Arhiva članaka HRsvijet.net



piše: Tamara Vrdoljak

Živimo u trećem tisućljeću, u svijetu raznovrsnih medija u kojem se rađaju i odrastaju i naša djeca. Iako se svakim danom pojavljuje sve više popularnih medija, na djecu i njihovo ponašanje još uvijek najizravnije utječe onaj najpopularniji, televizija.

Danas svako dijete želi gledati televiziju koja mu omogućuje zadovoljenje cijelog niza različitih potreba kao što su igra i zabava, znanje i informacije te bijeg iz “dosadne” svakodnevice, posebice zimi, kad se rano smrači. Možda ste ponekad promatrali dijete pogleda usredotočenog na ekran.

Oči tog malog gledatelja uglavnom su širom otvorene, a usta razjapljena dok nepokretno gleda crtić ili drugi sličan, primamljiv sadržaj. Nijednom roditelju takva scena nije pretjerano draga, ali je djetetu zabavna i zaokuplja ga što svakoj mami ili tati osigurava nešto malo mira.

Ipak ako tada pokušamo privući njegovu pozornost, ili ugasiti televizor, možemo naići na vrlo burnu reakciju koja nerijetko uključuje nervozu, vrištanje, plač i pravu “histeriju”. Upravo takav signal roditeljima otvara oči. Tek tada shvate da bi trebali ograničavati to njihovo ponašanje i ono što ga uzrokuje.

Televizija nije usmjerena samo prema djeci, već nastoji probuditi zanimanje roditelja, mladih, starih, političara i poslovnih ljudi. I to neprekidno, na sve više kanala, s obiljem zabave. Zbog toga i roditelji trebaju pripaziti kakav su model svojoj djeci. Naime, djeca u mnogočemu oponašaju roditelje koji često i sami po cijeli dan “zure” u televiziju te na taj način daju vrlo loš primjer svom pomlatku.

Kako televizija utječe na djecu?

Televizijski programi sa mnoštvom naizmjeničnih prizora izazivaju višak podražaja koje dječji mozak nije u stanju “preraditi”. Uzbuđenost i nemir upravo su posljedice njihove nemogućnosti obrade ogromne količine raznovrsnih informacija u obliku slika, zvuka i titraja. Također, mala djeca nisu u stanju razlikovati stvarne i izmišljene događaje. Stoga ih mnogi zastrašujući prizori plaše i zbunjuju.

Osim fizičkog utjecaja na djetetov razvoj, ne smije se zanemariti ni nepovoljan utjecaj televizije na njegov psihički razvoj što uključuje poistovjećivanje sa nerealnim junacima, imitaciju naprimjerenog i nasilnog ponašanja te pobuđivanje skrivenih oblika agresije.

Iako je to jedna od češćih roditeljskih isprika, televizija neće pomoći djetetu da postane pametnije. Naprotiv, gledanje televizije u ranoj dobi, rezultira kasnijim lošijim rezultatima u školi. Djeca koja previše gledaju televiziju slabije čitaju, manje su kreativna, površna su i premalo kritična prema novim iskustvima.

Dakle, loših strana ima puno. Velik probem je što u današnje vrijeme televizor postaje zamjenska mama ili u nešto boljem slučaju “ teta-čuvalica”.

Na osnovu mnogih istraživanja znanstvenici su došli do rezultata negativnih utjecaja gledanja televizije kod djece.

1) djeca u dobi od 4 godine koja gledaju televiziju više od svojih vršnjaka imaju veće izgede da će postati nasilna,

2) djeca koja često gledaju televiziju prije nego što napune 3. godinu života mogu u dobi od 6 ili 7 godina imati manju sposobnost učenja,

3) gledanje televizije i nedostatak tjelesne aktivnosti dovode do prekomjerne tjelesne mase u djece dobi između 3 i 7 godina,

4) gledanje televizije izaziva konzumaciju veće količine hrane nego što je to uobičajeno,

5) gledanje televizije više od 2 sata dnevno uzrokuje probleme koncentracije kod djece,

6) dječaci koji u dobi od dvije do pet godina na televiziji gledaju agresivne crtiće i borilačke sportove, imaju više izgleda da postanu agresivni i neposlušni.

Nadalje, djeca su idealna ciljna skupina reklamnih agencija, posebice onih za promidžbu igračaka. S posljedicama takvih reklama vjerojatno ste se već sreli.

Da nije sve tako crno, govore i istraživanja vezana za dobre strane gledanja televizije. Naime, televizija ima i svojevrsnu socijalnu ulogu u djetetovu razvoju. Gledajući televizijske programe, djeca bivaju upoznata s trenutačnim trendovima, crtićima i popularnim igračkama te na osnovu toga lakše stupaju u socijalne odnose s vršnjacima.

Kako ograničiti djetetovo gledanje televizije na razumnu mjeru?

Gledanje televizije stoga ne možete zabraniti, ali ga možete i morate razumno ograničiti. Bilo bi najbolje da odvojite bar malo vremena za gledanje primjerenih sadržaja zajedno s djetetom. Na taj način istražujete što je dobro a što ne za vaše dijete, a možete ga i uputiti na agresivne primjere i nasilje, koji su u današnje vrijeme neizostavni dijelovi mnogih serijala, filmova, pa čak i crtića, te iskoristiti trenutak za razgovor o tome. Komunicirajući i komentirajući možete pomoći vašoj djeci da doživljeno prerade i smjeste u odgovarajući životni kontekst.

Zabrane gledanja televizije mogu izazvati u djetetu snažan otpor, tvrdoglavost i inat.

Gledanje televizijskih sadržaja bilo bi dobro uskladiti s obvezama djeteta. Svakako je poželjno uputiti dijete na druge, korisnije aktivnosti kao što su igra na otvorenome ili u kući, sport, slušanje glazbe, šetnja, odlazak u knjižnicu i slično. Savjetujte se sa svojim roditeljima, djedovima i bakama. Oni vas mogu poučiti vrlo zanimljivim aktivnostima kojima su se sami bavili u vlastitom djetinjstvu kada televizija nije dostupna, bar ne u ovolikoj mjeri kao što je to slučaj u današnje vrijeme.

Televizor ne bi trebao biti smješten u središtu stana ili kuće jer ga na taj način neizravno stavljamo u središte pozornosti. Ako i postavite pravila i raspored gledanja TV-a, budite dosljedni u njihovom izvršavanju.

Hrsvijet


{googleAds}<script type="text/javascript"><!--

google_ad_client = "pub-4856610173099525";

/* 300x250, HOSTAMO SL-TEX */

google_ad_slot = "8444226637";

google_ad_width = 300;

google_ad_height = 250;

//-->

</script>

<script type="text/javascript"

src="http://pagead2.googlesyndication.com/pagead/show_ads.js">

</script>{/googleAds}