Arhiva članaka HRsvijet.net


 

OBLIK STVARI KOJE DOLAZE

(1. dio)


Bezbroj ljudi mrziti će Novi svjetski poredak, i izginuti će protestirajući protiv njega. (H. G. Wells, ''Novi svjetski poredak'')


Pakao je pušten na Zemlju, zlo se utjelovljuje, uprisutnjuje se, konkretizira, manifestira u punoj snazi. Drugačije ni ne može biti kada je čovjek odstupio od Boga. Svojeg stvoritelja je stvoreno odbacilo. Misli da može sam, misli da je dovoljno pametan. Ne priznaje postojanje đavla, pa ne može ni znati da je on lukaviji i inteligentniji od svih nas skupa – ali samo ako smo odstupili od veze sa Gospodinom. Zato se sve i svodi na to da postanemo bezbožni, ljudi bez vjere – to je đavlov trijumf nad čovjekom. Događa se ono što su ljudi odabrali svojom aktivnošću u zlu – u jednoj manjoj mjeri, i svojom pasivnošću prema zlu – u velikoj većini. Nije bilo aktivnog opredjeljenja za dobro, za Boga, za Njegove zakone.

Onda imamo ovo što imamo. Sve te filmove, tu cijelu kulturu, zajedno s video igricama, koji su redom gotovo isključivo o mučenjima, silovanjima, ubojstvima. Smrt i ubijanje, to je njihov glavni sadržaj. Rimska republika nije imala gladijatore na svom početku, kada je ustanovljena. Onda su, nakon nekog vremena i razvitka, uspona u moći i standardu, prvo osuđeni ubojice bili oni koji su se morali boriti u arenama koje su se otvorile ''zbog zabave''. Zbog dokone mase koja ne zna kud bi sa sobom. Zatim su počeli u arene bacati ljude koji su bili ratni zarobljenici, pa manji prijestupnici, pa onda oni koji nisu platili poreze. Odnosno, na koncu, bez ikakvog smislenog razloga. Trebalo je naći ljudsko meso koje će se baciti pred izgadnjelu rulju ''željne zabave''.

Rimski povjesničari pisali su kako je to sve skupa osmišljeno da doslovce zaglupi masu i umrtvi njihovu savjest, tako da se prihvati brutalnost i da okrutnost bude percipirana kao oblik zabave pa da ljudi ne stanu jedni uz druge, da si ne budu na pomoć onda kada su ugnjetavani od strane vlasti. I ova znanstveno mučiteljska pornografija – kako je korporativno-režimski mediji nazivaju – koja pokazuje nevjerovatna silovanja i mučenja u filmovima, pokazuje to kao nešto dobro, tako da ljudi koji odlaze to gledati postaju potpuno neosjetljivima: dožive amputaciju duše – zombiziraju se. Sad je, kao, muževno biti u svim tim mučenjima i ubijanjima, ''cool'' je razbijati glave palicama, skalpirati, masakrirati, a sve uz beskrajno samodopadnu retoriku. Estetika zla se nametnula pod normalno, konkurira i osvaja nagrade, plješće joj se, divi joj se, pohvaljuje se. Oscari, medvjedi, lavovi, zlatne palme okićuju tu estetiku zla, tu manifestaciju ovog vremena.


Pretvorili su nas, zapadnu civilizaciju, jer o njoj sada govorim, u demonsku rulju: dekadentni, puni mržnje, prkosa, ljigavi, lijeni, cinični, arogantni, nadasve sebični, lažno dobroćudni, zavidni – zavist eksponencijalno raste, poput neke zaraze koja se širi. Ljudi su podijeljeni, jedni protiv drugih samo zato da onog drugog sputaju, samozaljubljeni, samoobožavani, ali istodobno ljubitelji zla, zaljubljeni u zlo.

Dobrodošli u svoj život! Kako Hrvati, tako i Zapadnjaci u cjelini: gledajte svoju vlast kojom upravljaju međunarodni bankari koji nas sve skupa pljačkaju, direktno pred našim očima, u ''realnom vremenu''. Jasno je kako to završava, nije neka tajna kamo ovaj put vodi: u smrt, uništenje i prokletstvo. Svima je to jasno u dubinama uma i srca, ma koliko sami sebe zavaravali i okretali glave od istine.

Zato, poručujem svima vama neodlučnima; slabićima i mekušcima koji misle da će biti izuzeti od svega kao i onima koji smatraju da je sve to zabavno, smiješno: niste prostudirali povijest i nemate pojma što se sprema. Živimo u civilizaciji kojom dominira kultura razmaženih derišta. Bolje nam je da se svi skupa pokajemo zbog toga u koje smo stanje došli. Crkva prva. Kršćani prije svih, a katolici ispred svih kršćana, jer kome je više dano, od toga se više i traži. Nažalost, kada se izuzme euharistijska prisutnost, kada se promatraju ljudi i njihova djela, njihovi plodovi, onda se mora reći da se u crkvama Bog danas teško nalazi, teško ga je vidjeti: jednako kod svećenika, kao i kod vjernika.

Iako, i to je tužna istina, što se više ide crkvenom hijerarhijom prema vrhu, to je stanje u Crkvi gore. Uz rijetke iznimke. Jako rijetke. Uvuklo se zlo temeljito i organizirano, strpljivo i metodički – osvojene su pozicije moći u Crkvi. I nemaju srama to pokazati svojim ''kolegama''. Tako Kaptol gradi svoje ''Prebendarske dvore'', trgovine, urede i luksuzne stanove, tvrtka koja izvodi radove zove se ''Iluminatis d.o.o.'', a njezin temeljni kapital registriran na Trgovačkom sudu je 666.000 kuna! To je jedna od najtragičnijih istina. Savršeno se onda u to uklapa predsjednik koji je skladao ''Ars Diaboli''. Našla krpa zakrpu, kako bi se reklo. Providnost nam se i na ovakve načine obraća i govori, to su znakovi vremena koje trebamo znati čitati.

Nije onda čudo da je skoro sve postalo neka predstava, glumatanje, prenemaganje, a djela, djela su porazna zato jer su vidljiva svima kroz društvo i državu kakvu imamo. Društvo i država su vidljivi plodovi nas kao kolektiva; po njima se možemo prepoznati. I to jednako Zapad kao civilizacija, ili pojedini narod kao zaseban segment te civilizacije. Boga se danas nalazi u mraku noći, u osami, na koljenima, u patnji koju proživljavamo gledajući zlo i spoznavajući svoju slabost. Svi smo slabi, svi smo u nečemu posrnuli, zakazali, i umišljena je oholica onaj tko to o sebi ne zna. Boga nalazimo moleći Ga da nam oprosti što se ne suprotstavljamo ovom svjetskom zlu kada ga vidimo, da oprosti što ne činimo više i bolje. Jer moramo činiti puno više i puno bolje. Biti hrabri svjedoci vjere koju deklariramo. Molimo Boga da nam oprosti za srca  koja su otvrdnula i da oprosti što nismo prepoznali zlo u ovoj kulturi, a kada je toliko sveprisutno uokolo nas.

Zlo nije privlačno. Zlo nije zabavno. Zlo, to su smrdljive hrpe mrtvih tijela, taj smrad ljudske lešine koji ulazi u nosnice u udara u mozak i ostaje tu do kraja života. To su tijela prekrivena crvima koji ih jedu, raspadajuće tkivo: prah si bio, prah ćeš postati. Zlo je bol i poniženje, i nevinost koja biva mučena. Djeca koja se sustavno muče, pod pokroviteljstvom, uputama i nadzorom vojske, specijalnih službi, privatno-korporacijskih plaćenika. Strašna je istina koja se zbiva, kakve se sve stvari rade i strašno je kako kontrolirani mediji sve to uspijevaju sakriti. Sakriti ono što je u biti javno dostupno, izvještaji i dokazi o najbolesnijim i najodvratnijim torturama koje se izvode nad djecom.

I ovaj odvratni fetiš koji se promovira o paravojnoj policiji i vojsci koja je sveprisutna i svemoćna. Ova religija slabosti i kukavičluka i javnost koja je naučena da samo sjedi i promatra i čeka na pomoć. Tako je pod normalno slušati o slučaju gdje se u restoranu čovjek guši i nitko mu neće pomoći, čak ni liječnik koji se boji eventualne tužbe, nego svi znaju samo zvati u pomoć. Sva im je humanost iščupana iz tijela metodama znanstvenog programiranja i silne tehnologijske potpore koju manipulatori i dreseri ljudi imaju na raspolaganju. Izdresirani gledatelji televizije koji znaju biti samo to – gledatelji.

I globalna elita zla to zna, to stanje su željeli postići i zato sada kreću u veliku pljačku, jedno globalno razbojništvo bez presedana u povijesti. Razbiti će društvo u milijune komadića jer je to priroda zla, priroda zle vlasti: to je njihova priroda. Jednom kada zlo i pokvarenost prigrabe moć, onda se ispoljava konkurencija zlih i pokvarenih unutar njih samih te se međusobno bore za što veću poziciju moći. I nakon nekoliko desetljeća takvog sustava, dok na površini izgleda sve mirno i stabilno, dobiva se ovakva vladavina čistih psihopata, sadista i ubojica koji onda počinju ubijati i klati sve i svakog koga mogu, samo zbog svog bolesnog užitka.

U biti, obrede žrtvovanja i ubijanja, prinošenja ljudskih žrtvi, pijenja krvi i kanibalističkog jedenja ljudskog mesa, sve to iz najdublje tame njihovih hramova, loža i pećina izlazi van na svjetlo dana. Oni duboko mrze i sami sebe, mrze što se moraju skrivati, što te svoje orgijastičko-ritualne ceremonije moraju prekrivati mrakom tajnosti, i iz te frustracije stvara im se potreba da sve to rade javno, na otvorenom, pred svima. Jer dobro uviđaju da tek kada se na taj način pokažu svijetu, tek tada imaju tu njima toliko žuđenu apsolutnu moć nad čovječanstvom.

Tako se, na koncu, dođe do toga da CNN objavljuje priloge u kojima se govori kako je Mao bio odličan tip, kako je komunizam učinio dobro Kinezima, posebno kineskim ženama. Eto, usput je pobijeno više od 100 milijuna ljudi, ljudskih bića, svako sa svojom sudbinom i voljom za životom, no sve je to opravdano ''višim ciljevima''. Nama Hrvatima ta priča i nije nešto novo. Nama odavno tako ispiru glave bajkama o Titu kao dobročinitelju naroda: u školama, fakultetima, medijima, ''Hrvatskoj Televiziji''!

Još jedna potvrda kako je ovaj prostor uistinu poseban. Hijerarhija zla ovdje provodi laboratorijske opite koje onda, nakon analitičke obrade i sinteze u vidu spoznaje o tome kako najbolje ljudima upravljati, samo preslikava na većem, zapadnjačkom civilizacijskom planu. Naslućujem i zašto smo mi Hrvati u toj poziciji. Naša povijest koja doseže daleko i u vremenu i u prostoru i o tome daje odgovor onome tko traži. No, o tome nekom drugom prilikom. U međuvremenu, oni kupaju i uranjaju naše mozgove, ove naše nesvjesne umove u čisto zlo. Bože, budi nam svima na pomoći.

I, uistinu, mogu osjetiti u svojem duhu, u svojem intelektu, u svojoj utrobi, u svojoj psihi da smo na putu prema velikoj erupciji globalne tiranije zla, te hijerahije moći koja je prešla Rubikon i nema više mogućnosti povratka na staro, ''stabilno'' stanje stvari. Ili mi, ili oni.

Ovo je sada borba na život i smrt, borba za preživljavanje, borba za opstanak.

Pobijediti možemo, to nije u pitanju, samo je pitanje želimo li to? Jesmo li spremni na to?

Vjerujem da jesmo. Vjerujem da će se proročanstva o Hrvatima ispuniti i da ćemo na kraju trijumfirati nad svim ovim masonskim i sotonskim silama koje su se okomile na nas s ciljem da nas prisile na predaju tako da se odreknemo vjere. Baš zato što to žele, neću im udovoljiti i vjerovati ću i onda kada sve izgleda izgubljeno jer Bogu ništa nije nemoguće, pa tako i ovaj izgubljeni narod iz puta propasti vratiti na put opstanka. Kako – to ostaje da vidimo. Tko preživi, pričati će.

 

Marko Francišković

www.markofrancisković.com