Arhiva članaka HRsvijet.net

 

Koji je smisao Europe? To je ono pitanje koje postavljam svakome tko je pristalica ideje politički jedinstvene Europe u bilo kojoj formi. Neka mi samo kaže koji je smisao te tvorevine. Koja je ideja te forme?

Naravno, različiti odgovori će dolaziti od različitih ljudi koji zastupaju ideju jedinstvene Europe. Neki će reći da je smisao bolji životni standard, neki da je smisao u sprečavanju rata, neki da je smisao u osnaživanju europskog kontinenta i pariranju ostalim velikim svjetskim igračima poput SAD-a ili Kine. Svakakvi će biti razlozi izneseni kao smisao Europe, no svima će biti zajednička jedna stvar – sve će biti percipirano kao nešto dobro, pozitivno.

Dolazimo, dakle, do toga da smisao Europe može biti samo nešto dobro, jer svi koji će davati svoj smisao dati će ga tako da je taj smisao dobar. Znači, svatko će upirati na nešto što je samo po sebi dobro i pojam dobra postaje svima jedinstvena osnova, ono što je svima prihvatljivo kao smisao. Sada, jasno je, kada se ide u detalje, da se radi o različitim stvarima koje ljudi iznose kao ono što vide dobrim i čemu daju prioritet. Kada je tome tako, onda samo ono što je apsolutno dobro može biti ono što je svima prihvatljivo i može biti ono što bi se moglo odrediti kao smisao oko kojeg se svi mogu složiti. Samo, sada se mora dati nešto što je više moguće jednostavnije, čovjeku prihvatljivo, da bude to traženo apsolutno dobro, taj tako širok i neodređen pojam. Neuhvatljivo našim mislima pojam.

Ono što je čovjeku jednostavno, kognitivnim sposobnostima prihvatljivo, a najbolje povezuje s apsolutnim je Isus Krist. Pravi Bog i pravi Čovjek. Apsolutno božansko i jednostavno ljudsko istovremeno. To je ono što je ljudima u velikoj većini prihvatljivo. Kome nije prihvatljivo? Ima li takvih? Ima, naravno, no zanima me koji je argument tih individua protiv osobe Isusa Krista? Što On nije uradio dobro? Neka netko objasni što nije dobro kod Isusa?

Možda to što je išibao bankare i burzovne mešetare svoga vremena? Tko na to ukaže samo podsjeća da bi to trebali i mi uraditi i to što hitnije, bez ikakve diskusije, te otjerati te đavolje radnike koji su se nametnuli ispred Stvoritelja te priječe narodu da dođe do Boga.

Možda je nekome loše to što je Isus govorio protiv farizeja, ondašnjih svećeničkih autoriteta, ukazavši na njihovu pohlepu i licemjerje kojom odvraćaju ljude od Boga. Tko na to ukaže samo podsjeća da bi tako trebalo i danas govoriti i bez straha se obraćati svećeničkim autoritetima. Važno je pri tome uvidjeti kako nije bilo spora oko legitimnosti zauzimanja položaja visokih svećenika, nego je ono što su oni radili bilo sporno. Isus nije odricao farizejima pravo da budu oni koji upravljaju Hramom i hramskim poslovima nego je ono što i kako su radili bilo zlo.

Ukratko, sve što je Isus uradio, dobro je uradio i nema ničega smislenoga protiv njega.

Vratimo se sada smislu Europe. Koji je danas njen smisao kao jedinstvene političke tvorevine, tzv. EU? Odmah bi se kao najočigledniji smisao moglo navesti materijalni probitak u vidu povećanja životnog standarda, „jačanja gospodarstva i povećanja trgovine“, kako se frazerski zna govoriti. Odnosno, to je kapital-interesno ustrojena Europa u vidu tzv. Europske Unije gdje je novčana dobit – profit – ono što predstavlja najviše mjerilo dobra.

Ali, nije baš sve tako, nije to konačni smisao ove i ovakve Europe, tzv. EU jer nitko od teoretičara i zagovaratelja EU ne navodi profit kao konačni smisao nego nešto drugo, prije spomenuto neko „stvarno dobro“, makar samo deklarativno, stavljaju kao konačni smisao te svoje tvorevine. Kako sad pomiriti ove dvije stvari – profit kao činjenicu kako je EU ustrojena i kako funkcionira i neko imaginarno i neodređeno dobro, neki neizrečen i nedefiniran viši cilj koji se od strane jedne opskurne elite implicira kao nešto dobro prema čemu se – ipak, usprkos profitne kapital-interesne strukturiranosti – ide. Sugerira se postojanje neke nade, nekog smisla svega ovoga što je napravljeno, što se dari i što bi tek trebalo izvršiti, no nigdje se izrijekom ne spominje što je to. Koji je taj smisao? U čemu je taj smisao? Pokažite mi taj smisao! Da ga vidim, ljudi, da ga vidim!

U biti, kada se ovako malo pročačka kroz vanjsku ljušturu, smisao tzv. EU je obavijen velom tajne, neke mistike koja se skriva iza horizonta i samo se može naslućivati o čemu se tu stvarno radi. I dođosmo tako do tajnovitosti i djelovanja u tajnosti kao onoga što danas vidimo kao ono što određuje smisao Europe. Nije onda ni neki problem povezati koje su to strukture iz kojih ovaj tajanstveni smisao Europe dolazi: sve odiše filozofijom i smislom masonstva, masonskim svjetonazorom i pripadnom masonskom ideologijom.

Ako se ide malo dublje kopati po tom smetlištu onda se ipak može odredit i taj skriveni, tajnoviti, smisao Europe ovakve kakva je sada, u vidu tzv. EU. Odnosno, barem se može odrediti politički smisao današnje Europe i čemu ona danas služi, kojoj politici i kojim ciljevima. Odgovor je vrlo jednostavan, vrlo konkretan, materijalan da ne može biti materijalniji. Smisao Europe danas je u izgradnji Trećeg Hrama u Jeruzalemu. Točnije, na Hramskom brdu, gdje je smještena Kupola na Stijeni ispod koje je kamen na kojemu je Abraham trebao žrtvovati svojeg sina Izaka. Mjesto na kojem su bila izgrađena i dva prethodna Hrama i na kojem danas cionizam mora napraviti novi, treći po redu, Hram jer inače nije ispunio svoj smisao kao politički pokret.

Sav smisao cionizma je u tome da na kraju izgradi Treći Hram i to je tako od prvoga dana tog pokreta. Sve ostalo je samo u funkciji tog cilja, u funkciji tog smisla izgradnje Hrama, pa tako i kapitalizam i pripadajući mu cirkus od demokracije samo su sredstva za taj cilj, za taj smisao. Europa je putem svojeg kapital-interesnog ustrojstva samo stavljena u funkciju ostvarenja cionističkog smisla jer cionisti kontroliraju kapital budući kontroliraju banke te je europska politika u potpunosti na tragu izgradnje Trećeg Hrama.

Da li je to dobro ili loše najbolje je vidjeti po plodovima te politike. Svjetski ratovi sa stotinama milijuna žrtava sve skupa, kada se podvuče crta. Neimaština, glad, bolesti, nepravde uzduž i poprijeko cijelog globusa – sve su to plodovi ovog koncepta koji je sada na djelu, ovog smisla kojem se ide.

Umjesto da smisao bude takav da vidimo kako se događaju dobre stvari, dobra djela. Da vidimo kako se pomaže bolesnima, gladnima, siromašnima, neukima, slabima. Ne, to se ne može vidjeti, već imamo sve suprotno od toga. Umjesto da smisao Europe bude Isus Krist kao apsolutno dobro iz kojeg svi možemo raditi barem nešto dobroga te da smisao bude naviještanje te dobrote svom svijetu, smisao je postalo naviještanje cionističkih laži i opsjena.

Kao u mitu o otmici Europe gdje je ona najljepša pa je zato otima Zeus da bi je sebi podložio, tako se je i danas na djelu otmica Europe od strane cionizma koji je jednako tako podlaže sebi i svojem smislu. Čak i to što je Europa najljepša može se prevesti kao ljepota koja dolazi od kršćanske utemeljenosti iz koje je Europa uopće izrasla kao pojam. Ništa nije slučajno.

Zato, ne može nitko i ništa drugo doli Isus Krist biti smisao Europe jer tu je sadržano svako dobro na koje se svi, makar i deklarativno, pozivaju, a sve ostalo su putovi teških zabluda. I ne može biti govora o ikakvoj jedinstvenoj Europi sve dok to ne postane njezin smisao. I gotovo, nema tu provlačenja, sjedenja na dvije stolice ili služenja dvojice gospodara.

Autor: Marko Francišković