Arhiva članaka HRsvijet.net

 

Kad se kolege novinari prisjete da su tijekom studija slušali kolegij Novinarska etika, u glavi im se odjednom pojavi ERROR. Naši mediji kao da se natječu u vulgarnosti i morbidnosti, samo kako bi privukli što veći broj čitatelja. Tako je portal Index pohitao s informacijom da internetom kruži porno uradak atletičarke Blanke Vlašić, da bi kasnije sami sebe demantirali, dok je tabloidni dnevni list "24sat"a objavio morbidne fotografije leša pronađenog u jarunskom jezeru. Pomalo me i začudilo sto je novinarski nemoral ta dva medija ovaj put naišao i na kritike.

Međutim, gotovo svakodnevno na portalima i u dnevnom tisku pojavljuju se fotografije kojima je mjesto na nekom od pornografskih stranica ili su pak toliko krvave i morbidne da ne bi trebale uopće biti objavljene, a da ne pričamo o tekstovima koji su često prepuni gramatičkih i stilskih grešaka, ali zato ne nedostaju razni vulgarizmi. Ne znam je li problem u tome što velik broj hrvatskih novinara i urednika nikad nije ni sjedio u predavaonicama nekih od naših fakulteta ili u tome da su sjedili na predavanjima, ali ih baš nisu pozorno slusali. Tuđa nesreća, smrt i seks najbolje se prodaju, pa čemu onda riskirati, razmišljaju naši vrli urednici.

Zbog blago rečeno nepristojnog vokabulara, predsjednik Ivo Josipović izgubio je još jednog savjetnika. Nesuđeni pročelnik Ureda za analitiku na Pantovčaku, Drago Pilsel, u svojoj je kolumni objavljenoj na jednom portalu, upotrijebio toliko psovki i prostih riječi da ga se ni jedan kočijaš ne bi posramio. Pilsel se navodno nakon toga samovoljno povukao s Pantovčaka i vratio novinarstvu iako je vjerojatniji scenarij da su u Uredu predsjednika zaključili kako ne bi bilo primjereno da se autor Josipovićevih govora razbacuje psovkama.

No, nije problem samo u našim medijima, žutilo i nemoral prodaju se svugdje. Nikako mi ne izlazi iz glave video prilog prilikom čitanja vremenske prognoze na CNN-u prije nekoliko dana.

- Kao što vidite ljudi nose tople veste, znači da su temperature dosta niske – rekla je gospođa koja je na CNN-u najavljivala zahlađenje. Sve bi bilo u redu da ljudi u vestama koje je spominjala nisu iskopavali mrtve iz ruševina nakon potresa u Turskoj. Te su veste bile pune prašine i krvi.

No, ono sto je nekima čudno i bizarno, drugima je sasvim normalno, dok se treći uopće na to ne obaziru.

"Ništa nije samo po sebi dobro, ni lose, ovisi samo što o tome mislimo" - W. Shakespeare.

Kao sto sam već spomenula u jednoj od svojih kolumni, mediji su jedno od najjačih sredstava manipulacije, a objavljene informacije percipiraju se kao istinite. Osim toga, svjesni smo da proizvodi koji se najviše reklamiraju putem medija nisu najbolji, ali ih opet nesvjesno kupujemo. Isto tako poznato je da su nekadašnji vođe koristili subliminarne poruke kako bi prisvojili vlast, a tko garantira da se takve poruke ne koriste i danas kad je tehnologija mnogo razvijenija.

Svakodnevno na televiziji gledamo filmove, od kojih je većina začinjena seksom ili nasiljem, scenariji su gotovo identični. Ako je riječ o ljubavnom filmu, u većini slučajeva netko izgubi partnera da bi na kraju ipak shvatio da je riječ o pravoj ljubavi, tu se onda pojavi još i neki treći lik i evo dobitne kombinacije - ljubavni trokut, malo suza, malo zavođenja i sretan završetak. Ukoliko se pak zabuljimo u jedan od akcijskih filmova, vjerojatno će netko osvećivati nečiju smrt ili će se nasiljem boriti za pravdu.

I tako prođe još jedno poslijepodne, pogledali smo film, dvije sapunice, vijesti, niti smo išta naučili, niti smo morali razmišljati. Toliko smo se uživjeli u televizijski program da ni slona u sobi ne bi primijetili. I tako nam prođe i život, tko zna koliko je samo slonova moglo šetati našim sobama, a da ih ne bi primijetili, tko nam samo može reci koliko smo stvari propustili dok smo se zabavljali besmislicama. Na kraju shvatimo da nam se dani, tjedni, mjeseci i godine sastoje samo od ustaljenih navika.

"Za većinu ljudi život je kao ružno vrijeme – stanu i čekaju da prođe" (J. London)

Medijsko žutilo, filmovi s predvidljivim završetkom, zabavne emisije, sve to postoji da bismo se opustili i zaboravili na svakodnevne probleme, rekli bi neki. Međutim, sve to postoji i kako bi nas zatupilo, odvelo naše misli daleko od stvarnosti i jedinog trenutka u kojem možemo nešto promijeniti – sadašnjeg. Svaki je trenutak sjecište poznatog i nepoznatog, a ono poznato je sve sto se već dogodilo, to je prošlost, nešto što je stvarno samo u našim sjećanjima. Ono nepoznato je sve sto nam se trenutno događa ili će se tek dogoditi. Međutim, ljudi su čudna bića i boje se tog nepoznatog, umjesto da odlučno odbace sve strahove koji ih more iz prošlosti, ostave ono poznato iza sebe i znatiželjno krenu naprijed.

"Živjeti u poznatom znači živjeti u zatvoru prošlosti, a time i u mašti. Poznato je privid. Istinska stvarnost nije poznata pa, zašto ne bismo živjeli u onome sto je doista stvarno" (Deepak Chopra, Moć, sloboda i milost)

Svakodnevno zatupljivanje dodatno nam pomaže da živimo u skladu s onim što su nam rekli da je dobro ili loše, da poštujemo pravila koja su izmislili neki koji nisu bili ništa pametniji od nas, samo su se znali nametnuti. To nam zatupljivanje pomaže da se stalno osjećamo neprilagođenima u svijetu koji nas okružuje. Gledajući blještavilo u američkim filmovima nameće nam se dojam da ne možemo biti sretni ukoliko nismo bogati ili lijepi poput malih likova koji hodaju po ekranima. Nameće nam se dojam da nemamo na čemu biti zahvalni, a svi znamo da je nezadovoljnim ljudima najlakše manipulirati.

"Kad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa" (W. Shakespeare)