Marijan Skroza iz udruge "Šibenik grad djece" se odlučio štrajkati glađu pa smo odlučili pitati što ga je navelo na tako radikala put.

Gospodine Skroza, čime se vi bavite u Šibeniku?

Aktivan sam u civilnom i zadružnom sektoru kroz dvije udruge i  dvije zadruge. Nudimo rješenja kroz naše projekte, kako lokalnoj zajednici u Šibeniku, tako i na državnoj razini. Pokrenuli smo inicijative oko stavljanja u funkciju zapuštenih resursa grada Šibenika, kao što su bivše vojarne Bribirski knezovi, Palacin i Minerska, Značajni krajobraz Gvozdenovo-Kamenar (pluća grada), vrijedna kulturna baština, kako materijalna tako i nematerijana, od šibenskih tvrđava do šibenske kape. Uz sve navedeno veliki potencijal se po našem mišljenju nalazi u nezaposlenim osobama koje su u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a isto tako i u nedovoljno iskorištenim vozilima, opremi, alatu.

Jučer ste objavili štrajk glađu. Što se desilo?

Da! Započeo sam štrajk glađu 28.11.11. u 20 sati. U ove četiri godine imao sam priliku susresti se s neradon, korupcijom i nepotizmom na svim razinama. Odlučio sam da uz posao koji obavljam istovremeno sve to razoktrivam, ne sa mišlju da netko završi u zatvor ili ne daj Bože izgubi život. Svjestan sam da smo mi svi jedno i da ljudi griješe i svjesno i nesvjesno. Da bi ušao u svijet nerada, korupcije, nepotizma, trebao sam „prihvatiti“ njihova pravila igre. Dovoljno je reći da sam u ove četiri godine posjetio Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Prometni i Ekonomski fakultet ... vjerujem da vam dalje ne trebam govoriti što se otkrilo u navedenim institucijama. Primjetio sam da nitko ne kuca na vrata Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) i odlučio izbiliza upoznati i njih. Imao sam prilike što vidjeti, ali zbog istrage koja je vjerujem u tijeku od strane policije u ovom trenutku ne mogu više toga reći. Možda mogu najaviti, ako na to imam pravo, da će u 2012. godini mediji biti puni informacija o nepravilnostima u radu HZZ-a. Nisam ja jedini koji je to primjetio, ali sam očito najglasniji. Moram napomenuti da ima svega i kod nezaposlenih i da ako želimo dobro jedni drugima da trebamo reći istinu. Po našim informacijama bili smo u ožujku ove godine najveći partner HZZ-a u programu Javnih radova u našoj županiji, a lako moguće i u Hrvatskoj. Da bi ostao u igri sa HZZ-om prihvatao sam skoro sve, pa i to da uzimamo ljude preko Javnih radova koji nisu bili u skupni preko tri godine u evidencije nezaposlenih, gdje HZZ-e pokriva 100% troškova bruto plaće. Na taj način sam otežao nama situaciju, ali kako su projekti bili okrenuti općem dobru zajednice, naravno da smo vjerovali da će nas podržati Grad Šibenik, Šibensko-kninska županija i ostali iz javnog i privatnog sektora. To se nije dogodilo i sva usmena ili pismena obećanja su pala u vodu. S druge strane podobni su dobijali od istih značajna financijska sredstva. Mi smo dužni cca 200.000,00 kn za porezna davanja. Na vrijeme smo upoznali Poreznu upravu s našim problemima i oni su nam dali rok do kraja godine kako bi pokrili dugovanja. Nama su dužni puno veći iznos i kada bi svi uplatili obećano, onda bi mi bili u plusu i mogli nesmetano raditi na dobrobit zajednice.

Pozivate Franka Vidovića (SDP), Petra Baranovića (HNS) i Gorana Pauka (HDZ) da odstupe i povuku svoju kandidaturu. Zašto njih?

Prije bi rekao da ih molim iz sveg srca, jer nije njihova pogreška što smo mi pasivni i što previše toga trpimo i dopuštamo. Ima njih puno više koji su nama načinili štetu, ali kako su se navedeni odlučili izaći na Izbore kao potencijalni kandidati za ulazak u hrvatski Sabor moja je dužnost da upozorim javnost kako su se oni odnosili prema nama. Primjerice, gospodin Goran Pauk u ove četiri godine nije pronašao sat vremena za sastanak s nama, a kamoli da je poslušao svoje zamjenike da financijski podrži naše projekte. To je nedopustivo, jer oni su izabrani da služe nama, a ne da se prema nama ponašaju kao prema „nižim bićima“. Gospodin Franko Vidović, isto tako nije našao u dvije godine, otkako je dogradonačelnik Grada Šibenika sat vremena za nas, ali je pronašao vremena da skuplja materijale o meni, da blokira naš rad preko poluga moći koje su mu dostupne, da se s prozora gradske uprave ismijava nekim našim djelatnicima jer nisu primili plaću, itd. A što se tiče gospodina Petra Baranovića, njegovog kolege, on nas je u nekoliko navrata primio na razgovor, gdje smo u ugodnom ozračju razgovorali o našim projektima, uređenje i izgradnja novih tematskih dječjih igrališta, čišćenje i uređenje protupožarnih putova, stavljanje u funkciju šibenskih tvrđava. Ispred nekoliko svjedoka nam je obećao da će Grad Šibenik uplatiti 100.000,00 kn za jedan od naših projekata, ali zbog sustava javnih natječaja će to učiniti na način da će 50.000,00 kn uplatiti do kraja 2010. godine, a ostalih 50.000,00 kn početkom 2011. godine. To nismo doživjeli, jer su novac namijenjen našem projektu preusmjerili prema zadruzi Branitelj iz Šibenika. Veliku neugodu smo doživjeli i oko pojekta šibenskih tvrđava, gdje nam je gospodin Baranović obećao tvrđavu Barone kao nagradu za naš rad. U lipnju se nabrzinu osnovala udruga Društvo za očuvanje šibenske starine „Juraj Dalmatinac“, koja je okupila 300 osoba sa istim ciljevima koje smo mi pokrenuli preko naših udruga, Udruge Šibenik Grad Djece i Društva prijatelja šibenske starine. Uprava Grada Šibenika koju uz gradonačelnika Antu Županovića čine i dogradonačelnici Franko Vidović i Petar Baranović su na sjedinici Gradskih vijeća progurali prekoreda, da ne kažem na brzinu u dnevni red  točku o davanju tvrđave Barone, novoosnovanom Društvu „Juraj Dalmarinac“. Iako su neki gradski vijećnici reagirali i primjetili niz neregularnosti, odluka je donesena praktički jednoglasno, sa samo jednim suzdražanim glasom. Izvijestio sam o svemu i medije i nadležne institucije, ali osim nekoliko članaka u medijima na tome je ostalo. Ovo je samo jedan mali dijelić vezano uz moje sugrađane, Franka, Petra i Gorana i ako uistinu u sebi imaju ljubavi, a vjerujem da imaju, molim ih  da poslušaju glas razuma i odstupe iz utrke za Sabor i sukladno svojim funkcijama nadoknade nam prouzročenu štetu, te ponište sve nezakonite i nepravedne odluke.

Ovo nije napad na njih, ovo je njihova obrana, jer u mom srcu smo svi jedno. Nikoga se ne može promijeniti preko noći, niti se silom nešto može postići. Obećavati i gaziti riječ znači uništavati svoj i živote ljudi oko tebe. Iskreno vjerujem da će svi do kojih dopre moj glas otvoriti svoja srca,  da ćemo sjesti zajedno za stol i da nećemo otići od stola dok svi ne budu sa osmijehom na licu, dok se ne postigne dogovor u kojem nema poraženih, niti žrtava, gdje smo svi pobjednici.

{linkr:related;keywords:marijan+skroza;limit:7;title:vezani+sadr%C3%85%C2%BEaj}