Arhiva članaka HRsvijet.net



U svim sferama života i rada čovjek mora stvoriti i imati alternativu za svako svoje djelovanje kako bi opstao, bilo kao pojedinac, grupa ili narod. U RH se, međutim vlast ponaša, kao da se ne radi o narodu, već samo o njihovim osobnim ili grupnim interesima, pa tako i stvaraju mrežu sa svima koji misle kao oni, u i izvan Hrvatske. Godinama, mjesecima i danima samo slušamo o EU i NATO, od Banskih dvora do Pantovčaka i natrag.

Koliko samo novca, vremena i energije je utrošeno za tuđe interese, dok je sva briga o našem čovjeku stavljena na marginu, pa zar je onda čudo da smo danas na dnu dna. Zar nisu bili principi za ulazak u EU: visina domaćeg BDP-a, riješeni odnosi sa susjedima, ljudska prava itd? Danas to više nitko i ne spominje, a sve zemlje u tranziciji pa i one koje to nisu doživljavaju kolapse. Zašto?! Zato jer se sve odluke donose iz zajedničkog centra moći, a da nitko ne pita što pojedini narodi misle, a ne misle jamačno ništa dobro o toj mega državi EU, kao ni o NATO-u.

Sloboda i suverenost se gube iz dana u dan u raznim vidovima. Zašto bi RH trebala ulaziti u EU, kad je EU I NATO ušao u sve naše pore i zagospodario skoro sa svim našim bogatstvima. Daju nam novac sa lihvarskim kamatama, tako da sve više ovisimo o njima i da možemo biti sve podložniji prema njihovim preostalim zahtjevima, kako bi stavili sve pod jednu kapu i jednu mega Vladu do potpunog postizanja ciljeva globalizacije.

Za Hrvatsku je najbolja opcija NEUTRALNOST, NACIONALIZACIJA SVEGA ODUZETOG OD STRANOG KAPITALA ZA MINIMALNE NOVCE

Zatim je nasušno pšotreban dolazak časnih i poštenih političara, koji će napokon raditi za opće dobro. Plaše nas ostankom na Balkanu, na kojem nikada nismo ni bili po svim našim odrednicama, pa i u vrijeme komunizma, kad smo bili izolirani, komunicirali smo i trgovali cijelim svijetom i bili prepoznati po hrvatskoj posebnosti u toj umjetnoj tvorevini Jugoslaviji. Kako je Jugoslavija bila neodrživa, tako će i EU biti prije ili kasnije, jer je protuprirodna tvorevina, tisućljetnih naroda i država sa svim svojim osobitostima.

Evo čak je i jedna Irska došla u poziciju da nacionalizira strane banke, pa što mi čekamo. Nakon tolikih žrtava palih za stvaranje države i nepunih dvadeset godina od postanka, naše vlasti srljaju u nove trule integracije i ne daju nam živjeti svoju krvavo izborenu samostalnost i slobodu. Zar ćemo poput Židova nakon egipatskog ropstva, ponovo poželjeti povratak u Egipat odnosno Jugosferu kao regiju EU. To je doista krajnje suludo i bezglavo, a najčudnije je što to skoro svi biskupi zdušno zagovaraju, jedinstvo, ma u čemu, zar u trulostima i odricanju svojeg suvereniteta?!

Duboko sam uvjeren kada bi se čudom dogodili referendumi diljem Europe, koji bi bili pošteno kontrolirani, da bi EU preko noći nestala. Zar se opet dešava kao u komunizmu; kada je, naime bio upitan tzv. Lisabonski sporazum i hoće li ga sve članice poduprijeti kao na pr. Irska, odmah je EU-administracija tražila novi referendum, dok ne bude po njihovom. Kadrovi koji ulaze u EU administraciju iz pojedinih država su uglavnom oni koji podržavaju sve što dolazi iz Vlade EU, dakle robotska poslušnost na daljinski upravljač.

Pa kad naši biskupi u svojoj knjižici o ulasku u EU naglašavaju očuvanje različitosti i identiteta, a vrlo dobro znaju da je upravo cilj njihovo nestajanje, posve vidljivo u dosadašnjoj praksi pogotovo kod malih naroda, tada je to doslovce izvan pameti i zdravog razuma, koji ne uvažavaju vlastite vjernike – građane.  Kad jedan biskup kaže, pa EU je kršćanska ideja i mi je podržavamo, a njen sadržaj je upravo protukršćanski i posve relativizirajući, pa se pitamo što se događa u njihovim glavama i srcima.

Kad bi se dogodio kojim slučajem skup istinskih teologa iz cijeloga svijeta i kad bi raspravili sve pojedinosti tih mega integracija i usporedili sa Isusovim učenjem, došli bi vrlo brzo do zaključaka da okvir nema nikakve veze sa sadržajem i bili bi protiv. Zašto se to u Crkvi nije već dogodilo je vrlo upitno i sa vjerskog i moralnog sadržaja. Očito daljinsko upravljanje nije ni Crkvu zaobišlo. Tim putem je i Isus razapet na križ, a tako se danas i narodi pokušavaju razapeti koji misle svojom glavom u znatnoj većini.

Sv. Petar je i pored svojih mana kao Isusov učenik došao k svijesti i čuo glas svojeg učitelja, Quo vadis Domine?! Sv. Petar se okrenuo i vratio tamo gdje mu je i mjesto, među Isusove sljedbenike. Hoće li naši političari koji se javno deklariraju kao katolici, ali i brojni klerici viši i niži čuti taj glas i vratiti se svojem stadu kao istinski pastiri i političari svojem narodu iz kojeg su potekli?!

Posebna napomena: Zanima me, a o čemu sam javno pisao prije više tjedana, hoće li se Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i HBK javno očitovati o najavljenim protu-ustavnim promjenama sadašnjeg još uvijek povijesnog i Božićnog Ustava, kojeg vlast želi razapeti na križ upravo u Uskrsnom vremenu, kako bi zadovoljili svjetske moćnike i njihove apetite a narod izručili na milost i nemilost?!

 

AUTOR: Josip Kokić


// //