanja.

Zaključno je dr. Akrap rekao kako Hrvatska mora provoditi dugoročnu pronatalitetnu politiku. Naime, pokazalo se da obitelji imaju manji broj djece od onog što bi željeli zbog egzistencijalnih problema. Ponajprije je to nezaposlenost i rad na određeno vrijeme. Isto tako, povremene mjere u okviru stambene politike su neučinkovite, a stanovi su mladima nepriuštivi.

Poseban problem su pak, istaknuo je dr. Akrap, nerazvijena područja, na koja treba privući doseljavanje, mjerama ekonomske politike. Nemoguće je zaustaviti sadašnji trend pada stanovništva bez sustavne dugoročne državne intervencije, od lokalne zajednice do središnjih državnih institucija.

M.M.