Arhiva članaka HRsvijet.net



Devijacije u postupanju nositelja vlasti u Hrvatskoj, koje su izazvale dosad neviđeni prosvjed poljoprivrednika, nisu nažalost jedine ni najveće ni najvažnije. Nije pritom riječ, kad se govori o prosvjedu poljoprivrednika, tek o novcu koji je obećan pa onda dijelom uskraćen - a jedino to se želi medijski nametnuti javnosti - već je riječ o temeljnom odnosu prema poljoprivredi i selu koji je neprimjeren hrvatskoj stvarnosti jer je kreiran na tragu komunističke politike slabljenja, iscrpljivanja hrvatskoga sela.

Takav odnos prema poljoprivredi i selu - a nema političke stranke koja je participirala ili participira u vlasti koja bi se u tom pitanju vodila stvarnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima - razlog je što Hrvatska nema sveobuhvatne i hrvatskim prilikama primjerene strategije razvoja poljoprivrede i sela, a posljedice toga za opće dobro Hrvatske bit će dalekosežnije nego što je to sada itko spreman priznati.

Incident iz Hrvatske narodne banke ozbiljni je apel svim demokratskim snagama u hrvatskom društvu da puno savjesnije, angažiranije i učinkovitije štite hrvatski državni sustav od svih javnih i skrivenih centara moći kojima su važniji njihovi interesi od zajedničkoga dobra.

Da bi u današnjoj Hrvatskoj dobro funkcionirala svaka privredna grana, pa i poljoprivreda sa svim svojim komponentama, nužno je, ponajprije, kao osnovni preduvjet, da bude uspostavljen i da dobro funkcionira cjelokupni državni sustav. Svako društvo, pa tako i hrvatsko, trajno je poprište sukobljavanja interesa različitih društvenih formalnih i neformalnih skupina, pa je smisao državnoga sustava definirati i provoditi adekvatna jednaka pravila postupanja za sve i tako biti u službi zajedničkoga dobra cijeloga društva.

U Hrvatskoj se de facto taj državni sustav još uvijek uspostavlja pa još i ne može funkcionirati optimalno za sve sastavnice hrvatskoga društva, no još je strašnije što se nedavno dogodilo da je dovedeno u pitanje samo funkcioniranje toga državnog sustava, a da nitko od relevantnih društvenih faktora zbog toga ne diže svoj glas.

Mediji su u srijedu 3. ožujka objavili da guverner Hrvatske narodne banke (HNB) »prijeti ostavkom jer ne želi trpjeti napade iz HDZ-a« (naslovnica Večernjega lista). Riječ je o odjecima ili posljedicama javne rasprave u Hrvatskom saboru o »polugodišnjem izvješću Hrvatske narodne banke za prvo polugodište 2009. godine«, koja je održana 24. veljače i na kojoj su rečene i neke kritičke opaske na djelovanje HNB-a. Reklo bi se da je davanje kritičkih opazaka na pojedina izvješća nešto najnormalnije i da se tako nešto događa u svakom parlamentu u kojem su na okupu oni koji zastupaju političku naciju te su u njezino ime nositelji stvarne legalne i legitimne vlasti u državi.

No nakon te rasprave, koja je doista legalna i legitimna, dogodio se iznimno težak incident - svojevrsna ucjena guvernera HNB-a koja sadrži nepoštivanje hrvatskoga državnog sustava. Načelno govoreći, šef jedne institucije, koja je u samo nekim segmentima svoga djelovanje bila legalno i legitimno kritizirana u Hrvatskom saboru, očito povrijeđen kritikom, zatražio je »zaštitu« ili, moglo bi se reći, zaprijetio je »da neće trpjeti napade« te se sastao s predsjednicom Vlade ili predsjednicom stranke da bi za sebe i svoju instituciju osigurao političku potporu. Po Hrvatskom ustavu, Vlada je odgovorna za svoj rad Hrvatskom saboru pa je iznimno neobično da šef jedne državne institucije traži od predsjednice Vlade da njega i njegovu instituciju zaštiti od Hrvatskoga sabora ili od zastupnika!

Također je iznimno neobično za svaku normalnu demokratsku državu da bi šef jedne državne institucije tražio »zaštitu« ili iznosio svoju svojevrsnu ucjenu šefici političke stranke! Očito je da je na djelu bilo stanovito pokazivanje mišića, očitovanje moći, a upravo to je dovođenje u pitanje državnoga sustava te je zbog toga nedopustivo i neprimjereno za svaku parlamentarnu demokraciju, čak i za mladu hrvatsku demokraciju. Da su političari i mediji (čast iznimkama!) u Hrvatskoj stvarni čuvari demokracije i ustavno-pravnoga poretka, sigurno bi upozorili na to neprimjereno ponašanje, a kako su prešutjeli, što se stvarno dogodilo, zapravo su još jednom očitovali svoju pristranost.

Za hrvatsko opće dobro važno je i ono što je rečeno u Hrvatskom saboru a što je bilo povod za to neprimjereno očitovanje moći. U raspravi o izvješću HNB-a, predsjednik Odbora za financije i državni proračun, zastupnik iz one skupine koja u Hrvatskom saboru uvijek nastupa kompetentno i primjereno visokoj političkoj kulturi, iznio je zaključak toga saborskog odbora da se izvješće prihvati te je upozorio i na nekoliko uzajamno povezanih problema u bankarskom sustavu i gospodarstvu. Podsjetivši da HNB kao neovisno tijelo s velikim ovlastima da donosi mjere koje mogu poticati zaposlenost, gospodarstvo i smanjivati razinu cijena, iznio je kritičku opasku da se HNB prečesto ponaša kao promatrač.

Sasvim je konkretno predsjednik spomenutog Odbora upozorio na previsoke pasivne kamate jer one destimuliraju investiranje i istodobno veoma poskupljuju kredite za investicije, upozorio je na nužnost boljega nadzora poslovanja banaka, koje u doba recesije neopravdano podižu kamate i stječu veći profit, te upitao zašto na deviznim pričuvama npr. Slovenija ostvari duplo veći prihod od HNB-a. Sve te primjedbe bitne su za dobrobit hrvatskoga gospodarstva i svakoga hrvatskog građanina. Predstavnici HNB-a ni u Hrvatskom saboru ni na drugi način nisu se očitovali da te primjedbe nisu točne, što zapravo potvrđuje da su točne i istinite, a to pokazuje da HNB na tim konkretnim područjima premalo čini za boljitak hrvatskoga gospodarstva i građana.

U tom je kontekstu još očitije koliko je neprimjeren, upravo nespojiv s poštivanjem državnoga sustava, postupak guvernera HNB-a da se ušutka glas opravdane kritike, glas istine. Cijeli je slučaj ozbiljan apel svim demokratskim snagama u hrvatskom društvu, bez obzira na političku opciju, da puno savjesnije, angažiranije i učinkovitije štite hrvatski državni sustav od svih javnih i skrivenih centara moći kojima su važniji njihovi interesi od zajedničkoga dobra hrvatske nacije.


AUTOR: Ivan Miklenić

Glas Koncila, broj 11 (1864), 14.3.2010.